Novi Fiat Tipo, zaista!? Ajde se uozbiljite…
Stvarno bi bilo vrijeme da ekipa u Torinu sjedne za jedan stol i konačno se dogovori kako izaći iz krize identiteta koja je u Fiatu očito itekako aktualna.
Fiat Tipo – automobil koji je izuzev obiteljskih veza s automobilima poput Alfe 145 i Yuga Floride u svom razdoblju postojanja, odnosno od 1988. do 1995. godine ispao pomalo kontroverznim. Ali i ljepuškastim pripadnikom tadašnje Fiatove flote modela s kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća. Tipo je bio automobil koji je jedne očaravao, dok su drugi već na sam spomen ovog modela imali probavne probleme. Jer kako drugačije reagirati kada u isto vrijeme kupcima na raspolaganju stoji 1,1 litre zapremine i 55 konja (što je Fiat reklamirao kao „štedljivo“), dok s druge pak stoji dvolitreni prirodno aspirirani motor s preko 140 konja koji je svojim urlanjem i mrtve bio u stanju probuditi iz vječnog sna? Hm…
Tadašnji je Tipo bio automobil vrijedan obožavanja, jer je za početak unutar Fiatove malene dizajnerske radionice zavladala I.DE.A, odnosno ekipa koja je itekako znala što radi, te koja je u vrlo kratkom roku Fiatu na neki način dala prepoznatljivost tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća. No zato su tu bili oci tvrtke koji su ovaj automobil iz jednog ljepuškastog kompakta uspjeli stvoriti nužno zlo. I to čak ni verzije 1.8 i 2.0 „Sedici Valvole“ nisu uspjele popraviti. I zato je Fiat Tipo zapravo postao poput Quentina Tarantina na četiri kotača – glasan, itekako sposoban fascinirati i na momente predivan, ali s druge strane pretjerano kontroverzan i često neupotrebljiv u bilo kojem smislu. Ali ako već ništa drugo, tadašnji je Tipo bio odraz dizajnerske filozofije tih vremena, te jedan od onih automobila koji su usprkos svojim manama stajali rame uz rame s nekim od najprodavanijih modela svih vremena. A to nije malo.
U današnje vrijeme stvari su nešto drugačije. Barem za novokomponirani Tipo koji sa svojim starijim bracom ima veze otprilike koliko i domaći političari s pojmovima poput „sposobnost“, „poštenje“ i „odgovornost“. Dakle, nikako. Današnji je Tipo tek plod marketinga čiji su se djelatnici odjednom sjetili da je nekoć davno na tržištu postojao tamo neki kompakt koji je u nekim dijelovima svoje egzistencije konkurirao Golfu i Escortu. Stoga se sam naziv modela protumačio kao evokacija povijesti, pa je Tipo kao model ponovno oživio. I to na najbezličniji mogući način, te s potpisom ekipe koja svoje dane na poslu provodi u Turskoj. Stoga ovaj Fiat nije ništa više nego tek glorificirani Tofas, a to je pak smiješno iz kojeg god kuta se pogleda.
Kada bi netko opisivao današnji Tipo, čini se kako bi opis „prosječan“ bio itekako darežljiv. Jer ova hrpa lima i plastike ne očarava nikoga i baš ničime. Novi Tipo nema unikatna dizajnerska rješenja poput mnogih Fiatovih modela prije njega. Nema motore koji su u stanju bilo koga očarati, jer raspon od 1,3 do 1,6 litara zapremine u kombinaciji s rasponom od 95 do 120 konja nije bio poseban čak ni na početku novog milenija. I zato je novi Tipo zapravo moguće opisati poput vremeplova – samo bezličnog i ni po čemu posebnog, te s markicom koja kaže „Made in Turkey“. Doduše, ako ćemo realno sagledavati situaciju, reklo bi se da je svaki pomak iz letargije zvane „500 nijansi Fiata 500“ za ovu naizgled vječnu ekipu iz Torina zapravo pozitivan. Ali kada se samo malo pogleda u detalje, postaje jasno kako Fiat ovim automobilom nije evocirao povijest, niti se od spomenute letargije pomaknuo za pedalj-dva, već je samo tematiku letargije preimenovao u nešto drugo. A to se pak vidi iz svakog kuta ove nasilno zaobljene karoserije. I upravo zato se prije nekoliko tjedana pokrenula priča oko sportske verzije za novi Tipo, koja za ideju ima osvježiti automobil i time u prodajne salone privući neke nove kupce željne adrenalina na cesti.
Priznajte da sportska verzija Tipa zvuči interesantno i da se istog momenta u glavi same po sebi stvaraju usporedbe s Golfom GTI, Focusom ST, Meganeom RS i sličnim automobilima. No za svaki slučaj razmislite ponovno, jer ovaj sportski Tipo nije u stanju konkurirati niti Golfu TDI, a kamoli nečemu što na sebi ima oznaku GTI, RS ili ST. Jer ovaj Tipo predstavlja jedan od najgorih pokušaja svih vremena u domeni aktualizacije jednog postojećeg modela. A evo i zašto…
Izvana Fiat Tipo Sport (kako se ovo čudo naziva) baziran je na S-Design verziji modela kakvu već otprije poznajemo i ne volimo baš previše. Doduše, zbog optičkih detalja poput difuzora, redizajniranog prednjeg branika i još ponekih ideja, ovaj Tipo u nekim religijama čak i može nekome djelovati atraktivno i „sportski“, ali onda kreće druga strana priče koja podrazumijeva motor i performanse. A u tom dijelu priče nema konjskih snaga viška. Nema smanjenog broja sekundi potrebnih za ubrzavanje od nule do stotke i nema dodatne količine G-sila s kojima Tipo Sport raspolaže tijekom divljanja po cesti ili stazi. Svega toga nema iz jednog-jedinog razloga, a taj se naziva lijenost, što se zapravo savršeno uklapa u Fiatov višegodišnji san, ali i funkcionira u sklopu one sveopće poznate „APP“ filozofije, odnosno po naški „Ako prođe-prođe“. Drugačije to jednostavno nije moguće opisati.
Da…novi Tipo u svojoj „sportskoj“ verziji ima bi-xenon svjetla (uz doplatu). Ima kožna sjedala, UConnect Live HD infotainment sustav kojim dominira 7-inčni ekran, te koji podržava Apple ovo i Android ono. Novi Tipo Sport ima i spojlere, pragove, 18-inčne kotače i svu silu stavki koje je moguće „klikati“ na konfiguratoru ili pak pustiti zaposlenika u salonu da „klika“ po svom kompjuteru i pokuša vam prodati dio „sportske“ priče. No Tipo i Sport u sklopu iste rečenice ovaj puta idu poput čovjeka bez glave i natjecanja iz astrofizike. Odnosno u prijevodu, ne idu. Jer ovaj gradski kompakt ni nazivno ne podrazumijeva bilo kakvu sportsku orijentaciju, a kako je krenulo, izgleda da nikada niti neće, jer se ekipi u Fiatu sve to skupa očito ne da. I zato u ovom momentu prestaje izlaganje oko ovog automobila, jer se iskreno govoreći više i nema što puno za reći o ovom bijednom pokušaju prodaje „muda pod bubrege“. Umjesto toga se možda bolje zahvaliti Fiatovom odjelu marketinga koji i u 2019. godini iz potencijalnih kupaca ove nekad slavne talijanske marke na indirektan način poručuje da su budale koje olako troše svoj novac na ekrane i polu-proizvode od automobila.
Super, zar ne?! Baš sportski…
