Je li tehnologija presudila vožnji?
S obzirom na izjave jednog od najistaknutijih „geekova“ u svijetu auto-industrije, reklo bi se da jest.
Kada se u svijetu automobila spomene pojam „hibrida“, Toyota Prius nekako prva uskače u misli. Naravno, to nije zato što je Prius lijep i poželjan automobil, već jednostavno zato što je Toyota s tim automobilom označila jednu novu eru tehnologije koju u današnje vrijeme prate manje-više svi proizvođači automobila na svijetu. S druge strane strujnih krugova stoji tvrtka Tesla, koja sa svojim električnim automobilima privlači pozornost tržišta već nekoliko godina.
Osoba na čelu te tvrtke zove se g. Elon Musk i dotični gospodin u poslovnom smislu često ispada genijalcem, jer plasirati na tržište kopiju Lotusovog modela Elise i pogoniti ga strujom za početak nije bilo nimalo lako. No kako to obično biva, takve „revolucije“ kad-tad privuku svijet medija, stvori se priča, te nakon toga slijede kupci koji u redovima stoje ispred zastupstva ne bi li se u njihovom vlasništvu našao neki od tih „revolucionarnih“ proizvoda. Uostalom, sjetite se iPhone-a i stotine praznoglavaca koji su zbog kupnje tog pametnog telefona praktički kampirali ispred dućana i sve postaje jasno.
Iako ispred proizvodnog pogona i nekolicine zastupstava u kojima se danas prodaje Tesla Model S nije bilo takvih redova, tvrtka Tesla posluje izuzetno dobro, te je g. Musk u svojim redovitim javnim istupima isto tako redovito glumi revolucionara i začetnika jedne potpuno nove ere u svijetu automobila. Samim time ne čudi da ga pojedini mediji često u šali uspoređuju s g. Tonyjem Starkom, no kako u svakoj šali ima pola istine (kako kaže narod), možda je i ovdje takav slučaj.
Kako god bilo, g. Musk u mnogočemu doista jest jedna iznimna individua, no mislim da će ga vozači diljem svijeta ipak zamrziti nakon navoda koji upravo slijede.
Naime, prije nekoliko dana je g. Musk na jednom simpoziju pred punom dvoranom ljudi izjavio kako vjeruje da „Ljudi za volanom postaju stvar prošlosti“, te da „vožnja predstavlja opasnost“.
Bravo Elone. To su definitivno revolucionarne izjave koje svatko normalan treba barem sedamnaest puta pohvaliti.
Naravno da s tim zaključkom nije otpočeo proces revitalizacije ozonskog omotača, niti je uskrsnuo koji primjerak neke od ugroženih životinjskih vrsta. Topljenje leda na Antarktiku također nije usporeno, te zbog tog revolucionarnog zaključka isto tako nije počela era blagostanja i uvažavanja sudionika u prometu. Iskreno, ovaj zaključak i razmišljanje čiji je to produkt nije donio ama baš ništa novo ni zanimljivo, već samo još jednu degradaciju ljudskog roda. Dapače, s obzirom na to da je „topla voda“ već odavno otkrivena, nekako mislim da ovaj zaključak nema nekog pretjeranog smisla, no osim te briljantne izjave ima toga još.
Za početak je tu objašnjenje vezano uz micanje vozača s vozačkog sjedala, za koje g. Musk kaže: „problem vozača najbolje je vidljiv u brzinama od 20 do 80 kilometara na sat, jer se pri tim brzinama uvijek događa najviše nesreća. Pri tim se brzinama podrazumijeva korištenje automobila u gradu, gdje na cesti postoje rupe, a na ulici pješaci, biciklisti i još ogroman broj distrakcija od samog procesa vožnje“.
Da, naravno da g. Musk npr. nije spomenuo korištenje mobitela u vožnji, što je prema mnogim statistikama glavni uzrok nesreća diljem svijeta, no taj mu dio mogu oprostiti, jer se čovjek prije nekoliko godina deklarirao kao „gadget freak“, pa je zbog toga sve u redu.
