Kada je 1906. godine gospodin Vincenzo Lancia otvorio vrata ove legendarne talijanske tvrtke, nitko nije znao koliko će daleko tvrtka prosperirati, koliki će klub obožavatelja oko sebe okupiti mnogi modeli i njihovi uspjesi u natjecanjima diljem svijeta, te koliko će ludosti i genijalnosti tvrtka predstaviti svijetu. No svemu tome će kroz samo četiri godine doći konačan kraj…

Na sam spomen imena Lancia rijetki će se sjetiti gdina. Vincenza, tj. osnivača te savršeno lude i istovremeno legendarne tvrtke, već će prve asocijacije krenuti u smjeru nekih modela poput Fulvije, Bete Montecarlo, Stratosa i legendarne Delte.

Dotični su automobili označavali ere u kojima su se pojavljivali, no Lancia je od 29.11.1906. godine jedan od onih proizvođača automobila koji su istovremeno svijetu pokazivali genijalnost i ludost, te bili pioniri u smislu određenih segmenata automobila koji su i dan-danas aktualni.
Npr. spomenuti tvrtku Lancia, a ne spomenuti prvu ugrađenu električnu instalaciju u jedan serijski automobil, čime se mogao pohvaliti model Theta iz 1913. godine, ili pak izostaviti spomen prvog ikad ugrađenog mjenjačkog sklopa s pet brzina, kakav je imao model Ardea S3 tijekom 1948. godine, bilo bi itekako krivo. No Lancia je za još mnogo toga često zaslužna ili pak prva.
Pa kad smo već kod originalnih ideja, u toj maniri vrijedi spomenuti i prvi velikoserijski motor V6-konfiguracije ugrađen u model Aurelia iz 1950. godine, izmišljanje, patentiranje i korištenje neovisnog ovjesa na automobilima iz šezdesetih godina prošlog stoljeća, te još hrpetinu detalja kojima se Lancia oduvijek izdvajala kao nešto posebno u svijetu automobila i njihove proizvodnje.

No kako to obično biva, takvi su izumi u počecima bili ručno-rađeni, a s obzirom na inzistiranje na najvišem stupnju kvalitete izrade i velike razlike između modela iz godine u godinu, te konstantan rast troškova proizvodnje uz sve veću konkurenciju i opadanje potražnje, nimalo ne čudi da je Lancia krajem šezdesetih u dugovima od tadašnjih tridesetak milijuna Dolara potpala pod Fiat-grupaciju.

Time je završila jedna epoha za tvrtku, no „nužno zlo“ i svojevrstan gubitak prepoznatljivosti te tvrtke nisu bili početak kraja, jer zlatno doba za Lanciu tek tada zapravo i kreće.
Naime, tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, Lancia je pod okriljem Fiata na tržište izbacila neke legendarne modele poput Gamme, Bete i modela Stratos koji je svoju slavu stekao prvenstveno kroz nedodirljivost na utrkama tadašnjeg svjetskog prvenstva u Rallyju, osvojivši od 1974. do 1976. godine ukupno tri titule u konkurenciji konstruktora.

Samim time je Lancia utvrdila svoj status među najkompetitivnijim proizvođačima automobila na svijetu, a uspjeh za Stratos bio je tek uvod u ukupno jedanaest titula u Rallyju koje je Lancia ugrabila konkurenciji od 1974. do 1993. godine, kada se tvrtka povukla iz natjecanja s fenomenalnom Deltom Integrale.

Uz Lanciu se također vežu i neka od najvećih imena iz svijeta auto-sporta, jer su tijekom godina za volanom Lancie Stratos, Rally 037, Delte S4 i Delte Integrale sjedili Juha Kankkunen, Markku Alén, Didier Auriol, Sandro Munari, Walter Röhrl, Björn Waldegard, Bernard Darniche i nikad prežaljeni Rally-genij Henri Toivonen, pa navodi dotičnih imena samo potvrđuju status legende koji ovaj proizvođač automobila itekako ima.
Isto tako, Lancia je tijekom godina i u smislu nekih drugih organiziranih natjecanja konkurenciji pokazivala kako se pobjeđuje, pa u tom dijelu priče o ovom lucidnom i genijalnom proizvođaču automobila vrijedi spomenuti 1979, 1980 i 1981. godinu, kada je Lancia u svijetu tadašnjih klasa „sportskih automobila“ Grupe 4, 5 i 6 osvajala naslove prvaka u konkurenciji konstruktora.

