Kinezi nas opet nasmijavaju
Budimo realni – Kinezi bi prije doživjeli zajednički masovni slom živaca, prije negoli bi ta ogromna nacija proizvela nešto originalno. No ova dva primjera iz domene iritantnog sele u onu smijeha i apsurda…
Kina – ta predivna zemlja u kojoj se miješaju kultura, tradicija i komunizam. Zemlja koja nastanjuje jedan oveći dio svjetske populacije i time predstavlja ne samo svjetsku velesilu, već i ogromno tržište kojem se danas itekako dodvoravaju proizvođači automobila iz svih zemalja.
Audi za kinesko tržište svako toliko proizvede neku „posebnu“ verziju nekog od modela. Volkswagen također.
Toyota, Nissan, Mini, pa čak i FIAT također odustaju od svog intelektualnog vlasništva u korist kineskih auto-kompanija, ne bi li na tom ogromnom tržištu uspjeli opstati i prodati pokoji automobil. Zatim je tu i BMW koji već godinama šuti i pati zbog kineskih kompanija koje nemilo kopiraju dizajne njihovih modela, a Mercedes-Benz nakon neuspjelog sudskog postupka (ili bolje rečeno ogromne pljuske od strane kineskih vlasti i sudova) nema druge, nego zažmiriti na jedno oko, dok drugim pokušava pronaći svoje mjesto pod kineskim suncem.
Dakle, dok na području Europe svi ti proizvođači automobila svom silom svoje modele pokušavaju nametnuti kao intelektualno vlasništvo, za Kineze sve to skupa ne vrijedi. To u prijevodu znači da je lova i dalje jedina internacionalna religija, ali u tome (u sklopu ove priče) nije problem.
Naime, prije nekoliko dana se na bespućima bitova i bajtova zvanih internet, pojavile su se dvije nove kineske kopije. No za razliku od mnogih do sada, ove dvije nisu toliko iritantne, koliko su za krepati od smijeha.
A zašto? Hm…pa samo pogledajte o čemu se konkretno radi…
Prvi od ova dva bisera naziva se Eagle EG6330K i da…predstavlja najnoviju iteraciju BMW-ove legendarne Isette s kineskim rodovnikom.
Ukratko, radi se o električnom automobilu koji raspolaže sa snagom od nekih 5,3 konja. Sva ta sila snage dolazi iz baterije kapaciteta 72 kWh, te ovom nakaradnom podsjetniku na ona najsiromašnija vremena u BMW-u daje autonomiju od nekih 120 kilometara. Dakle, u prijevodu, od predgrađa do centra Pekinga u samo jednom punjenju. Ako ikoga interesira (tj. ako itko od vas cijenjenih čitatelja u ovom momentu od suza razabire slova), ova Isetta postiže maksimalnu brzinu od 60 kilometara na sat. I to je u pravilu to.
Što se „dizajna“ tiče, taj je povratak u pedesete dijelom iskopiran u detalje, dok onim drugim dijelom predstavlja nešto drugačiju ideju. To pak u prijevodu znači da ova Isetta za početak nema ulazna vrata kakva su „krasila“ originalni BMW-ov model iz pedesetih, a zatim i da se radi o četverosjedu koji raspolaže s četverim vratima i funkcionalnim interijerom. No sve to nikako ne znači da bi se itko normalan (osim u krajnje pijanom stanju) želio naći unutar interijera ove kineske retardacije na četiri kotača, a još bi se manje nas odlučilo na kupnju ovog mikro-retro-električnog čuda.
Drugi biser naziva se Qifeng X7 i izgleda poput ideje koja se rodila nakon grupnog druženja inženjera uz film „Honey, I shrunk the kids“. Ne znam kako bih drugačije objasnio postojanje umanjene kopije Mercedesove G-klase.
Stvarno ne znam. Stoga se nadam da je ovaj gore navedeni opis zadovoljavajuć. Jer automobil o kojem je riječ definitivno nije.
Qifeng X7 već je na prvi pogled smiješan do boli. Na drugi pak pogled, sva ta bol prelazi u nenormalno hihotanje koje će kod mnogih rezultirati pad sa stolice, dok na treći pogled u oči eventualno mogu upasti neki detalji. Jedan od njih je definitivno sveden na prednju masku, gdje su se marljivi Kinezi čak potrudili kopirati i Mercedesov logotip, ali ga i izobličiti do krajnjih granica, ne bi li bio prepoznatljiv…ili pak prestao biti.
Zatim je tu spoj između „A“ mosta i krova, uz koji bi trebalo doći posebno upozorenje, jer se na isti moguće porezati, a onda su tu i kvake na vratima koje neodoljivo podsjećaju na one sa škrinja iz pedesetih godina prošlog stoljeća – i to onih na frižiderima u mrtvačnicama. No od svega najviše upadaju u oči prednji pokazivači smjera (odnosno žmigavci) koje se Kinezi nisu ni potrudili kopirati, već su ih jednostavno preselili s G-klase i točka. Samim time dotični pokazivači smjera uz farove i gore spomenuti izobličeni logotip vizualno preuzimaju dominaciju nad prednjim dijelom automobila i od X7 čine nakazu kakva se ne viđa baš često.
Naravno da je Qifeng X7 još jedan električni automobil. Stoga nikoga ne trebaju čuditi baterije koje se u njemu nalaze. No za razliku od gore navedene kopije BMW-ove Isette, kupcima ovog kineskog električnog smeća na raspolaganju stoje čak dvije opcije.
Prva podrazumijeva bateriju od 60, dok ona druga broji čak 72 volta i to je sasvim dovoljno da X7 potegne do cijelih 50 kilometara na sat, uz prosječnu autonomiju od 170 km. No o kvaliteti samog prijevoza unutar interijera ove mini-katastrofe na struju bolje je ne pretpostavljati.
Pa iako oba automobila raspolažu s elektro-motorima, te se unutar njihovih interijera nalazi sva sila opreme poput utora za SD-kartice, audio i video opcija u sklopu njihovih infotainment-sustava, pa čak i Wi-Fi adaptera, normalne bi ljude ovi automobili trebali privlačiti poput plivanja s morskim psima. Jer čak i po cijeni od nekih 4,000 dolara (koliko oba otprilike koštaju), ove električne kopije s markicom „made in China“ jednostavno nemaju smisla. Kinezi će se možda odlučiti na kupnju ovih „automobila“, jer su nekima možda simpatični i fora, ali za vjerovati je kako za volanom ovako nečega nitko normalan izvan Kine nikada neće provesti ni minute.
I zato nam svima može biti drago da je Kina toliko daleko.
