BMW E1 – Zaboravljeni električni prototip iz 1991. prethodnik je modernog i3
Malo da se vratimo u prošlost, malo dalju. Godina je 1991. kada je BMW pokazao električni prototip automobila pod imenom BMW E1 koji je bio spreman za serijsku proizvodnju, ali na žalost do nje nije došlo.
Očito bilo je to daleko prerano za život malog električnog automobila. Premda mu se na dizajnu vidi iz kojeg je vremena, dopada nam se jednostavnost i praktičnost malog gradskog automobila (izvana i u unutrašnjosti) i dan danas. No, krenimo ipak od njegovog samog početka, premda treba reći da je ovaj prototip doživio u svom kratkom životu čak dvije generacije.
BMW je 1991. godine na Salonu automobila IAA u Frankfurtu na domaćem terenu pokazao prvi BMW E1 (tvornička oznaka Z11), kratki prototip električnog automobila s 2+2 sjedala i 3,46 metara dužine, dok je bio širok 1,65 metara koliko i tadašnji model BMW serije 3. BMW E1 bio je dugačak 3.460 mm, širok 1.650 mm, visok 1.335-1.393 mm uz međuosovinski razmak 2.320 mm. Imao je ukupnu masu od 900 kg. Elektromotor od 32 kW bio je montiran direktno na stražnju pogonsku osovinu. Imao je najveću brzinu 120 km/h, a s mjesta do 50 km/h ubrzavao je za 6 sekundi, dok je za ubrzanje s mjesta do 80 km/h trebao ipak povećih 18 sekundi. Pri tom je imao doseg jednim punjenjem baterije od 232 km (sasvim pristojno s obzirom na godinu proizvodnje, zar ne!). Kao izvor struje korištena je natrij-sumpor baterija napona 120 V i kapaciteta 20 kWh. Na običnoj kućnoj strujnoj utičnici od 220 V baterija se punila od 6 do 8 sati. E1 imao je i ugrađen retarder.
Već dvije godine kasnije, BMW je 1993. godine na Salonu automobila IAA u Frankfurtu pokazao drugu generaciju BMW E1 (tvornička oznaka Z15) prototipa električnog automobila dugačkog 3,7 metara. No, osim električnog pogona BMW je ponudio i koncepcijsku studiju BMW E1 (tvornička oznaka Z13) s motorom s unutrašnjim izgaranjem 1,1 litrenim benzinskim motorom preuzetim iz motocikla BMW K 1100 koji je bio smanjene snage na 82 KS uz 110 Nm. Benzinska verzija bila je teška 800 kg, s mjesta do stotke ubrzavala je za 11,5 sekunde i potegla do najveće brzine 180 km/h. Pri tom je BMW navodio prosječnu potrošnju benzina od 5 do 6 l/100km.
Električna druga generacija BMW E1 bila je teška 800 kg, a koristila je kao izvor energije 200 kg teške natrij-nikl baterije proizvođača AEG kapaciteta 19 kWh koje su radile na visokoj radnoj temperaturi. Pokretao ju je elektromotor od 32 kW i 150 Nm koji je do brzine 50 km/h ubrzao za 6 sekundi, a do brzine 80 km/h za 12,7 sekundi. Pri tom je doseg jednim punjenjem baterije bio 265 km. Druga generacija BMW E1 dolazila je i s trećom vrstom pogona i to hibridnom. Hibridna verzija imala je smanjenu bateriju kako bi napravila mjesta za rezervoar goriva obujma 40 litara. Hybrid-E1 verzija bila je teška 900 kg, što je za 30 kg više od električne verzije.
No, tu nije kraj E ere. BMW je početkom 1992. godine na Salonu automobila u Ženevi pokazao dizajnersku studiju BMW E2 koja je naravno izrađena na osnovi modela E1.Ova dizajnerska studija je napravljena po američkom ukusu i sigurnosnim zahtjevima tog vremena. Bila je teška 1.000 kg što je za 100 kg više od E1. Bila je jednako široka i dugačka 3,82 metara (+36 cm) i visoka 1,45 m (-5 cm). S 32 kW motorom do 50 km/h je ubrzavao za 6,5 sekundi, a do 80 km/h za 15,6 sekundi. Potegnuo je do najveće brzine 120 km/h i imao je teoretski doseg od čak 430 km, dok u praksi do 260 km.
BMW E1 je u svakom slučaju preteča današnjem modernom modelu BMW i3. Naravno, šasija E1 nije izrađena od ugljičnih vlakana kao kod modela i3, već od aluminija. Isto tako karoserijski dijelovi izrađeni su iz termoplastične plastike, kao i krov i poklopci od aluminija. Očigledno, 1993. godine falio je tek mali pomak do serijske proizvodnje, ali eto nije se dogodila. BMW je te 1993. godine u tvorničkom prospektu pisao za E1: ‘BMW E1 je studija s realnim mogućnostima usklađivanja današnje mogućnosti automobila. Ako tehnologija baterije bude zrela kao i sama vozila, E1 bi lako mogao ići u proizvodnju.’ Na našu žalost nije.
