Lamborghini – dešava se i najboljima
Mogao bih napisati uvod u kojem bih se dotakao svega onog ispravnog u maniri Bratoljuba Klaića, no to bi zapravo bilo nepotrebno. Ono što jest potrebno svedeno je na činjenično stanje da je netko u Lamborghiniju očito u datom momentu bio opako pijan, a rezultat je (pod)smijeh.
Koliko ste samo puta ušli u neku trgovinu mješovite robe i na polici zatekli nešto poput "čokolada s lješnjacima" ili pak "vlažna maramica" napisano na deklaraciji? Ili Vam se možda dogodilo da u nekom lokalu pročitate nešto poput "vina iz rinfuze"? Možda Vam se čak dogodilo da poput mene u dućanu primijetite kako jedan domaći proizvođač na svoje kokoši u celofanu lijepi pojam "roster", što je jednostavno krivo? Sve su to realne stvari i na(t)pisi kakve možemo susresti svaki dan ako se malo bolje zagledamo oko sebe.
Doduše rijetkost je da sam proizvođač vlastiti logotip napiše krivo, no upravo se to dogodilo jednom od najekskluzivnijih marki u svijetu automobila – onoj pod nazivom Lamborghini.
Naime, nedavno je Lamborghini izbacio jedan sasvim suludi jednosjed pod nazivom Egoista, što za Lamborghini zapravo i nije čudno, s obzirom na to da dizajneri te renomirane tvornice snova i poster-materijala svoju inspiraciju u zadnje vrijeme često vuku iz svijeta avijacije, odnosno konkretnije borbenih aviona-lovaca. No na to smo već navikli.
Isto tako smo navikli na sto i jednu limitiranu verziju nekog postojećeg modela koji se skoro na silu i pod krinkom ekskluzivnosti i "posljednjeg primjerka" pokušava prodati, a u nekim prošlim vremenima itekako smo bili naviknuti na često nedorađene automobile koji su iz ove slavne tvornice izlazili iz godine u godinu.
U šezdesetima i sedamdesetima legendarna je Miura pokušavala poletjeti iznad brzine od 200 kilometara na sat, jer su dečki u Lamborghiniju zaboravili montirati nešto što bi je u smislu aerodinamike držalo na tlu. Countach je imao problema s ergonomijom i provjetravanjem kabine, te s otpadanjem stražnjeg spojlera i često otežanom dotoku goriva, dok su Espada i Urracco imali problema s manje-više svime što se na njima nalazilo od komponenata – bilo mehaničkih, strujnih ili aerodinamičkih.
Neko novo vrijeme donijelo je i nove modele, no Diablo je kao "veliki Lambo" bio automobil s kvačilom od 150 kilograma i žicama od pumpe za gorivo koje su bile jednostavno "izolir-trakom" pričvršćene za sam rezervoar. Gallardo je (bio) sklon samozapaljenju, Murcielago je imao problema s mjenjačkim sklopom i sustavom upravljanja u svojim prvim danima proizvodnje, a onda je odjednom za Lamborghini nastupilo vrijeme kvalitete i koncentracije.
Hm…a možda i nije…
U maniri disleksika, netko je u Lamborghinijevom odjelu za slovkanje i izradu oznaka očito imao neki problem u tijeku komunikacije koji podrazumijeva rutu "mozak-ruke", jer se nedavno predstavljeni egoistični jednosjed nalik nevidljivom lovcu na izložbi Schloss Bensberg Concours u Njemačkoj pojavio s natpisom Lamboginih iznad ispušnih cijevi.
S obzirom na to da u početku nitko nije primijetio izuzev jednog ultra-ciničnog foto-reportera, naravno da se tom napadu disleksije izrađenom od Aluminija nije moglo doskočiti odmah, a kada se doskočilo, već je na Internetu bilo mali milijun fotografija ove za Lamborghini poprilično glupave pogreške.
Iskreno, mogao bih se sada cerekati još barem dva-tri sata, no s obzirom na to da kontrola kvalitete određenih stvarčica na Lamborghinijevim automobilima ima jako puno toga zajedničkog s našom dragom ex-miss Fani Čapalijom, na tu sam "Ic OK" filozofiju već pomalo oguglao u smislu Lamborghinijevih radnika i kontrolora.
Možda mi upravo zbog tog lakog opraštanja takvih pogrešaka i propusta to prezime i jest jedno od najdražih u svijetu automobila, no to svejedno ne znači da se na račun nekih od meni omiljenih automobila koji to prezime (uz obavezno ime nekog slavnog bika) nose tu i tamo ne nasmijem.
Uglavnom, poanta ove priče možda bi bila uobličena u meni omiljenu poštapalicu "dešava se i najboljima", no u današnjem svijetu super-automobila teško je reći da je baš Lamborghini najbolji u proizvodnji automobila koje pod normalno potpadaju u klasu obilježenu superlativom.
Bilo kako bilo, sad se čeka Ferarri ili Paagni, a možda u domeni (koliko-toliko) normalnih automobila disleksija nastupi i za FAIT ili pak Alf Aromeo.
Smijat ćemo se u svakom slučaju.
TEKST: Ivan "IGloo" Gluhak
FOTOGRAFIJE: DesktopMachine.com, SuperCars.net. CarBuzz.com, i Google Images