Mustang EcoBoost odlazi u zaborav
Gotovo je gotovo.
„Downsizing“ je u Fordu ovih dana očito stigao na crnu listu, jer Ford Mustang s motorom iz Focusa više ne postoji.
I to predstavlja jednu od najljepših vijesti koje smo ovih dana zaprimili u redakciju.

Za sve one kojima je Ford Mustang kao automobil iz ovog ili onog razloga drag, ovo je definitivno jedna lijepa vijest.
Jer ovih dana Mustang prestaje biti Focus RS. Odnosno, za Mustang više nema smanjenja po pitanju broja cilindara.
Manjak zapremine također je za Mustang otišao u povijest, a zvuk više nikada neće koristiti zvučnike i klapne unutar ispušnog sustava. Barem ne na onakav jadan način na koji je to bio slučaj s „EcoBoost“ Mustangom.
Samim time se Mustang vraća svojim ispravnim „Pony-Car“ korijenima.
I vjerujem da neću biti jedini koji će na to sve reći tek nešto poput „bilo je i vrijeme“.

Uglavnom, kako u ovom momentu stoje stvari, Ford Mustang ostaje na tržištu. I svojim će kupcima biti dostupan isključivo kao grgljajući i punokrvni pastuh s V8-motorom i 5 litara zapremine.
A razlog?
Jednostavan do boli: slaba prodaja Mustanga s „EcoBoost“ motorima.
Istini za volju, još tamo negdje od 2015. godine Ford s ovim potezom osvježava ponudu za Mustang. Ali to je osvježenje prema mnogim štovateljima marke, modela i povijesti jednostavno krivo. Jer „downsizing“ jednostavno ne valja – baš kao i sve drugo što počinje s „down“.
I zapravo je Fordu jako dugo trebalo da to shvati i konačno povuče jedan ovakav potez.

Oko cijele su se priče oglasili i službeni krugovi unutar Forda. A onda je u sklopu jednog intervjua za renomiranu publikaciju „Autocar“ Fordov glasnogovornik nedavno izjavio kako “Najnovija ponuda za Mustang Coupé zbog udjela od ukupno 15% prodanih primjeraka, odnosno niske potražnje za 2,3 motorima s 4 cilindra ostaje svedena na V8-motore“.
Dakle, u prijevodu vrijedi zaključak koji kaže da je Ford konačno shvatio da legende ne podrazumijevaju kompromis. I da automobile poput Mustanga i dalje kupuju ljudi koji doista žele Mustang sa svim njegovim manama i vrlinama.
A EcoBoost pod poklopcem motora ovog modela nikada nije predstavljao ništa više od pukog kompromisa, te dodvoravanja „sve za sve“ ideologiji zbog koje mnogi proizvođači automobila u današnje vrijeme gube status koji su imali.
Uostalom, samo pogledajte što u domeni dizajna i smanjivanja motora danas rade BMW i Mercedes-Benz i sve će instantno biti jasno kao dan.

Ukidanje „EcoBoost“ verzije Mustanga iz ponude zapravo samo potvrđuje da robovanje kompromisima, ne bi li se prodao pokoji primjerak viška nekog modela, baš i nema nekog smisla.
Odnosno, kako glasnogovornik Forda to svojim jezikom objašnjava, „Inženjerski resursi moraju imati prioritet u svim modelima automobila, uravnotežujući njihovu popularnost, usklađenost s emisijama i doprinos CO2“.
Stoga ispada boljim putem jednostavno zadržati legendarne modele u svojim poznatim oblicima, umjesto da se od njih rade igračke za one kojima dotične legende zapravo i ne znače pretjerano puno.

Problematika se uz „EcoBoost“ Mustang nikada nije vezala uz snagu. Jer je početnih 300 i sitno konja bilo sasvim dovoljno za sasvim solidnu jurnjavu.
Isto vrijedi i za performanse u obliku 5,8 sekundi do „stotke“ i maksimalnu brzinu od nekih 240 i sitno kilometara na sat. No kako u performansama zapravo i nije bila striktna poanta ove verzije Mustanga, dotične s jedne strane nisu očaravale nikoga.
S druge je pak strane taj set performansi ispao sasvim dovoljnim da bi se Mustang i dalje mogao nazivati „sportskim automobilom“.
Ili barem „GT-modelom“.
Problem je bio u tome što Mustang u kombinaciji s 4 cilindra i 2,3 litre zapremine jednostavno nije pravi Mustang. I svojom je pojavom na neki način podsjećao na kasne sedamdesete, kada se u ponudi pojavio najgori Mustang svih vremena. Onaj nalik spoju Fordovog modela Pinto s tumorom dvanaesterca.
A to definitivno nije podsjetnik kakav Mustang-entuzijasti žele.
Pogotovo ako grgljanje V8-motora nije u kombinaciji s ovim automobilom.

Dakle, eto nam svima praktičnog primjera u sklopu kojeg se jasno vidi da korištenje ideologije „downsizinga“ ne funkcionira univerzalno. A eto nam i dokaza da kupci Mustanga većinom ne mare za potrošnju goriva, već su im važnije neke druge stvari i detalji.
Stoga sada vrijedi pričekati da se i Chevrolet odluči ukinuti abominaciju zvanu Camaro s dvolitrenim motorom. A onda svi zajedno možemo opet uperiti prstom u Amerikance i reći da neke od njihovih modela obožavamo iz pravih razloga.
Jer su u svom pristupu prema sportskim automobilima jednostavno unikatni.
I takvi bi trebali ostati.

Golf ili Focus čija domovnica dolazi iz Amerike nikome nisu potrebni.
Europa ih ionako „štanca“ sasvim dovoljno, jer se na području „starog kontinenta“ već godinama robuje kultu štovanja flore i faune u kombinaciji s debelim političarima i njihovim glupostima.
I zato je ova vijest u svojoj srži jedno od posljednjih uporišta optimizma unutar auto-industrije.
Slažete li se i vi cijenjeni čitatelji?












