Ne…ovo nije reklama. U biti na neki način i jest. Ali u suštini nije. Uostalom, pročitajte o čemu se radi. Moglo bi vam se višestruko isplatiti.

Vulkanizerstvo Furlan

Neki od nas kupnju guma vide kao nužno zlo. Neki pak gume kupuju s guštom (da, ima i takvih), jer sa svojim automobilima ne mogu odoljeti, a da ne posjete neku stazu i divljaju tamo (umjesto po ulicama poput morona čijim smo eskapadama svjedočili nekoliko puta posljednjih dana). Naravno da ima i onih “trećih” koji jednostavno kupe gume kada im to savjetuje striček na tehničkom pregledu ili pak kada to vide kao nešto neophodno i prijeko potrebno. Ali sve te “skupine” vozača imaju jednu zajedničku točku: vlasništvo nad automobilom koji gume jednostavno zahtjeva.

Osobno nemam ništa protiv nabavke novih guma. I uvijek uz automobil vežem dva seta – jedan ljetni i jedan zimski. Jer univerzalne (cjelogodišnje) gume prema mom osobnom stavu nemaju baš pretjerano puno smisla – pogotovo ne na automobilu koji vozim i načinom vožnje koji prakticiram. I zato me prije nekoliko tjedana počelo mučiti kako doći do novih guma, koje ljetne gume odabrati i koliko će me unutarnjih organa i pršljenova kralježnice te četiri gume koštati. Odgovore sam tražio danima, pregledavajući sto i jednu internetsku stranicu u Hrvatskoj i šire, ne bi li uspio proći što je bezbolnije moguće. No cijene onoga što sam htio montirati na nove felge većinom su bile i više nego pretjerane. I ne samo to, već i neki od najvećih “dilera” guma u Hrvata jednostavno ne raspolažu s dimenzijama koje su mi bile potrebne, a to je već veliki problem iz kojeg god kuta se gledalo.

I tada mi je sinulo…

S obzirom na neka vrlo pozitivna iskustva mojih kolega, te nekolicinu tekstova u sklopu kojih smo uz pojam guma vezali Vulkanizerstvo Furlan iz Dobove, nije bilo teško odlučiti se i baciti oko u smjeru susjedne nam Dežele. I kako to obično biva, kolege su ispali pametniji od mene, jer su u svakom pogledu uspjeli odlično proći i na najbezbolniji mogući način svoje plaće zamijeniti za nove gume. Stoga je praktički istog momenta uslijedilo sjedanje na kavu u obližnji lokal, buđenje mobitela iz “stand by” moda, te spajanje na internetske stranice Vulkanizerstva Furlan.

Web stranice vulkanizerstva Furlan – Web Shop

foto: Vulkanizerstvo Furlan

Za početak vrijedi istaknuti samu internetsku stranicu. Funkcionalna je, apsolutno informativna, prepuna je sadržaja i opisa, te je njome lako navigirati. Opis tvrtke i njenog poslovanja kratak je, jasan i sažet, ali istovremeno i nenametljiv. Isto vrijedi i za proizvođače guma koju ova tvrtka već dva i pol desetljeća zastupa, te iz godine u godinu izmišlja sve više i više reklamnih materijala. A to je pak velika razlika u usporedbi s nekim drugim stranicama čije je postojanje podređeno djelatnosti u domeni vulkanizacije. Uglavnom, osim jasnog pregleda, moram priznati i da sam ponešto naučio, pa je idući korak zapravo bio jednostavan koliko i logičan…

Naravno, pod time podrazumijevam osobni kontakt.

Komunikacija je inicijalno krenula mailom, a kada sam tu opciju iscrpio do krajnjih granica i djelatnike Vulkanizacije Furlan izgnjavio s pitanjima u tekstualnom obliku, odlučio sam se za Goodyear Eagle F1 Asymmetric 3 i krenuo koristiti vlastite vokalne mogućnosti, te tako telefonski najavio dolazak unutar idućih nekoliko dana. Kada je plan i program to omogućio, zagnjavio sam druga Miru s E46 karavanom da ode sa mnom u Dobovu i nakon skidanja mojih zimskih kotača s automobila iste preveze u Zagreb. I to se zapravo ispostavilo kao pogreška u procjeni, jer sam taj set M-Tech kotača bez problema mogao ostaviti u Dobovi, gdje bi se dotični družili s ostalim zimskim setovima kotača u ugodnom i suhom spremištu. Dakle, bio sam “partibrejker”, a da to nisam ni znao. No kada sam već povukao kolegu sa sobom i upropastio mu jutro provedeno u krevetu, nekako se činilo blesavim pustiti ga kući praznih ruku (odnosno prtljažnog prostora, ako ćemo preciznije).