Hmmm…
Nadalje g. Musk konstatira kako „Problemi u vožnji višestruko se smanjuju kada se prijeđe brzina od osamdesetak kilometara na sat, jer to najčešće znači da se vozač za volanom svog automobila nalazi izvan grada, gdje su distrakcije u prometu puno rjeđe“, te u tom momentu zapravo slijedi pravi razlog priče, a taj je pak uobličen u propagandu vezanu uz autonomne automobile i apel za ubrzavanjem njihovog razvoja i globalne primjene. Dakle, razlozi sve te propagande zapravo su poslovnog tipa, jer se u kuloarima sve češće spominje Tesla u kontekstu proizvodnje autonomnog automobila.
Izjavom „Sjetite se da je prije nekoliko desetljeća posao operatera liftova bio itekako aktualan, no njih je zamijenila tehnologija i liftovi su postali automatizirani, te su se ljudi navikli na tu tehnologiju i više ne mogu zamisliti drugačiji način korištenja dizala“ g. Musk nastavlja svoju priču na opće oduševljenje sudionika simpozija koji tako dobar metaforički prikaz već dugo nisu pročitali na Internetu.
Njime je zapravo usporedio autonomne automobile s automatskim liftovima, pa kako je u publici čak netko i zapljeskao svojim krhkim ručicama naviknutim na tipkovnicu, g. Musk je nastavio svoj verbalni obračun s vozačima i hvaljenje autonomnih sustava.
Rekao je kako „Autonomija automobila zapravo znači jedan iznova definirani nivo sigurnosti koji će prvenstveno ovisiti o čovjeku“ i dodao kako „Autonomne automobile sada doživljavamo kao prijetnju, no uskoro će doći vrijeme kada će nam korištenje autonomnih automobila biti sasvim normalna stvar“. U tom momentu je dvorana već bila naelektrizirana od svih tih inteligentnih izjava, pa je g. Musk u maniri tipičnog revolucionara zastranio u vode tipičnih floskula koje za osnovu imaju apel prema ljudskim životima, kako bi svim prisutnima dao do znanja koliko je zabrinut za čovječanstvo koje se svakodnevno izlaže rizicima na cesti.
Zapravo bih citirao cijelu izjavu, no za to jednostavno nemam toliko jak želudac, pa ću spomenuti samo nekoliko ulomaka iz te verbalne sapunice izrečene na bini. Spominju se izrazi poput „spašavanja života“, „smanjenja stresa“ i „duljeg i zdravijeg života ljudi“, što je pak sasvim dovoljno da jednu kućanicu natjera u suze, kada bi dotične izjave bile uobličene u epizodu meksičke sapunice, no na mene ima malo drugačiji efekt.
Dapače, takvi mi navodi zvuče poput reklame za Bio-proizvode i očuvanje crijevne flore, što me pak nimalo ne privlači.
Uglavnom mislim da nije nimalo krivo iz svega izvesti zaključak kako g. Elon Musk s jedne strane proizvodi automobile koje netko treba kupiti i voziti, te je sasvim normalno da se čovjek kroz svoja naklapanja i teorije eksponira u njemu najprihvatljivijem svjetlu. No s druge strane mu vozači zapravo idu na jetra, pa je u g. Musk sklopu svojih istupa sve otrovniji prema ljudskom faktoru unutar procesa vožnje, te istovremeno zagovara puteve tehnologije koji bi ljudima trebali „olakšati živote i potencijalno stresne i loše situacije svesti na najmanju moguću mjeru“.
To je naravno divno razmišljanje koje će vjerojatno uskoro biti uobličeno u još jedan glamurozni celuloidni uradak koji će potpisati neko piskaralo u Hollywoodu, no za nas koji živimo u stvarnom svijetu postavlja se malo pitanje oko samo dvije milijarde automobila koji danas kruže zemaljskom kuglom i za svoje kruženje trebaju vozače. Što će biti s tim automobilima, s obzirom na to da se svake godine na cestama pojavljuje oko stotinu milijuna novih, te kakvog će to utjecaja imati na prirodu nakon što se kvote za recikliranim materijalima ispune?
No u cijeloj ovoj priči me najviše brine činjenica da ljudi poput g. Muska danas uvelike vladaju svijetom, te istovremeno zagovaraju raznorazne tipove mašinerije i tehnologije koje bi ne samo vozače, već i ljude zapravo trebali proglasiti suvišnima.
Jesmo li doista svi zajedno toliko otupjeli da to ne vidimo?
