Nissan – zločin i kazna
Da, naslov zvuči dramatično, no teško je u samo par riječi opisati sav idiotizam ovog primjerka „dijeljenja pravde“. Iako nisam pobornik električnih automobila i to otvoreno priznajem, znam da isti imaju kupce diljem svijeta. Pa iako dotične nikako ne razumijem i s njihovim izborom automobila se nikako ne slažem, svejedno mi se čini da je priča u nastavku malo pretjerana i nepotrebna.
Velika je vjerojatnost da ste se u našoj banana-republici našli u situaciji da vam je banka ili neka druga financijska ustanova ispostavila opomenu za dug u iznosu od par lipa. Ako niste, vjerujte mi da takve situacije postoje.
Na takvu se situaciju u pravilu čovjek može samo nasmijati, jer čisto sumnjam da bilo kome tri ili pet lipa znače nešto pretjerano puno, no posljedice smijeha i ignoriranja te mizerne uplate mogu biti itekako gadne. Iako sumnjam da bi u slučaju duga od tri ili pet lipa novca uvijek gladni ovršitelji došli plijeniti kućanske aparate i pomagala, ipak je bolje odmah riješiti i platiti čak i toliko kretensku opomenu za suludo mali iznos (koji najvjerojatnije označava neku klerikalnu grešku ili dio krivo izračunate kamate).
Iako ova priča nema veze s kamatama i lipama, jer je smještena u Ameriku i podrazumijeva malo struje i jedan električni automobil, zajednički naziv s ovim uvodnim dijelom bio bi apsolutni kretenizam od strane onih koji u rukama drže vlast i opominju i kažnjavaju „obične smrtnike“.
Inicijalni opis bio bi sljedeći: država je Georgia, a glavni akteri priče su jedan Nissan Leaf, njegov vlasnik i utičnica struje koja je rezultirala gadnim posljedicama od strane tamošnje policije.
Naime, vlasnik električnog Nissanovog automobila koji voli drveće, šumske životinjice i plavo nebo bez ozonskih rupa obični je smrtnik po imenu Kaveh Kamooneh koji je jednog lijepog i sunčanog dana otišao u obližnju srednju školu pokupiti svog klinca s tenisa.
Dok je čekao da dijete završi s „reketarenjem“ (da mi oprostite na izrazu) i slušao muziku u svom lijepo klimatiziranom Nissanu, isti se naravno ispraznio i tu je nastala drama, jer je za početak bila subota.
S obzirom na to da nikog od djelatnika dotične škole nije bilo ni blizu, a Nissan je stajao prazan na parkingu, gospodin Kamooneh se odlučio na nezamislivo – samoinicijativno spojiti svoj automobil na utičnicu struje i napuniti ga strujom u vrijednosti od oko pet centi. Da, dobro ste pročitali.
Nakon kratke šetnjice iz čiste dosade, kad se vratio do automobila da bi čekao svoje dijete da se konačno pojavi, ugodno se iznenadio kada mu se umjesto njegovog 11-godišnjeg sina u autu našao policajac, te mu naredio da prestane s punjenjem svog automobila uz objašnjenje kako je netko anonimno nazvao policijsku postaju i prijavio krađu na školskom parkingu.
Iako iznenađen cijelom pričom, gospodin Kamooneh je bez problema poslušao stričeka u plavom i svoj Nissan Leaf prestao puniti, te kada je konačno dočekao sina, sjeli su u auto i zaputili se prema kući. No tu priči nije kraj, jer ono što slijedi graniči s Fašizmom ili nekim drugim savršeno netolerantnim režimom.
Ukratko, čovjek je uhapšen od strane dvojice službenika koji „služe i štite“ samo jedanaest dana nakon „incidenta“ u kojem je utičnica kumovala nestanku oko pet centi struje.
Naravno da se cijela priča odigrala tek u večernjim satima, kako bi svi u ulici ozbiljno shvatili prekršaj, te prava i obveze koje kao građani imaju.
No ono što je možda najsmješnije u cijeloj priči zapravo je sva ozbiljnost od strane (očito) visoko-moralnih službenika tamošnje Policije, koji su vezano uz ovaj „incident“ izdali sljedeće objašnjenje:
Dotični gdin. Kaveh Kamooneh „kriv je zbog slučaja u kojem nije imao odobrenje puniti vlastiti automobil na području jedne javne ustanove, što se prema zakonima savezne države Georgie tretira kao krađa.“
Naravno da sam već na taj dio ukupnog objašnjenja od strane tamošnjih vlastodržaca skoro umro od smijeha, no nakon seanse cerekanja i kimanja glavom, ipak sam se zapitao što bi još moglo biti kažnjivo u tom momentu „prekršaja“ zbog kojeg je čovjek prenoćio u zatvoru.
Iskreno, svašta je u mom poprilično sarkastičnom i ciničnom umu padalo napamet, no na kraju je i opet sve skupa završilo smijehom.
Sretna je okolnost da čovjek čekajući sina nije ožednio i uzeo koji gutljaj vode iz javne fontane, jer za to bi najvjerojatnije završio na sudu, a dobro je i da mobilni telefon dotičnog gospodina nije trebalo puniti, jer to bi takva bezočna krađa možda mogla rezultirati teškom robijom, ako ne i smrtnom kaznom.
U svakom slučaju, mislim da su ovakvi primjeri jako česti i nipošto ekskluzivni za područje Amerike. Takvih situacija ima posvuda, jer ako već ništa drugo, uvijek se nađe neka budaletina sa zakonom iza sebe, koja propisuje da se na ovakvim slučajevima rade primjeri i kažnjava „nepoštenje“, „nepoštovanje zakona“ i slične anti-socijalne radnje kojima su „obični smrtnici“ itekako skloni.
Samo se pitam do kuda će takav način razmišljanja ići i koje bi se sve situacije mogle okarakterizirati „lopovlukom“ i sličnim epitetima, dok s druge strane stoje oni koji tim istim „lopovlukom“ ne smatraju sumanute krađe i malverzacije kakve su npr. kod nas svakodnevna pojava.
Ah taj (dvostruki) moral i pravila koja se oko njega vežu…
TEKST: Ivan IGloo Gluhak
FOTOGRAFIJE: ABC.go.com, CarBuzz.com i Google Images
VIDEO: YouTube.com