Naime, Vulkanizacija Furlan već godinama za nekih stotinjak kuna nudi opciju čuvanja guma od sezone do sezone što je nama koji nemamo podrume kuća na raspolaganju itekako veliki plus, pa je zapravo ispalo blesavo od mene da se tom uslugom nisam okoristio.

Što se putovanja tiče, ono je bilo kratko, sunčano i predstavljalo je pravi gušt provozati se po manje naseljenim mjestima između Zaprešića i hrvatsko-slovenske granice. Dolazak u Dobovu prošao je glatko. Mala granica, raspoloženi granični policajci s obje strane i tek nekoliko kilometara dug put od Zaprešića do krajnjeg odredišta stvarno nisu predstavljali nikakav problem. Dolaskom na odredište dočekali su nas nasmijani i raspoloženi, ali i ultra-zaposleni djelatnici na prijamu, pa se oko mog starog čudovišta bez krova pobrinuo ni manje, ni više, nego g. Franc Furlan, odnosno vlasnik ove 25 godina stare (ili mlade) tvrtke.

Franc Furlan

foto: YouTube

Naravno da je izostaviti razgovor s čovjekom poput g. Franca bilo nemoguće, jer se u najkraćim crticama doista radi o čovjeku koji nije samo vlasnik tvrtke i prodavač nekakvih guma i felgi. Dapače, radi se o iznimno sposobnom poslovnom čovjeku, ali i velikom auto-entuzijastu za kojeg “nemoguće” predstavlja pojam koji nedostaje u rječniku stranih riječi, pa sam od njega uspio i naučiti ponešto. I to ne samo o poslovanju tvrtke, normativima i regulativama, te markama guma i felgi koje su unutar zidova ove tvrtke zastupljene i procesa s kojima se u sklopu svog poslovanja tvrtka koristi, već i puno više od toga.

Saznao sam da npr. za Ferrari Testarossu sami Talijani odavno ne proizvode gume, već ih Pirelli prema originalnoj recepturi plasira iz svojih podružnica. Zatim sam saznao i da je Rolls Royce tijekom sedamdesetih godina imao ekskluzivan ugovor s Goodyearom, te da je neke od modela guma za te ultra-luksuzne limuzine praktički nemoguće pronaći. Ali saznao sam i da ljudi često sa svojim zahtjevima nisu baš realni i logični. No Franc Furlan kao gazda svoje oaze guma u Dobovi svemu tome uvijek doskoči s osmjehom i na kraju uvijek nabavi ono što klijenti i kupci od njega traže – uključujući i ultra-rijetke Goodyearove gume za Rolls Royce. A time se baš i ne može pohvaliti svatko. Uglavnom, iz osobnog iskustva moram priznati da je prava rijetkost u nekom trgovcu prepoznati apsolutan trud oko posla, ali u sklopu tek jednog kratkog razgovora s g. Francom moram priznati da sam ostao fasciniran znanjem, ideologijom poslovanja i trudom oko klijenata. Stvarno jesam.

Kako sam se na montažu najavio nekoliko dana prije, naravno da su nove gumene papuče za moj automobil već spremno čekale u skladištu. I sve je išlo glatko i brzo. Inače, što se brzine ugradnje tiče, moram priznati da sam je od jedne ozbiljne tvrtke poput ove zapravo i očekivao. Ali ne baš na način na koji je ta brzina ugradnje na kraju ispala. Jer praktički da ni kavu s mlijekom u “Felga Baru” nisam stigao srknuti, a kotači su već bili na automobilu. Montirani, balansirani i premazani glicerinom. Stoga i tu povlačim paralelu s nerijetko lijenim i nezainteresiranim radnicima s kakvima sam često imao posla u nekim drugim vulkanizerskim tvrtkama i radionama, što me svaki puta živciralo do krajnjih granica. Jer do sada uvijek nešto nije bilo po planu… Ili sam prema navodu djelatnika neke od tvrtki došao pre rano. Ili sam zakasnio. Ili je “balansirka” bila pokvarena. Ili sam “taman stigao kada je gablec u tijeku”. Ili dizalica nije imala dobar dan. Jednom su mi u novu gumu uspjeli montirati i čavao na samom izlasku iz radionice, a jednom drugom prigodom je sasvim slučajno na prednji lijevi kotač dospio “uteg viška”, pa sam se po auto-cesti vozio 70 kilometara na sat i razmišljao o prednjim vilicama i ostalim skupim dijelovima za koje sam mislio da na automobilu ne valjaju.

