Formula 1 i „neki novi momenti“
Nakon provedenih priča o noćnim utrkama i najava oko održavanja utrka Formule 1 na snijegom pokrivenim podnebljima nekih skandinavskih zemalja i Rusije, te poprilično suludih ideja oko održavanja utrka sezone F1 nedaleko Himalaja i Antarktika, priča o proširenju kalendara dobiva još jedan novi moment…
S obzirom na naslov i uvod u ovaj tekst, te već pomalo poremećen pristup nekih od istaknutih pojedinaca iz najvećeg oktanskog cirkusa na svijetu, čovjek bi pomislio kako će se uskoro utrke Formule 1 voziti na Marsu. Iako to najvjerojatnije i nije toliko daleko od istine, ova priča još se uvijek zadržava na planeti Zemlji, no s obzirom na detalje oko jednog specifičnog područja naše plave planete priča ne ispada ništa manje problematičnom.
Naime, prije nekoliko godina (odnosno 2011. ako ćemo biti točni) je na radar glavnih i odgovornih ljudi na čelu organizacije Formule 1 uletjela zemlja koja graniči s Afganistanom, Pakistanom i Irakom, odnosno za one koji nisu bili u školi kada se učio zemljopis, radi se o Iranu.
Navodno su u nekim razgovorima s ondašnjim čelnim ljudima te zemlje glavešine iz F1 pokazale interes prema izgradnji staze blizu glavnog grada te zemlje, odnosno Teherana, no problem je bio u tome što za takvog što nikad nisu stigle konkretne potvrde.
Neki su se sportski novinari istog momenta poput Migova na televizijski toranj u Zagrebu obrušili na takve najave, te su ih ukratko nazvali „ne baš vjerojatnima“ i „čudnovatima“, pa se u jednom momentu morao oglasiti najbogatiji mali čovjek na svijetu pod imenom Bernie Ecclestone.
Dotični je dao izjavu za medije koja glasi „Mislim da Iran nije na listi prioriteta organizacije“ u kojoj zapravo „u rukavicama“ pojašnjava situaciju oko dovođenja Formule 1 u taj dio svijeta. No nedavno se ponovno aktualizirala priča oko takvog poteza, te je Iran i opet stavljen na listu potencijalnih kandidata najveće organizacije na svijetu u domeni auto-sporta.
Prema Islamskoj republičkoj agenciji za izvještavanje, Iran je u poodmakloj fazi planiranja izgradnje trkaće staze na ovećem otoku pod nazivom Qeshm.
Dotična bi staza bila izvedena prema najrigoroznijim zahtjevima organizacije Formule 1 i FIA-e, te bi služila prvenstveno za održavanje utrka u sklopu kalendara F1, no i nekih drugih manje-više razvikanih serija utrkivanja.
Glasine oko planiranja izgradnje ovakvog jednog zdanja u medije je pustio Masoud Soltanifar – inače glavna i odgovorna osoba iranskog ureda za turizam i nasljeđe, koji je izjavio kako „Iran ima izuzetno puno mladih ljudi koji pokazuju povećane afinitete prema vožnji. Stoga vjerujem kako Formula 1 ima jako svijetlu budućnost u Iranu“.
Taj je citat objavila gore spomenuta novinska agencija nakon Soltanifarovog nedavnog posjeta Qeshmu i za nju su se kao pijanac ograde uhvatili mnogi drugi mediji – dakle mora biti istina, zar ne?!
No s druge strane stvari ne djeluju baš tako optimistično, jer se u cijelu priču sa svojim izjavama upleo g. Zak Brown kao prvi čovjek agencije „Just Marketing“, koji je inače stručnjak za sponzorstva i oglašavanje u sklopu svijeta Formule 1.
G. Brown je rekao kako je Formula 1 već pomalo razočarala aktualne sponzore i oglašivače, s obzirom na ukidanje tradicionalnih područja održavanja utrka poput Njemačke, te takav potez vidi kao produbljivanje tog razočaranja zbog dodatnog udaljavanja prema tržištima s malim ili nikakvim interesom prema oglašavanju na takvim manifestacijama.
Gospodin Brown kaže i kako se oglašivači sve više bune oko potencijalnog micanja Italije s kalendara utrkivanja (što je bio prijedlog), te sve jače vidljivog usmjeravanja Formule 1 prema Bliskom istoku.
Samim time se postavlja pitanje „kako Njemačka i Italija gube svoje utrke u kalendaru, dok ih na području Bliskog istoka uskoro može biti tri?“
To je naravno retoričko pitanje, jer ako ćemo realno, te su zemlje pokazale iznimne afinitete prema svijetu automobila i utrkivanja, no još su više pokazale svoju financijsku moć zbog koje mnoge organizacije, tvrtke i države danas gube sve kriterije i odustaju čak i od nekih osnovnih vrijednosti, ne bi li zaradile nešto novaca.
Uostalom, ne moramo gledati dalje od naših krajeva, gdje se odjednom usprkos svim mogućim protestima oko prava žena i manjina u smislu seksualne orijentacije odjednom stvaraju redovi za tzv. „Halal-certifikate“, ne bi li se naša turistička ponuda približila navikama jahača deva i vlasnika naftnih bušotina. Shodno tome vrijedi zaključak da ako smo mi u stanju prilagoditi inače krute doktrine vezane uz vjeroispovijest za popunjavanje rupa u proračunu, onda me ni najmanje ne bi čudilo da organizacija Formule 1 postupi na isti način i kroz neko vrijeme službeno pokrene priču oko uvrštavanja Irana u kalendar natjecanja.
Samo se nadam da će Bernie i ekipa ipak odustati od utrkivanja na Antarktiku, jer potencijalne pustinjske oluje i mogući teroristički napadi nisu ništa u usporedbi s gnjevom polarnih medvjeda i pingvina. No ako se životinje s polarnih predjela i pobune, Bernie će pronaći još poneki dio planete na kojem bi Formula 1 mogla fascinirati svijet oktanskih sportova, a kad se i posljednja oaza mira iskoristi za vrištanje bolida, uvijek preostaje put na Mars.
