Uskoro nas očekuju nove registarske pločice
Izgleda da u Hrvatskoj opet fali novaca, jer su se aktualni vlastodršci opet odlučili na silu uzeti nešto novaca žiteljima lijepe nam naše.
Moram priznati da sam se po primitku ove vijesti poput tipičnog hrvatskog naivca (pri tome ne misleći na gospodina Lackovića-Croatu) zapitao “pobogu zašto”. No onda su se upalile crvena, bijela i plava lampica i obasjale mi misli, te sam si instantno i odgovorio na pitanje. Odgovor je zapravo toliko jednostavan da boli, te ukratko glasi “opet nekome fali novaca u blagajni” – baš kao što je to već tradicionalno slučaj u našoj zemlji.
Zatim sam se i opet poput zadnjeg debila zapitao “kako će se ovaj puta opravdati trošak novaca koje je potrebno izdvojiti za izdavanje novih registarskih pločica žiteljima ove naše čudnovate tvorevine na zemljopisnoj karti”, no i taj se odgovor nametnuo sam po sebi. Netko od naših moralnih vertikala će jednostavno cijelu priču pripisati toliko (ne)željenom članstvu u europskoj uniji, te će priča tom izjavom biti završena.
…no za veliku većinu nas će zapravo tek početi, jer “ljudi” koji pišu zakone ne moraju davati novac ni za što, pa tako ni za automobile i sve što uz njih ide, već će njihova tajnica ili neka druga “službena osoba” dekretom upućenim u MUP jednostavno i besplatno (tj. na teret nas koji plaćamo poreze) ishodovati registarske pločice službenih automobila u kojima na dnevnoj bazi griju svoje guzice.
Mi ostali ćemo se po tko zna koji puta naplaćati ukoso kopiranih papira, biljega i tko zna čega još sve ne, te ćemo biti prisiljeni gubiti vrijeme u zgradi MUP-a, čekajući da se kronično potplaćeni djelatnici te ustanove smiluju pozvati nas na jedan od šaltera.
To u prijevodu znači da ćemo svi zajedno morati uzeti slobodan dan ili nekoliko sati s posla i rad staviti u drugi plan. …i onda se pitamo zašto u državi nema novaca…
Današnji je dan (tj. petak, 6. veljače) ujedno i zadnji dan u sklopu kojeg je moguće predati svoju viziju izgleda tih novih registarskih pločica na razmatranje vijeću staraca koje će unutar samo nekoliko tjedana donijeti odluku o konačnom odabiru. Naravno, uz potpunu transparenciju, kako smo već odavno navikli, tj. bez ikakvog pogodovanja nekom dizajn-studiju ili pak nekoj “sasvim slučajnoj” osobi koja će za svoj rad primiti pozamašnu svotu novaca koje država zapravo nema. Doduše, natječaj je već jednom održan, no od ponuđenih prijedloga niti jedan nije bio “onako, po ukusu”, pa se isti natječaj do danas održavao po drugi puta. To je naravno pljuska posred lica svim onima koji su se ikad nazivali “dizajnerima”, no to ionako nema veze, jer ukus ionako prema striktno demokratskoj proceduri potpisuju znalci koji ne znaju ni slovkati “Photoshop”.
Iskreno vjerujem (ili se samo nadam poput tipične hrvatske budaletine) da će se uskoro završiti ta mini-drama u režiji MUP-a i aktualne garniture stranačkih dužnosnika koje plaćamo da bi se svađali, te da ćemo uz novu definiciju braka, poslovičnu homofobiju, lijenost i bezobraznu krađu novaca iz države na ovaj ili onaj način, imati i nove registarske pločice na koje ćemo svi zajedno i opet biti ponosni na svoju rodnu grudu.
Moram priznati da me u ovom momentu morbidna znatiželja goni do saznanja kako će nam registarske pločice ubuduće izgledati, no još me više zanima koliko ću novaca opet morati dati zbog idiotske i savršeno nepotrebne inicijative vladajućih. Novaca kojih (zajedno s ostatkom “radničke klase” u ovoj državi) iz mjeseca u mjesec ima sve manje.
Također moram priznati da sam zapravo fasciniran beskičmenjaštvom onih koji provode vlast i na ovakve jadne načine samo uzimaju novac, te provode ovakve inicijative u vremenima kad je cijela država malo pomalo otišla k vragu – tim više što je cijelu priču umjesto natječaja i sve fame koja je uslijedila mogla riješiti jedna j**ena naljepnica kakvu su žitelji BiH i Srbije bez ikakvog članstva u EU jednostavno nalijepili na svoje registarske pločice. I zapravo bih rekao da to jako puno govori o razlikama između teorije i prakse, te o pravilima i regulativama koje nas sve zajedno iz dana u dan sve više stežu oko vrata, a mogli bi ih jednostavno ignorirati.
No tako to valjda treba biti, jer kako nedavna povijest pokazuje, drugačije nismo ni zaslužili.
