Je li Roadster doista pred izumiranjem?
S obzirom na sve manji broj novih modela te sve veći i očitiji pad prodaje, reklo bi se da ćemo se uskoro pozdraviti s jednom klasom automobila i spremiti je na stranice povijesnih knjiga.
Započeo bih ovaj tekst sa samo jednim pitanjem… Kada ste zadnji puta na cesti vidjeli mali roadster novijeg datuma proizvodnje?
Pri tome podrazumijevam automobile poput Mazde MX-5, BMW Z4, Mercedes SLK, Audi TT, Hondu S2000 i ostatak te svite sportskih automobila s pomičnim krovom i dva sjedala.
Ako ste na cesti otprilike često kao i ja, vjerujem da će vaš odgovor na ovo pitanje biti „nedavno“. No da je u današnje vrijeme čest slučaj uživati u pogledu na neki automobil takve klasifikacije, ne bih baš rekao.
Automobila bez krova zapravo ne nedostaje u našim krajevima i na momente se čini kako ih svake godine ima sve veći i veći broj. Ali realno gledano, taj se svijet topless-automobila svodi na obezkrovljene inačice baznih limuzina i Coupéa, dok Roadsteri doista malo pomalo gube rat na današnjem tržištu automobila zadojenog pojmovima SUV, CrossOver i slično.
To je naravno tužna vijest za sve one koji vole automobile s dva sjedala i vjetar u kosi, no i za one koji s nostalgijom gledaju prema nekim prošlim vremenima i automobilima koji su ih u tom segmentu obilježili.
Prije nekoliko desetljeća je skoro svaki proizvođač automobila u ponudi imao neki Roadster, ako je htio držati do sebe i na tržištu se predstavljati kao tvorac svojevrsnih posebnosti u sklopu auto-industrije.
Naravno, u toj su igri pretežno vladali Britanci sa svojim malim automobilima bez krova, koji su izuzev porijekla iz neke šupe ili privatne garaže kao zajedničku poveznicu imali i (često) vrlo upitnu kvalitetu. No to svejedno kupce nije sprječavalo da takve automobile kupuju i u njima uživaju makar onih pravih pet minuta.
Uglavnom kada se danas nekom stvarnom auto-entuzijastu spomenu MG MGB, Austin Healey Sprite, Triumph Spitfire, Fiat 124 Spider, Alfa Romeo Spider (Duetto), Karmann Ghia i Shelby Cobra, većini se diže kosa na glavi. No istovremeno se uz to podizanje dlakavog pokrova prosječnog tjemena na licima dotičnih pojavljuje jedan poseban izraz koji na prvi pogled netko sa strane može protumačiti kao izraz istovremenog gušta i nostalgije.
Razloge ne treba posebno objašnjavati, jer svatko tko je ikada imao prilike provozati jedan od tih legendarnih automobila itekako dobro zna da se takav automobil kupuje sa srcem. Odnosno uz apsolutno isključivanje svih sivih stanica koje potpomažu funkcioniranju zdravog razuma.
Kada bi se vratili samo nekoliko desetljeća nazad, odnosno u devedesete godine prošlog stoljeća, istog momenta je moguće primijetiti Mazdin legendaran model MX5, odnosno Miatu. Dotična je preslatka figura s „pop-up“ farovima za Roadster ponovno otvorila već pomalo zaboravljeno poglavlje svijeta automobila.
Samim time naravno ne čudi da je ovaj automobil u današnje vrijeme često nazivan legendarnim, što pak brojke u smislu prodaje samo potvrđuju.
Prva je Miata svjetlo dana vidjela 1990. godine i od tog vremena do danas je upravo ovaj maleni Roadster ispao omiljenim izborom za sve one koji nisu htjeli potrošiti previše novaca, a s druge su strane sebi htjeli priuštiti čisti gušt upravljanja automobilom uz istovremeni vjetar u kosi i osluškivanje zvukova izvana.
Dakle, Mazda MX-5 je jednostavno zakon u segmentu modernog poimanja malog Roadstera. I to je priča koja traje i dan-danas, kada je na tržištu aktualna četvrta generacija tog malenog Japanca s pomičnim krovom.
