Kako je glupost spriječila postavljanje rekorda staze za Koenigsegg?
Malo gužve, malo vrućine, malo gluposti organizatora, malo loše karme i puno zaštitnički orijentiranih dušobrižnika na Nordschleifeu kao savršen recept za nepotreban i iznimno skup „gubitak“ dana. To je tema ove priče.
Sjećate li se kada smo prije nekoliko mjeseci na stranicama našeg malog internetskog kutka posvećenog svijetu automobila objavili da za „zeleni pakao“ vrijede neka nova vremena?
Ako je odgovor da, onda se zasigurno sjećate i ograničenja brzine koja su ta nova vremena obilježila, a pretpostavka je da se sjećate i sasvim slučajne „teorije zavjere“ koja je od moje strane tada objavljena u sklopu teksta.
Uglavnom, za one koji ne znaju o čemu je riječ, ukratko bih ponovio kako se radi o notornoj gluposti koja je zbog jednog trkaćeg incidenta od jedne od najopasnijih i najfascinantnijih trkaćih staza na svijetu napravila polje s ograničenjima brzine.
Nadalje, uprava staze (odnosno kompleksa zvanog Nürburgring) jednoglasno je odlučila da se bilo kakva postavljanja rekordnih vremena u pojedinim klasama automobila od strane proizvođača izričito zabranjuju.
Doduše, prije nekoliko dana je zasjeo upravni odbor staze koji je ipak shvatio da su ova ograničenja notorna glupost, pa je sve opet vraćeno na staro – barem za neko vrijeme.
No sama zabrana “natjecanja” za proizvođače i ostala ograničenja bi potpadala u domenu divnog i krasnog da se u cijelu priču nije uklopilo nekoliko „sasvim slučajnih“ detalja; prestanak proizvodnje za Bugatti Veyron, rekordno vrijeme staze koje je postavio njemački automobil (odnosno Porsche 918 Spyder), te drugo po redu vrijeme staze koje je samo nekoliko dana prije te slavne (i glupe) odluke postavio Lamborghini sa svojim Super-Aventadorom SV nešto-nešto-LP-nešto.
Hm…
No pustimo sad to, jer Nordschleife je bio samo početak kraja jedne ere zbog koje će proizvođači automobila ubuduće morati pronaći neko drugo bojno polje u maniri poslovice „snađi se druže“ koja je plasirana od strane prvog playboya nekadašnje države na Balkanu.
E sad…tvrtka Koenigsegg je ove godine doživjela omanju revoluciju, jer izuzev modela Regera na svijet se konačno trajno ustoličio i model One:1. Stoga nimalo ne čudi kako se Christian von Koenigsegg odlučio požuriti s odabirom „bojnog polja“ i na najbolji mogući način svijetu predstaviti to čudo tehnologije i tehnike koje osim ogromne količine konjskih snaga ima i isto toliko kilograma ukupne mase, što je pak svojevrstan presedan u današnjem svijetu automobila.
Uglavnom, kao polje na kojem će se demonstrirati sva ta sila i postaviti vrijeme vrijedno divljenja odabrana je Belgija, odnosno legendarna staza Spa Francorchamps koja se u toj državi nalazi.
Rekord ove staze u kategoriji cestovnih automobila glasi 2:16 i neslužbeno ga drži Radical SR8LM. Drugo mjesto na listi najboljih također pripada Radicalu, samo je vrijeme od 2:25 postavio model SR3RS, dok je treće mjesto pripalo McLarenu P1 za čijim je volanom Chris Niarchos još 2013. godine postavio vrijeme od 2:38. To je ujedno bilo i vrijeme koje se trebalo oboriti, s obzirom na to da oba Radicala baš i nisu tipični cestovni automobili kakve je moguće legalno voziti diljem planete, te je Koenigsegg One:1 krenuo u pohod.
No nakon iskrcavanja automobila iz kamiona kreću problemi…
Naime, srebrni One:1 koji je dovezen na stazu ima oznaku P7106, što u prijevodu znači da je dotični zapravo testni model. To nadalje znači da dotični automobil na sebi ima nekolicinu oštećenja i ogrebotina, napuknuto vjetrobransko staklo i motor s nekih 100,000 kilometara iza sebe. No sve je to skoro nebitno u usporedbi s činjenicom da je ovaj testni One:1 nekih 50 kilograma teži od bilo kojeg drugog, što možda ne zvuči pretjerano bitno, no u svijetu super-automobila znači život ili smrt.
No srebrni se One:1 već pri prvim nastupima na stazi pokazao kao da je lakši od zraka, te je cijela ekipa sa zadovoljstvom čekala razvoj situacije i postavljanje novog rekorda staze.
Robert Serwanski je u tom momentu tek drugi puta bio na stazi i još je uvijek tražio idealne linije i brzine za prolaske zavojima, no kao rezultatno stanje prvog dana se glavni test vozač za Koenigsegg vrati s vremenom od 2:30:14, čine je rekord „pao“ usprkos svim otegotnim okolnostima vezanim uz sam automobil.
Sljedeći dan je sve trebalo ispasti još uvjerljivije i bolje, no Bogovi brzine očito su imali drugačije planove…
Za početak je One:1 dobio nove gume, te se napio visoko-oktanskog goriva. Zatim je odmoreni Robert Serwanski krenuo na stazu i počelo je mjerenje vremena. No već tri kruga nakon izlaska srebrnog monstruma na stazu i zagrijavanje prije pokušaja obaranja rekorda suci ga vraćaju u boks. Razlog? Automobil je previše glasan za stazu.
