Oko 44 boce škotskog viskija se svake sekunde prodaju negdje u svijetu, što ga čini svjetski najprodavanijim alkoholnim pićem, koje ujedno (samo u prošloj godini) toj zemlji generira izvozne prihode od 4,5 milijardi funti (oko 5,9 milijardi dolara).

No, za svaku litru viskija postoji ogromna količina otpada: oko 2,5 kilograma krutih nusproizvoda, odnosno istrošenog zrna, osam litara tekućine poznate kao pot ale (ostatak nakon prve destilacije) i 10 litara istrošenog taloga i vodenastog taloga. To iznosi 684.000 metričkih tona krutih nusproizvoda i preko 2,3 milijarde litara pot alea (sirup bogat nutrijentima) svake godine, prema Zero Waste Scotlandu. Dio se koristi za stočnu hranu, a dio ide na deponij ili se baca u rijeke i oceane.

Jedan znanstvenik specijaliziran za biogoriva smislio je kreativnu, visokovrijednu upotrebu ovog otpada. Martin Tangney, osnivač tvrtke Celtic Renewables, koristi proces fermentacije za pretvorbu nusproizvoda viskija u biokemikalije koje mogu zamijeniti dio benzina i dizela koji se koriste u automobilima, a mogu se koristiti i za druge proizvode na bazi ulja.

Biogoriva nisu nova. U kasnim 1800-ima, Rudolph Diesel eksperimentirao je s uljem od kikirikija kao izvornim gorivom za njegov istoimeni motor, a 1930-ih Henry Ford je etanol na biljnoj bazi vidio kao “gorivo budućnosti”.
Ali, korištenje usjeva bilo je skupo, a nafta je predstavljala jeftinu alternativu. Tangneyev je cilj bio pronaći jeftini osnovni materijal s kojim bi biogoriva bila komercijalno isplativa – kao i održivija.

Stoga je 2007. godine na Sveučilištu Napier u Edinburghu u Škotskoj osnovao prvi britanski istraživački centar za biogoriva i istražio “sve od novina do morskih algi” prije nego što se odlučio na nusproizvode viskija. Uvidjevši komercijalni potencijal, Tangney je 2011. osnovao tvrtku Celtic Renewables.

Startup koristi proces poznat kao fermentacija aceton-butanol-etanol (ABE) u kojem bakterije razgrađuju šećere u krutim i tekućim nusproizvodima u kiseline. Oni se zauzvrat dalje razgrađuju u butanol i etanol, koji se mogu dodati benzinu ili dizelu za pogon automobila. Celtic Renewables je tako još pred par godina prvi put pokazao svoje gorivo, vozeći nemodificirani Ford Focus po škotskim cestama koristeći 15% biobutanola napravljenog od viskija.

Tangney kaže da njegov proces fermentacije nije ograničen na nusproizvode viskija, te da bi mogao koristiti otpad iz drugih prehrambenih sektora poput mliječnih proizvoda. Biogoriva izrađena od obnovljivih organskih materijala kao što su kukuruz, soja ili šećerna trska često se promiču kao alternativa fosilnim gorivima s niskim udjelom ugljika.

Ali njihova proizvodnja često zahtijeva ogromne količine zemlje, što može umanjiti prednosti smanjenih emisija stakleničkih plinova, kaže Alison Smith, viša znanstvena suradnica na Environmental Change Institute na Sveučilištu Oxford. Budući da zrakoplovstvo i druge industrije gledaju na biogorivo kao na brzo rješenje za dekarbonizaciju, Smith upozorava da postoje “ogromni kompromisi i utjecaji na biološku raznolikost, skladištenje ugljika i sigurnost hrane”, ovisno o sirovini.

Međutim, gorivo napravljeno od “pravog otpada” poput nusproizvoda viskija “vjerojatno je najbolja moguća vrsta biogoriva”, kaže ona, jer izbjegava ove probleme. Tangney je naručio neovisnu analizu životnog ciklusa svog proizvoda kako bi procijenio njegove prednosti za okoliš, a koja će biti objavljena kasnije ove godine.

Omjer je također problem. S obzirom da biogoriva trenutno čine samo 3% goriva koje se koristi u globalnom prometu, pred njima je dug put prije nego što će ozbiljno početi djelovati na emisije ugljika i stakleničkih plinova. Umjesto toga, sektor prometa trebao bi glasno stremiti prema smanjenju polutanata, kaže Smith. “To znatno olakšava opskrbu ostatka naših transportnih potreba iz održivih izvora, bilo da je to obnovljiva električna energija ili bioplin ili tekuća biogoriva”, dodaje.

Po Škotskoj već voze vozila na viski. Destilerija Glenfiddich, kojom upravlja William Grant & Sons, za pogon nekih svojih kamiona koristi bioplin proizveden na licu mjesta od nusproizvoda vlastitog viskija, smanjujući emisiju CO2 iz vozila za čak 90%. Svoje nusproizvode viskija pretvaraju u bioplin od 2008., a osim za pogon svojih kamiona, koriste ga i za rad destilerije.

Još 2012. proizvođač viskija Tullibardine postao je prva destilerija na svijetu koja je od svojih otpadnih proizvoda isporučila sastojke za proizvodnju biogoriva za vozila. Otpad od viskija može se koristiti za stvaranje više od biogoriva. Otapala iz njegove fermentacije mogu se koristiti kao alternativa ulju u plastici, kozmetici, farmaceutskim proizvodima, odjeći i elektronici, kaže Tangney.

Celtic Renewables je prikupio više od 40 milijuna funti, uz potporu privatnih ulagača, vladinih bespovratnih sredstava i masovnog financiranja, uz podršku Sveučilišta Napier, koje i dalje ostaje dioničar tvrtke. Tvrtka je prošle godine izgradila prvu biorafineriju u Škotskoj, s kapacitetom za pretvorbu 50.000 metričkih tona nusproizvoda viskija u biokemikalije. Tangney kaže da će postrojenje biti u potpunosti operativno kasnije ove godine nakon završetka testiranja.