18. veljače 1898. tijekom jake snježne oluje, u Modeni u Italiji je rođeno jedno od najvećih imena auto industrije – Enzo Anselmo Giuseppe Maria Ferrari. Kao i na dan kada se rodio, Ferrarija su oluje pratile većinu njegovog devet desetljeća dugog života.

U autosport je bio uključen od malih nogu, još kao 10-godišnjak, i brzo izrastao u jedno od najvažnijih imena automobilske industrije, iznjedrivši, u početku, trkaći tim Scuderia Ferrari Grand Prix, a kasnije i do danas jednu od najprestižnijih automobilskih marki. Kao i na dan kada se rodio, Ferrarija su oluje pratile većinu njegovog dugog života. Oluje koje nisu izazvali drugi, već najviše on sam, njegov način poslovanja i odluke koje je donosio.

Tijekom života je mnogima stao na žulj,  nerijetko je prelazio i preko leševa, a njegovo kontroverzno nasljeđe u tvrtki koju je stvorio traje sve do danas. Ipak, sudbina je htjela, svaki put kad je Ferrari nekoga razljutio ili odbio, rađale su se nove legende. Donosimo četiri najozloglašenije potvrde ove tvrdnje.

Traktorski mehaničar

Ubrzo nakon što je počeo proizvoditi automobile, Ferrari je postao omiljena marka među bogatašima tog vremena. Jedan od najvećih Ferrarijevih obožavatelja bio je Ferruccio Lamborghini, bivši vojnik ratnog zrakoplovstva koji se bavio preradom dotrajalih vojnih strojeva u poljoprivrednu opremu. Imajući oko za mehaniku, zaključio je da bi se na Ferrarijima koje je vozio trebalo malo poraditi, posebno kada je u pitanju spojka.

Ne imajući nikakvu lošu namjeru, odlučio je reći Enzu kako može poboljšati automobile koje je napravio. U naletu bijesa, Ferrari je odgovorio da neće poslušati savjete traktorskog mehaničara. Taj je odgovor potaknuo Lamborghinija da napravi vlastiti automobil, pa je u listopadu 1963. na salonu automobila u Torinu predstavio svoj prvi model, 350 GTV. Od tog trenutka nadalje, mehaničar za traktore je Ferrarija izazivao na svakom koraku.

Obiteljski biznis

Enzov stil rada bio je opasan ne samo kada je riječ o njegovim odnosima s drugim proizvođačima automobila i partnerima. Također bi uspio naljutiti svoje zaposlenike do te mjere da su znali pobjeći iz tvrtke. Dogodilo se to tijekom istog burnog desetljeća 1960-ih, kada je hrpa ključnih ljudi napustila tvrtku jer Enzo nije želio popustiti i ograničiti utjecaj njegove supruge na posao. Prvi je otišao voditelj prodaje po imenu Girolamo Gardini.

Ono što Enzo nije znao je da Gardinija podržava istaknutija skupina zaposlenika, uključujući šefa razvoja sportskih automobila Giotta Bizzarrinija, glavnog inženjera Carla Chitija i menadžera Scuderije Ferrarija Romola Tavonija i drugih. Svi su napustili tvrtku 1961. godine, a neki od njih su osnovali trkaći tim Automobili Turismo e Sport. Nisu dugo izdržali kao tim, ali su ipak uspjeli na stazi izazvati i dobro oznojiti Ferrarija.

Ružna tvrtka s ružnim automobilima

Šezdesete su za Ferrarija bile savršene godine za stjecanje neprijatelja. Osim Lamborghinija, Talijan je uspio stati na žulj Fordu. U to vrijeme se u glavama izvršnih direktora Forda pojavila ideja da kupe Ferrari kako bi svojoj paleti brendova dodali i jedan sportski. Ferrari je u početku dobro prihvatio dogovor, a dvije strane su kraju već gotovo sjedile za istim stolom, s olovkama u rukama. No Enzo se predomislio tvrdeći da mu se ne sviđa ideja da Amerikanci kontroliraju Ferrarijev proračun,.

Odustao je od ugovora s Fordom i prodao većinski udio Fiatu koji mu je dozvolio da zadrži nadzor nad sportskim odjelom. U svom stilu je rastajući se s Fordom ubacio i uvrede o ružnoj tvrtki, ružnim autima, ružnoj tvornici… Ford nije imao drugog izbora nego sam ostvariti san o sportskom automobilu. Angažirali su lokalne talente i osmisliti GT40 koji je osvojio Le Mans i upisao se u povijest auto sporta.

Strpljivi sportski suparnici

U povijesti motosporta ne postoji razdvajanje Formule 1 od Ferrarija. Scuderia drži niz nevjerojatno teško oboritih rekorda, ali s godinama je nastajala promjena. Naime, u 70-godišnjoj povijesti utrka, Ferrari je jedini F1 tim koji je osvojio vozačku titulu 15 puta. A biti tako dobar dovodi do nekih problema. Porasla je samouvjerenost, a bez nadzora samog Enza, Ferrari je propustio primijetiti kako ga tijekom godina dominacije druge momčadi promatraju, uče i rastu sve dok ih na kraju, unatoč milijunima kojima je Scuderia raspolagala, nisu prestigle.

Tri momčadi, Renault, Red Bull i Mercedes, gazile su Ferrari iz godine u godinu od posljednje pobjede 2007. Mercedes je uspio srušiti Ferrarijev rekord od pet uzastopnih pobjeda. Učinili su to koristeći drugačiju strategiju i drugačiju viziju od Ferrarija, momčadi koja čak i sada, godinama nakon što je prestala dominirati, još uvijek ne zna što im se dogodilo.