Sredinom devedesetih su pojedini proizvođači automobila planetarnom popularnošću Mazde Mx-5 nanjušili dobre prodajne rezultate. Stoga se unutar samo nekoliko godina na tržištu pojavila nekolicina Roadstera koji nemaju veze s Mazdom.
Tako je npr. 1996. na tržište stigao BMW Z3. Zatim je 1997. godine na tržište stigao ružnjikavi Porsche Boxster. Potom se 1998. godine pojavio poprilično smiješan i istovremeno na neki način „cool“ Mercedes-Benz SLK, a onda su se na tom istom tržištu pojavili i Audi TT Roadster, Honda S2000 i još nekolicina manje ili više različitih automobila napravljenih po istom receptu.
Naravno da je svaki od proizvođača automobila u tom segmentu tržišta imao „svog konja za utrku“. Ali na kraju cijele priče o tim novokomponiranim Roadsterima je ipak Honda imala najluđi motor od svih. Onaj dvolitreni s kojim se bilo moguće voziti na oko 9,000 okretaja u minuti s nečim što je gabaritima maleno, a zapreminom motora neznatno u usporedbi s njemačkom konkurencijom.
Mercedes-Benz SLK se vječno hvalio svojim krutim krovom i činjenicom da se dotični od sve tadašnje konkurencije najbrže uvlači i izvlači. A Porsche je cijelo vrijeme jednostavno bio Porsche – prezime koje automatski stvara želju onih kojima je ideologija tradicije najveća stavka pri trošenju oveće količine novaca.
No Mazda MX-5 je i dalje bila apsolutni hit i ispadala je najjeftinijom i najboljom opcijom za sve one kojima je takav automobil izazivao čudan osjećaj u preponama.
U današnje vrijeme na tržištu automobila postoji tek nekolicina Roadstera koji to doista i jesu. Pod time naravno ne podrazumijevam automobile poput Nissana 370Z, Audija R8, Lamborghini Gallarda i Porschea 911. Jer to nisu Roadsteri, već izvedenice Coupéa kojima su na ovaj ili onaj način amputirani krovovi.
Možda se neki neće složiti sa mnom po tom pitanju,. No ako ćemo realno, svaki Roadster definiraju tri stvari; pomičan krov, dva sjedala i relativno niska cijena, što nekako ne opisuje gore navedene sportske i super-automobile bez krova.
Dakle danas je na tržištu moguće kupiti Mazdu MX-5, BMW Z4, Audi TT, Porsche Boxster i Mini Roadster. Honda se pokušava vratiti u taj segment malih sportskih automobila bez krova s nasljednikom modela S600 i S800, a ideja je napraviti i novu generaciju nekog modela koji bi barem nadaleko asocirao na S2000,.
No sve je to još u povojima, pa o tome ovom prigodom ne bih. Dakle izbora nema pretjerano puno, zar ne?!
Prodaja pojedinih modela (izuzev Miate, koja i dan-danas dobro kotira na tržištu) također je u konstantnom padu, pa tako na pojedinim velikim tržištima BMW svoj Z4 prodaje u tek nekoliko tisuća komada na godinu, dok npr. u Americi za Audi TT Roadster praktički nitko ni ne pita.
Tako je u planu izbaciti neke od gore navedenih modela iz ponude te uživanje u otvorenom nebu iznad glave vozača preseliti u domenu Cabrio-izvedenica pojedinih modela koji to u originalu nisu bili… No s obzirom na to da današnje tržište automobila vode raznorazni odjeli marketinga, već će se propadanje jedne od najzanimljivijih klasa automobila opravdati nekim zanimljivim sloganom.
S jedne strane to zapravo i nije toliko loše. Jer današnji kupci većinom traže svu moguću i nemoguću opremu umjesto lagane karoserije koja uz relativno primjetne performanse osigurava odlična vozna svojstva.
No s druge strane razočarava činjenica da će ti isti kupci ostati zakinuti za jedan od najzanimljivijih dijelova auto-industrije, jer će se kad-tad od strane nekog od njih pojaviti pitanje „zašto sam kupio glomazni kabriolet s Diesel-motorom koji samo rokće?“.
A tada će biti kasno.
Nije li to zapravo jedna jako tužna priča?