Aston Martin Vanquish silazi s pozornice
…ali ne bez posljednjeg „hura“.
Aston Martin Vanquish – automobil koji je u sklopu svoje druge generacije već pri samom pojavljivanju na tržištu 2012. godine ispao modernim klasikom i uvijek poželjnim automobilom.
Tome je dijelom zaslužan već sam proizvođač koji sa svojim sportskim automobilima i bezvremenskom elegancijom još od 1913. godine slovi kao jedan od najposebnijih na svijetu. No za priču o uspjehu ovog modela poprilično su zaslužni i Ian Callum, te Marek Raichmann kao dizajneri prve i druge generacije Vanquisha.
Uglavnom, kao GT-automobil, Vanquish ima jako malo konkurenata koji su ga u stanju nadmašiti u domeni performansi, dok u onoj koja podrazumijeva stil i eleganciju ovaj model praktički i nema konkurenta. Barem ne direktnog.
Dakle, druga generacija ovog modela na tržište je predstavljena 2012. godine na renomiranom i slavnom eventu pod nazivom Villa D´Este Concorso D´Eleganza i od tog vremena do danas ovaj Astonov model itekako plijeni poglede i kupce.
OK, možda u usporedbi s nekim „običnim“ automobilom prodajni rezultati nisu ni po čemu posebni, ali s obzirom na to da Vanquish nije „običan“ automobil, nikoga ne čudi da je zbog odlične prodaje trenutno u planu i treća generacija ovog modela. No o tome u nekom drugom osvrtu, jer planovi u ovom momentu još uvijek nisu definirani kako treba (iako se novi Vanquish već neko vrijeme testira i prijeti Ferrariju 812), pa nema smisla izbacivati pretpostavke i nagađanja.
Uostalom, bitno je da će Vanquish i opet zasjati pod svjetlima reflektora i već samim time donijeti direktnog konkurenta markama poput Ferrarija, Porschea, Jaguara i njima sličnih proizvođača onog najposebnijeg što je svijet sportskih automobila u stanju ponuditi.
Tijekom pet godina staža na tržištu, Vanquish je bilo moguće kupiti u Coupé i Volante verziji, odnosno u onoj s krovom i onoj s koje ga je moguće maknuti.
Motor je u obje verzije bio identičan, odnosno 5,9-litarski V12, a snaga je sezala od 565 do 593 konja (u najjačoj „S“ verziji). Uz tu količinu konja, ovaj je 1,8 tona težak automobil do stotke ubrzavao za 4,1 sekundu, odnosno za 3,5 sekunde u najjačoj verziji, dok je maksimalna brzina sezala od nekih 310 do 325 kilometara na sat. Dakle, riječ je o performansama koje uz svu silu najnovijih tehnologija i najfinijih materijala sastavljaju itekako poseban GT-automobil.
Specijalnih edicija modela bilo je također nekoliko, te je upravo Vanquish unutar jedne od njih proslavio stotinu godina tvrtke. No prije nekoliko dana je najavljena posebna i istovremeno posljednja s kojom će Aston Martin Vanquish otići u zasluženu mirovinu.
Finalna verzija modela naziva se Vanquish S Ultimate i predstavlja sve ono najbolje što je Aston Martin s ovim automobilom pokrenuo prije pet godina. Naravno da je ova ultimativna varijacija na temu limitirana u smislu proizvodnje, pa će tek mali broj kupaca, odnosno njih 175 dobiti priliku sjesti u svoj primjerak i uživati u svemu onome što je Aston u ovaj automobil ugurao.
Doduše, s obzirom na cijenu od nekih 240,000 eura (odnosno 250,000 eura za Volante verziju modela), za pretpostaviti je kako se ispred vrata u Gaydonu neće stvarati gužve i redovi kupaca, ali to nitko niti ne očekuje. No sigurno je da će se svih 175 primjeraka rasprodati u jako kratkom vremenu i u obje karoserijske izvedbe podjednako.
Što se opreme tiče, jasno je kako Aston Martin u sklopu ove ultimativne verzije Vanquisha nije štedio ni na čemu. Stoga dodatne opreme u pravilu nema, već su neke stvari tek stavljene na izbor budućim vlasnicima. Motorizacija također ostaje identična onoj gore navedenoj, ali se Astonova „Bespoke“ divizija potrudila oko tri opcije eksterijera.
Prva je polakirana u tzv. „Ultimate Black“ boju i uz sveobuhvatnu crninu karoserije kombinira kontrastnu brončanu boju na prednjem braniku, pragovima i stražnjem difuzoru.
Druga varijacija na temu boje i kontrasta svedena je na „Xenon Grey“ boju u kombinaciji s plavim detaljima na gore spomenutim dijelovima, dok je ona treća varijacija na temu polakirana u „White Cold“ boju s brončanim detaljima.
Dakle, ponuda „Ultimate“ verzije za Vanquish zapravo je poprilično monokromatska, ali nekako sumnjam da će bilo tko na odabir boja uputiti bilo kakvu zamjerku, jer Vanquish i dalje izgleda savršeno.
Gledano kroz detalje, sve je manje-više isto kao i do sada. Oprema je ista, detalji unutar interijera također, dok snaga i performanse i dalje savršeno opisuju o kakvom se automobilu radi.
Stoga će neki možda zamjeriti izostanak bilo kakvog sufiksa snage, ali ovaj Vanquish nikoga ne bi trebao ostaviti ravnodušnim, a još manje razočarati.
Stoga ova ultimativna verzija Vanquisha doista predstavlja ono najbolje što je Aston Martin tijekom pet godina postojanja ovog modela uspio ponuditi na tržište. Samim time ovo definitivno nije revolucionaran automobil ni u kojem pogledu, ali i dalje za mnoge predstavlja apsolutno polje snova i fascinacije.
S jedne je strane pomalo tužno gledati jedan ovakav automobil na kraju svog životnog vijeka, ali istovremeno je prisutan i entuzijazam prema nasljedniku koji će zasigurno i opet ispasti kao nešto itekako posebno.
No o tome nekom drugom prilikom…
