Na današnji dan 1991. je proizveden posljednji Trabant
7. studenog 1957. s tvorničke trake u istočnonjemačkom gradu Zwickau je sišao prvi “Trabi”. 30. travnja 1991. posljednji je napustio tvornicu. Povijest između ta dva datuma je taj simpatični minijaturni automobil pretvorila u mega zvijezdu.
“Trčeći karton”, “plastični bombarder” ili “saksonski Porsche” – samo su neki od mnogih nadimaka koji su dani Trabantu. I u svakoj šali ima zrno istine: automobil, proizveden u Zwickauu u Saskoj, napravljen je od tvrde plastike poznate kao Duroplast, izrađene od recikliranih materijala uključujući prešana pamučna vlakna, sintetičke smole i krpe iz Sovjetskog Saveza. Metala je u DDR-u nedostajalo, pa je Trabijev proizvođač koristio sirovine koje su bile dostupne u to vrijeme — barem automobil nije mogao potpuno zahrđati…
Iako su postojali planovi za daljnji razvoj — a istočnonjemački inženjeri su čak osmislili i prototipove — čelnici DDR-a zaustavili su proizvodnju novih, poboljšanih modela. Neizbježno, istočnonjemačka automobilska industrija nije mogla držati korak sa Zapadom, pa je Trabant 601, koji je u prodaji bio od 1964. time osuđen da ostane dvotaktni prljavi i bučni zagađivač zraka iza kojeg je ostajao trag dima kao s iračkog naftnog polja. A takvog ga poznajemo do danas.
Budući da Trabantu u DDR-u nije bilo alternative, nije bilo problema s pronalaskom kupaca. Ljudi su čak bili voljni godinama čekati na svog ljubimca, jer je potražnja daleko nadmašila mogućnosti tvornice. Dok je 1989. u Istočnoj Njemačkoj živjelo oko 16,4 milijuna ljudi, od 1959. do 1991. proizvedeno je samo oko tri milijuna Trabanta. Automobil je postao svjetski poznat kada je 1989. godine srušen Berlinski zid, i kad su se tisuće Trabija postrojile da slobodno prijeđu granicu od Istočne do Zapadne Njemačke, što ga je učinilo svojevrsnim “automobilom godine”.
Ipak, unatoč nabijenoj simbolici, Trabant je ubrzo nakon toga nestao s njemačkih cesta. Zapadni automobili bili su uglađeniji, a moderni automobili bili su privlačniji ponovno ujedinjenoj naciji nego kompaktna, manje udobna staromodna vozila. Posljednja šansa bila je ugrađivanje Vokswagenovog 1,1 litrenog 4-cilindričnog motora s 41 KS. S njime se proizvodio od svibnja 1990. do kraja travnja 1991., bio je precijenjen (10,887 DEM) i nije privukao mnogo kupaca.
1991. je stoga proizvodnja prekinuta. Regija u kojoj se proizvodio je, međutim, ostala važno mjesto za njemačku automobilsku industriju. Volkswagen se nastanio u Zwickauu, Chemnitzu i Eisenachu i tamo razvio modele Golf i Polo a u Zwickauu danas proizvode električne automobile. Opel tamo proizvodi automobile od 1992. godine, zajedno s brojnim novim dobavljačima koji Sasku, Tiringiju i Sasku-Anhalt nazivaju svojim domom.
Dok su Nijemci poznati po ljubavi prema luksuznim automobilima, u očima mnogih Trabi ostaje kultni automobil. Prema podacima Savezne uprave za motorni promet, u Njemačkoj ih je još uvijek registrirano oko 30 tisuća. Vlasnici Trabanta okupljaju se na različitim okupljanjima ljubitelja ovih automobila koja se svake održavaju diljem Njemačke, a u Berlinu je turistima i danas vrlo popularan “đir” gradom u Trabiju.