Saab Sensonic mjenjač – loše izvedena dobra ideja
Saab je prošlo svršeno vrijeme. Čini se da više ne postoji niti najmanja mogućnost da se taj sve samo ne konvencionalan brand na bilo koji način vrati u život, no njegova zanimljiva povijest koja je uključivala nepromišljene tehničke izume i marketinšku noćnu moru s jedne strane i trenutke briljantnosti s druge strane i dan-danas nas svakako zabavlja.
Osobito je to ona strana koja uključuje sve osebujne izume koji su u suštini bili dobre ideje, ali izvedene na način koji je u najmanju ruku bio nesiguran ili pak nedovoljno zanimljiv da zainteresira širu javnost, te su kao takvi uspjeli obilježiti jedan period marke, ali ništa više od toga. Jedan od njih krije se pod nazivom Sensonic, a riječ je o prijenosnom sustavu koji je u teoriji kombinirao najbolje od svijeta automatskih i ručnih mjenjača. U praksi to izgleda tako što vozač na raspolaganju ima samo dvije papučice (gas i kočnicu), dok se između sjedala nalazi klasična ručica za biranje stupnjeva. Logično, kvačilom ovdje upravlja računalo koje dobiva signal o pomaku ručice i u skladu s tim kontrolira vezu motora i mjenjača. Ideja je očita, uzeti prednosti automatika kao što su jednostavnost uporabe i manje posla za lijevu nogu u prometnim gužvama i iskombinirati ih s određenim stupnjem zabave kada se vozač nađe na otvorenoj zavojitoj cesti. Super, je li tako? Pokazalo se da i nije baš i stoga se tek rijetki primjerci Saabovih automobila iz sredine 1990-ih mogu pronaći da su opremljeni istim.
Razlog tome loša je prihvaćenost na tržištu koje očito nije bilo spremno na promjene. Ako se sjećate posebnog DVD izdanja Top Geara pod nazivom The Worst Car in the History of the World iz 2012. godine, sjetit ćete se Jamesa Maya kako u Saabu 900 demonstrira najveću boljku ovog sustava – paralelno parkiranje na kosini. On je objasnio da glavni problem leži u tome što ovdje nemate kontrolu nad kvačilom, a time ni mogućnost da održavate automobil u mirujućem položaju na uzbrdici, a isto tako nemate ni pretvarač okretnog momenta koji puštanjem kočnice omogućava lagano „puzanje“ automobila. Rezultat je nezgrapno izveden sustav zbog kojeg se puštanjem kočnice automobil počne kotrljati prema naprijed (ako parkirate u rikverc) i čini manevar neizvedivim, bar ne na uglađen način. Neki vozači tvrde da problem u stvarnosti nije toliko izražen, no činjenica je da su u Saabu također razmišljali o ugradnji sustava za pomoć pri kretanju uzbrdo, koji je trebao uključiti spojku i prevenirati kotrljanje. Međutim, na kraju nije ugrađen u serijska vozila.
Osim u činjenici da je potreban period privikavanja na neobičan sustav, problem je ležao prvenstveno u nepouzdanosti, odnosno neposlušnosti na dnevnoj bazi. Sustav nije trpio dugo stajanje na mjestu u prvoj brzini s kočnicom (kao što je to uobičajeno kod automatika), a ponekad je jednostavno pružao veliki otpor pri pokušaju biranja nižih stupnjeva. Tu je i računalo koje je konstantno upozoravalo na krivi odabir stupnja po njegovoj procjeni putem ekrana, ali i zvučnog signala, što svakako zvuči iritantno. Uzevši to u obzir, ovaj je pokušaj spajanja ljudske kontrole s računalnom propao, no unatoč tome postoje neki vlasnici koji na forumima tvrde da je njihov primjerak radio savršeno i da su se toliko naviknuli na njega da su zaboravili voziti automobil s ručnim mjenjačem. 1998. godine izum je povučen iz prodaje, a iz Saaba su tvrdili da je razlog tome nespremnost tržišta na nešto što je bilo ispred svoga vremena. Također, najavili su povratak tehnologije u budućnosti, koja je umjesto toga donijele automatske mjenjače s dvije spojke. Ali i ključ u bravu švedske tvornice.