U svijetu cestovnih automobila Lancia je ostavila prepoznatljiv trag kroz nekolicinu itekako posebnih modela poput Bete Montecarlo, Fulvije, Aurelije, gore spomenutih modela Stratos i Delta Integrale, kao i modela Thema, koja je u verziji 8.32 i s Ferrarijevim V8-motorom pod „haubom“ značila jedan od najboljih spojeva luksuza i performansi tog vremena. Dakle u kontekstu ovog proizvođača automobila riječ „prosječan“ ne pada napamet ni u kojem kontekstu.

No upravo u tome i jest problem, jer umjesto prosjeka, Lancia je često u smislu dizajna i ideologije za svoje modele odlazila izvan prosjeka, dok su u smislu tehnologije i kvalitete izrade tijekom osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća stvari često ispadale ispodprosječne i nekvalitetne.
Česti problemi bili su vezani uz kvarove na elektroničkim komponentama, te hrđi koja je određene modele pojela u kraćem vremenu od onog koje bi nekom kompulzivnom žderaču u obliku pretile osobe trebalo vremena da pojede XXL-sendvič. Time je nekoć legendaran proizvođač automobila malo pomalo gubio tlo pod nogama, pa su modeli Kappa i Thesis usprkos svim svojim pozitivnim stranama dočekani sa smijehom umjesto s divljenjem od strane potencijalnih kupaca.

U današnje vrijeme i u sklopu spoja Fiat-Chrysler, Lancia ima status koji prema idejama gazde Sergia treba značiti luksuz i performanse, no iako su Chrysler 300C i Town & Country preimenovani u modele sa znakom Lancie, to baš i nije ispalo tako i potražnja za bilo kojim modelom potpisanim od strane Lancie jednostavno „nije prošla“ na globalnom tržištu.
Prodaja je za Lanciu i dan-danas u konstantnom opadanju, te je Sergio Marchionne jednostavno presudio trakavici koja se vezana uz Lanciu provlači već skoro puno desetljeće i kako sada stvari stoje, legendarna marka će od 2018. godine biti ukinuta.

Trenutno se intenzivno radi na tome da se Chrysler-Lancia kombinacije jednostavno zaborave, nova generacija modela Delta povučena je s dnevnog reda i u ovom času zapravo na tržištu ostaje samo model Ypsilon, koji će se nadalje prodavati isključivo u Italiji.
Za taj mali gradski automobil koji izgleda poput retardiranog Fiata 500 neće biti redizajna, već će proizvodnja dotičnog modela trajati do 2018. godine, kada će posljednji primjerci sići s proizvodne trake i označiti kraj ne samo za taj model, već i za tvrtku koja će u tim momentima slaviti ukupno 112 godina postojanja.

Gazda Sergio je već nekoliko puta potvrdio da je sve manje izvjesno da će planovi vezani uz opstanak Lancie biti provedivi, no ovaj puta je izjavio: „Mi smo jednostavno srezali sve naše ambicije za Lanciu, jer je tržište otišlo korak dalje, a Lancia to jednostavno neće moći pratiti. Uostalom, moramo biti svjesni da se ne može baš svaki plan napraviti isplativim“.
Time je zapravo sve rečeno i na neki način se „u rukavicama“ gasi jedan od najvećih i najznačajnijih proizvođača automobila svih vremena.
Šteta što je tako moralo završiti, no tako je vjerojatno moralo biti.

No ono dobro u cijeloj priči ipak se svodi na činjenicu da samim time što se naziv Lancia briše iz abecede proizvođača automobila ujedno ne znači da će legende poput Stratosa i Delte Integrale ikad nestati iz sjećanja onih koji su te modele doživjeli u punom sjaju.
Samim time i gore spomenute „rukavice“ kojima se gdin. Marchionne odlučio poslužiti u izjavi za medije ispadaju stilizirane i unikatne, jer se vežu uz legendarnu tvrtku.
Problem je samo utoliko što ih najvjerojatnije nije moguće navući do kraja, ili pak imaju šest ili sedam prstiju, od kojih barem tri ne rade kako treba.
No u tome i jest čar svega onog što je Lancia potpisivala više od stoljeća – apsolutan manjak kompromisa i neopterećenost „nebitnim“ stvarima poput upotrebljivosti i trajnosti.
Zbog toga velik broj ljudi i obožava ovu tvrtku, a ako se mene pita, definitivno sam jedan od njih.


TEKST: Ivan IGloo Gluhak
FOTOGRAFIJE: Flickr.com, TheTruthAboutCars.com, SuperCars.net, NetCarShow.com i Google Images