BigFoot – Monster Truck na struju

Ovo baš i nije tipična vijest koja bi trebala zainteresirati široke mase, no u tome nije ni poanta, jer "Monster Truck" serija natjecanja već je desetljećima popularna samo u zemlji gdje je nacionalni sport ispijanje velikih količina piva, žvakanje crvenog mesa u nekom od oblika i kućno nasilje. Naravno, govorim o Americi u svojem "zabačenom" smislu i ideologiji moćnih kamiončića na steroidima koji gaze sve pred sobom. No upravo se pojavilo nešto od čega bi se i najgorljivijim fanovima ovog "sporta" moglo zagrcnuti pivo u grlu – "BigFoot" na struju.

Otkad sam bio jako mali, na tadašnjim televizijskom programu Screen Sport često sam uz RallyCross i slične "alternativne" auto-sportove uživao u nemiloj destrukciji "slučajno" parkiranih automobila koje gaze ogromni Pick-Up-kamioneti agresivnih naziva poput "Grave Digger", "BigFoot", "Predator", "Outlaw" i slični, odnosno u "Monster Truck" seriji natjecanja.

Za one koji nikad nisu vidjeli to o čemu ja sad pišem, kratki sažetak bi bio slijedeći: stadion, hala ili neko slično mjesto zatvorenog tipa, nekoliko hrpica totalno beskorisnih američkih automobila osuđenih na propast i parkiranih par metara od odskočnih rampi, par kičasto polakiranih kamioneta sa pogonom i skretanjem na sva četiri kotača, te gomila Amera na tribinama napetih na destrukciju bez nekog konkretnog cilja.
"Cilj" samog natjecanja je prvi proći kroz cilj, gazeći iz skoka "slučajno" parkirane automobile i eliminirajući protivnika kroz četvrt-finale, polu-finale, prije finala obavezan nastup ogromnog metalnog robota nazvanog "RoboSaurus" koji na daljinsko upravljanje svojim hidrauličkim dodacima skuplja polu-raspadnute automobile i drobi ih u svojim "rukama" uz obavezno riganje vatre, te na kraju finale obavezno popraćeno nekim vatrometom.
Dakle, u prijevodu nešto toliko stupidno i banalno da je samo Amerima skroz fora.

No s druge strane kad si klinac koji sjedi pred televizorom i širom otvorenih musavih usta od sladoleda ili čokolade bez daha gledaš kako nešto što nikad uživo nisi imao prilike vidjeti uništava automobile slične onima kakve svakodnevno gledaš na cesti ili obližnjem parkingu, "Monster Truck" utrke su jedna od najzabavnijih stvari na svijetu – tik uz Hulka Hogana koji prije mlataranja šakama i nogama dere vlastitu majicu golim rukama i onda savršeno glumi davanje i primanje udaraca u ringu. Uglavnom, takva natjecanja su bila savršena zabava za klince i one maloumnije pripadnike svekolikog američkog pučanstva sa dozvolom za nošenje skraćene dvocjevke iskreno me čudi kako su se uspjela zadržati do današnjih dana, pri tome ne gubeći sjaj…

…ili možda ipak i nije baš tako?

Odgovor na takvo pitanje je poprilično teško dati, no kako je spomenuti Hulk Hogan postao zvijezda vlastitog reality-showa, što govori o padu popularnosti, tako je i legendarni "BigFoot" u svojoj posljednjoj generaciji ogroman V8 motor zamijenio sa nekih 650 kg baterija i postao prvi takav automobil na struju ikad. OK, u vremenima kada je ekologija na prvom mjestu u smislu opisa novih automobila i kada se umjesto obraćanja pažnje na brzinu i ubrzanja pojedinih automobila pažnja prije usmjerava prema životu delfina i morske flore, razumljivo je kako svi nekako okreću stranicu i posvećuju se ekologiji, no upakirati set baterija i 350 konjskih snaga jak elektro-motor u Ford Super Duty kamionet (koji nastavlja tradiciju legendarnog "BigFoota") sa kotačima veličine omanje vikendice ipak se čini nepotrebno i poprilično glupo, zar ne?!

Zašto tako mislim? Pa jednostavno zato što je poanta ovakvih "natjecanja" u čistoj neopravdanoj destrukciji automobila uz urlanje ogromnih V8 motora sa preko 2,000 konja i uz publiku željnu krvi, dok se u ovoj elektrificiranoj varijaciji na temu nekako čini da će spomenuti "BigFoot" prije posaditi cvijeće na prostoru natjecanja, nego što će pregaziti bezlične Američke automobile spremne za otpis.
No tako valjda stvari moraju funkcionirati i očito više ništa nije sveto – ma koliko glupo i primitivno bilo u svojoj osnovi, pa ovakav potez vidim kao još jedan čavao u lijesu auto-industrije i auto-sporta općenoto i pretpostavljam da ćemo uz Diesele na 24 sata Le Mansa, Hibride na trkalištima diljem svijeta i električne automobile koji voze na utrkama ubrzanja, uskoro gledati samo pokretna sjedala bez vozača na pogon gorivim stanicama u strogo definiranim prostorima s publikom udaljenom na sigurnu distancu – u kućama pred 3D televizorima.