Ne, ozbiljno. Stvarno odlična fora! Doduše, Chevrolet i njihov slavni retro-model Camaro u ovom slučaju služe samo kao "oružje po izboru", obzirom, je cijela priča zapravo reklama za Pepsi Max, no vjerujem da izraz lica čovjeka na suvozačkom mjestu ne može biti namješten.


Da elaboriram, iako postoji video-zapis.

Naime, marketinški stručnjaci koji se kroz svoje ideje i reklame koje njima rezultiraju itekako bore za svakog gutača Pepsi Cole, osmislili su nešto u stilu skrivene kamere. Ideja je bila zamaskirati čovjeka po imenu Jeff Gordon – jednu od najvećih zvijezdi u američkom svijetu auto-sporta u običnog svakodnevnog kupca nekog polovnog automobila u Americi, navući prodavača u salonu polovnih automobila u obliku sasvim simpatičnog debeljka da s njime ode na probnu vožnju, te isprepadati čovjeka do ruba srčanog udara.
Zanimljivo, zar ne?!

No iako sam time zapravo objasnio kompletnu priču, ono što me fascinira u pravilu s tom pričom može i ne mora direktno imati veze.

Dakle radi se o SAD-u – jednoj od (u ekonomskom smislu) najjačih zemalja na svijetu. Zemlja gdje se svakodnevno kupuje od nemila do nedraga. Zemlja gdje je prosječna kilaža obrnuto proporcionalna prosječnom kvocjentu inteligencije nekog od žitelja. Zemlja slobodnih i dom hrabrih.
No istovremeno, SAD je i zemlja gdje je tržište jednostavno preplavljeno raznoraznim proizvodima koji se pošto-poto pokušavaju uvaliti na tržište i u domove žitelji koje dijele "Američki san". Isto vrijedi i za automobile.
Statistike variraju, pa se njima ni ne želim služiti kako bih potvrdio ono što pričam, no činjenično stanje govori da američki automobil u svom sjaju koji posjeduje dolazi tek na drugo mjesto, obzirom prvo uvjerljivo drže automobili koji dolaze sa "starog kontinenta".
Tako je npr. jedan Chevrolet Camaro sa V8 motorom i preko 400 konjskih snaga u istom cjenovnom rangu sa automobilom poput Golfa GTi, što već samo po sebi govori dovoljno.
Da, Golf GTi je odličan automobil i čak se i vozi bolje od Camara, no Camaro je ipak nasljednik najslavnije ere u američkoj automobilskoj povijesti – "Muscle Car" ere, a to bi trebalo ići u prilog nečemu, zar ne?!

Uglavnom, nije poanta ni u tome koji je automobil bolji, ekskluzivniji ili poželjniji za iste novce, već poanta leži u tome da se prosječni američki prodavač automobila bez problema sjeda u neki izloženi primjerak nakon samo par minuta, ne znajući da li je za volanom u tom momentu riječ o pripadniku neke terorističke organizacije koji će s nogom na gasu i osmijehom na licu protjerati dotični automobil kroz autobus pun djece ili penzionera na putu za Las Vegas. Skoro je nevjerojatno koliko u datom momentu sva sigurnost, pamet i sve ostalo što (posebice) Amerikance čini opreznima istog momenta pada u vodu kad se pojavi samo naznaka za zaradom pokoje novčanice sa otiskom nekog od mrtvih predsjednika.
Definitivno fascinantno za vidjeti.

S druge strane, u Hrvatskoj nema terorističkih organizacija, nitko nikome pred kamerama ne pili glavu zbog svojih razloga ili uvjerenja – bilo političkih, vjerskih, spolnih ili nekih sasvim sedamnaestih. Dapače, da i postoji neka, vjerojatno bi bila kratkog vijeka, jer bi jednostavno bankrotirala ili otišla u stečaj i pridružila se krizi morala i onoj financijskoj koja nas trese već dva desetljeća. Dakle, realno gledano, nije baš da se imamo čega bojati, a opet pokušajte doći u neki auto-salon polovnih automobila i dobiti probni krug – sa prodavačem ili bez njega. Neću tvrditi kako je riječ o stopostotnoj istini, no prema mojim iskustvima definitivno nema šanse.
Prije ćete provozati neko od prometala iz garaže javnog prijevoza, obzirom takva prometala često stoje na nekom okretištu, dok je glavni i odgovorni u obližnjem lokalu i ispija jednu "ljutu", što otvara vremenski prozor za sjesti za volan npr. Autobusa, nego što ćete nagovoriti nekog prodavača u nekom od salona automobila da Vam pruži priliku probati automobil za koji ste voljni otići u banku po još jedan kredit.

Istina je vjerojatno negdje u sredini, no obzirom se u našim krajevima stvari odvijaju na nama svojstven način, čisto se pitam…kada bi se mogla u našem pomalo kastriranom svijetu marketinga dogoditi situacija da npr. Niko Pulić uđe u Mercedesov salon i zamaskiran zatraži probnu vožnju, te na istoj (iako vjerujem kako do nje zapravo nikad ni ne bi došlo) tj. kakva bi reakcija prodavača zapravo bila.

Što Vi mislite?

TEKST: Ivan "IGloo" Gluhak
FOTOGRAFIJE: SuperCars.net, AutoBlog.com, CarBuzz.com i Google Images
VIDEO: YouTube.com