Ajme majko…
Mislim, nisam toliko upućen u svijet trkaćih staza u smislu građevina, no koliko se meni čini, trkaći automobili su oduvijek glasni. Samim time apsolutno sumnjam da je jedan Koenigsegg One:1 glasniji od bolida kakvi još od 1921. godine paraju zrak i uši gledatelja na stazi Spa Francorchamps, pa mi samim time nije jasna ovakva stupidna odluka sudačkog tijela vezanog uz organizaciju. No još mi je manje jasna činjenica da je baš tog dana nivo dozvoljene buke pao sa 110 na 103 decibela – tim više što nigdje nisam našao pravilo koje takvog što regulira.
Samim time mogu zaključiti samo da je u cijeloj priči prisutno nešto o čemu se nije govorilo u javnosti, a to već (i opet) zadire u vode teorija zavjere.
No i opet ne bih o tome, jer ako već ništa drugo, nije potrebno zbog drame koja se i dalje odvijala u Koenigseggovom malom taboru…
Nakon izgubljenog jutra u sklopu kojeg su mehaničari mahnito lupetali po stražnjem kraju automobila i čupali vitalne dijelove od titana i ostalih plemenitih materijala, One:1 je konačno utišan na 100,7 dB, no nakon što su dečki sklopili auto u cjelinu primijećen je zamjetan pad snage, pa je napravljene modifikacije ponovno trebalo modificirati.
Kada je sve to bilo gotovo, već je bilo doba ručka, te je polovica dana jednostavno isparila, no u 17h je ekipa trebala dobiti cijelu stazu na punih sat vremena, što je značilo da brige nema.
Naravno da je 17 sati brzo došlo, no isto tako su minute nastavile prolaziti poprilično brzo, pa se Robert Serwanski jednostavno zapakirao za volan i krenuo na stazu nekih 15-ak minuta nakon 17h.
Ideja je bila iskoristiti dva do tri kruga za zagrijavanje guma, te nakon toga zavariti papučicu gasa u pod i postaviti vrijeme barem pet sekundi ispod onog već postignutog, te pokazati i dokazati svijetu da je One:1 jedan od najbržih automobila na planeti. No sve bi to usprkos svim dotadašnjim problemima bilo previše jednostavno, pa je neki kamen spoticanja očito bio potreban da još malo oteža situaciju…a Belgijanci takvog kamenja nije nedostajalo.
Prvo su unutar ama baš svakog kruga odlučili podizati crvene zastavice i usporavati vozača na stazi, a već nekoliko krugova nakon toga su crvene zastavice pokazivali bez skrivanja iza zaštitnih ograda, tj. na samoj stazi.
Samim time je staza Spa Francorchamps malčice počela nalikovati nekoj od utrka legendarne „Grupe B“, gdje je bilo savršeno normalno da suci zajedno s publikom stoje oko pola metra od jurećih automobila, te je cijela priča u jednom momentu apsolutno izgubila smisao.
Robert Serwanski se jednostavno vratio u boks i šutke izašao iz automobila, što je bio dovoljno jasan znak za ekipu da se počne pakirati i ode s rekordom staze koji nisu željeli.
Uglavnom, na kraju cijele priče jednostavno nije moguće ne zapitati se oko nekih stvari, pa tako usprkos mom kroničnom manjku afiniteta prema teorijama zavjere vrijedi pitati zašto se sve ovo na ovako glup i nepotreban način moralo odigrati?
Je li razlog u tome što su vlasnicima raznoraznih Porscheovih i Lamborghinijevih modela organizatori odjednom odlučili pokloniti dodatno vrijeme na stazi za iste novce?
Je li razlog u tome što je svima jasno da je Lamborghini Aventador SV-LP-nešto-svašta sa svojim vremenom označio kraj utrkivanja na Nordschleifeu samo dan prije nego su na stazu postavljena ograničenja brzine?
Je li razlog u tome što se Bugatti Veyron i dan-danas prodaje iz „robnih rezervi“, te i dalje slovi kao najbrži automobil na svijetu?
Je li razlog u tome što Volkswagen djeluje kao poveznica svih gore navedenih stavki koje su presudile ograničenjima brzine na Nordschleifeu i smiješnoj organizaciji ovog Track-daya na Spa Francorchamps, dok s druge strane Ehra-Lessien (kao ponajbolja i najbrža testna staza na svijetu) pripada upravo toj grupaciji?
Hm…teško je reći.
Ono što je lako reći svodi se na činjenicu da je i Spa Francorchamps kao staza podbacila, te da je tvrtka Koenigsegg izgubila poprilično puno vremena i novaca na avanturu koju zbog loše organizacije (ili ipak zbog nečeg sasvim sedmog) nije bilo moguće dovesti do željenog kraja.
No ono što me osobno najviše bode u oči nije Koenigsegg One:1, niti je Spa Francorchamps polje mog negodovanja. Dapače, s obzirom na nedavna događanja vezana uz pojedine staze na svijetu i svu silu zakona i gluposti koje skoro svakodnevno izlaze u svijet automobila, jednostavno se pitam dokle sežu granice i kolika je zapravo stvarna sloboda za sve nas koji u automobilima guštamo puno više od onih kojima su dotični samo prijevozna sredstva?
Iskreno sam mislio da znam odgovore na ta pitanja, no na kraju ispada da su ona otvorenija nego ikad.
Stoga nema druge nego po tko zna koji puta prevoditi tekst jedne od pjesama koje potpisuje Metallica, a koja glasi „žalosno, ali istinito“.