No svega toga u Furlanu nema, jer uigrana ekipa u kombinaciji sa strogim pravilima i ogromnom količinom entuzijazma jednostavno ništa nije prepuštala slučaju. Samim time moram priznati da sam nivoom profesionalnosti ostao osupnut. Čak sam i na čepovima glavčine uspio na licu mjesta nabaviti one lijepe i debele naljepnice s BMW-ovim logotipom, pa sad moji novi “tjunerski” kotači na automobilu izgledaju kao da su izašli iz tvornice, što mi je pak uštedjelo na vremenu i živcima koji bi mi trebali da ih dam izraditi kod nekoga tko se time bavi.
Dakle, ukratko govoreći, idila…

Što se tiče onog većini najvažnijeg dijela priče, odnosno cijene, mogu reći samo ovo: Vulkanizerstvo Furlan je u konkurenciji mnogih tvrtki iz te domene poslovanja ispalo nadaleko najpovoljnijom opcijom. Jer gume u prosjeku koštaju čak i 30% manje nego bilo gdje drugdje. Ne bih ulazio u konkretne brojke, jer to znači pregledavanje milijun i jedne gume u kombinaciji s cijenama s kojima Vulkanizerstvo Furlan na dnevnoj bazi raspolaže, ali iskreno vjerujem da jeftinije nisam mogao proći. A kad tome pribrojim niz doista ugodnih iznenađenja u smislu kvalitete, brzine i predanosti poslu, nekako mislim da će idućih 25 godina poslovanja g. Furlan provoditi gledajući me barem dvaput godišnje. Jer pretvoriti kupnju guma u nešto čega bih se mogao prisjećati s osmjehom na licu stvarno ne može bilo tko. A g. Furlanu je upravo to uspjelo iako mu ujutro pri ustajanju prije početka radnog dana najvjerojatnije nije bilo ni na kraj pameti.

Pričati o tradiciji ove obiteljske tvrtke nekima možda neće zvučati suvislo i smisleno. Nekima je taj pojam možda i nebitan, jer se na kraju krajeva ipak sve svodi na kupnju guma. Ali iz svojih cipela mogu reći da niti u jednom momentu nisam osjetio nikakav stres i nervozu. Jer djelatnici Vulkanizerstva Furlan doista funkcioniraju kao obitelj. I to jedna od onih složnih. Naime, kako pri montaži guma nisam imao što raditi (dok nisam otkrio “Felgu”), kroz razgovor s nekima od djelatnika uspio sam saznati kako ideja tvrtke nije samo u suhoparnoj edukaciji i certifikatima za osoblje koji vrebaju sa zida i svjedoče o nečijoj stručnosti. Tu su sajmovi, prezentacije i službena testiranja od strane proizvođača guma koji se od strane ove ekipe konstantno posjećuju, a i svaki od djelatnika na svoj način (tj. na svom automobilu) testira pojedine gume i to iskustvo prenosi u posao. Dakle, ne pričamo o teoriji poput „ove su vam dobre – blagajna je tamo“, već o stvarnim iskustvima s kojima se lako poistovjetiti i samim time dodati pokoju crticu “za” ili “protiv” određene gume – bilo da se radi o ljetnoj, zimskoj, univerzalnoj ili pak nekoj sasvim sedamnaestoj. I to je onaj dio koji vrijedi, jer tako ne samo da se može uštedjeti u financijskom smislu, već je riječ i o saznanju nekih informacija koje (vjerovali ili ne) brošure proizvođača guma nikome ne nude u sklopu letaka, plakata i televizijskih reklama.

I zato još jednom vrijedi reći kako sve ovo definitivno nije suhoparna reklama, jer u tome ni u bazi nije bila poanta. Ovo je jednostavno bilo jedno od “onih” iskustava zbog kojih je barem na trenutak-dva bilo jednostavno nazivati se vlasnikom automobila i usprkos trošku s guštom znati da kroz vlastitu sigurnost na cesti doista jesam odgovoran prema sebi i prema drugima. Jer s današnjim plaćama i kroničnim pomanjkanjem vremena postaje problematično odvojiti vrijeme i novac za kupnju guma. Ali tih je nekoliko kilometara daleko od Zagreba g. Furlan svojim znanjem i sposobnošću, te sa svojom izuzetno sposobnom ekipom cijelu tu priču učinio povoljnom, laganom i apsolutno pozitivnom. I zato ću ovu tvrtku uvijek rado preporučiti bilo kome, što uostalom i u ovom momentu zapravo i činim.

Uostalom, ako ne vjerujete meni, vjerovat ćete svojim satovima, a naposljetku i novčanicima. Tada ćete najvjerojatnije još puno puta svratiti u Dobovu po gume i na kavu. A potom najvjerojatnije i u Samobor na kremšnite.