Dugo se čekalo, pa vrijedi reći – Bravo Toyota!
Vrijeme je za kviz, a pitanje glasi: kada ste zadnji puta na cesti vidjeli neku noviju Toyotu i pomislili „hm…ovo je stvarno lijep automobil“?
Ajmo odmah u glavu: nova Toyota Auris je upravo pred vama. I dalje je gradska. I dalje je kompaktna. I dalje je tehnološki napredna. No za razliku od prethodnih jadnih, bezličnih i marginalno relevantnih generacija Corolle i Aurisa, ovaj je stvarno interesantan.
Nemojte me krivo shvatiti – nisam „hejter“ po pitanju Toyote. Dapače, ta mi je marka izuzetno draga srcu i jako se često sjetim predivnih vremena kada je Celica bila automobil s kojim se moje vlastito dupe na najbolji mogući način prevozilo od točke „A“ do točke „B“. No nije samo Celica u mom vlasništvu rezultirala apsolutnim afinitetima prema Toyotinim modelima, već je taj automobil bio samo praktični dokaz svega onoga što sam godinama mislio. Ne znam…možda sam imao sreće, pa je odrastanje za mene bilo tijekom osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća, kada je Toyota predstavljala svjetsku velesilu i proizvodila predmete snova koje su si obični smrtnici (možda) mogli priuštiti. Uostalom, ako se samo prisjetimo ubojice dječjeg lica pod nazivom MR2, Corolle s onim „Turbo“ natpisom sa strane, niske i široke siluete Celice, te za mnoge od nas vječno nedostižne Supre, postaje jasno da je Toyota nekada davno krojila trendove, umjesto da ih prati.
…a onda je tu i sva sila nastupa na utrkama, gdje su raznorazni Toyotini trkaći strojevi konkurenciji itekako zagorčavali živote – neovisno o tome jesu li unutar jednadžbe bile gume za šljunak ili asfaltiranu podlogu neke staze.
Realno gledano, tijekom posljednjih godina Toyota baš i ne briljira u smislu dizajna. Ne briljira ni u smislu performansi, a ne briljira ni u bilo kojem drugom dijelu koji među auto-entuzijastima polje fascinacije. Modeli su većinom dizajnirani od strane Pokémona, napušenih svemiraca i slabovidnih ljudi, dok u smislu vozačkog gušta velika većina modela ovog slavnog japanskog proizvođača automobila ne može fascinirati čak ni ljude koji nikada nisu sjeli za volan. Doduše, svijetlih primjera ima, ali realno gledano i ne baš puno. A i oni koji potpadaju u tu kategoriju nisu baš skroz osvijetljeni. Mislim, Yaris je simpatičan, ali stražnja svjetla iz Auris-rinfuze nikako nisu sjela na svoje mjesto. GT86 je mrak, ali je jednostavno pretjerano skup. Camry je interesantan, ali istovremeno i bezličan, a Land Cruiser definitivno jest fora, ali svojim gabaritima na cesti djeluje poput Brontosaurusa u ambulanti opće prakse. Dakle, Toyota u današnje vrijeme stvarno nema niti jedan model koji bi se od glave do pete mogao nazvati poželjnim.
…i tako sve do danas.
Naime, današnja prekretnica svoje mjesto nalazi u domeni kompaktnih gradskih automobila. I naziva se Auris (odnosno Corolla Hatchback na prostoru SAD-a) – baš kao i nekoliko puta do sada. I pazite sad…radi se o STVARNO lijepom automobilu kompaktne klase. Da, dobro ste pročitali – ovaj Auris za razliku od svojih bezličnih prethodnika stvarno izgleda odlično.
No prije nego nastavimo s oduševljenjem hvaliti dizajn, ajmo se prvo riješiti floskula od strane Toyotinog odjela marketinga. Dotični kaže kako novi Auris utilizira modularnu platformu Toyotine nove globalne arhitekture, koji u velikoj mjeri koristi aluminij i čelik. Time se pojačava osjećaj ceste, odnosno osjećaj u vožnji postaje taktilniji i uvjerljiviji, ali se istovremeno poboljšava i učinkovitost vezana uz potrošnju goriva. Torzijska krutost poboljšala se za 60% u odnosu na prethodnu generaciju modela, a sama dinamika vožnje također je poboljšana, zahvaljujući zahvatima na polju ovjesa, koji je u sklopu ove nove generacije Aurisa uvjerljiviji i sportskijeg karaktera. Svi bi ti zahvati na polju torzione krutosti i naprednog ovjesa novi Auris trebali učiniti zabavnijim za vožnju. I to je sasvim u redu – iako je malčice isprazno i reciklirano već nekoliko milijuna puta.
Nadalje, tu su i neke brojke koje opisuju gabarite i gravitacijski centar (što ovako samo po sebi zvuči stvarno glupo). Novi je Auris nekih 4 cm duži, 3,5 cm širi i 3 cm niži od svog prethodnika, a sam centar gravitacije snižen je za dodatnih 0,8 inča, odnosno nekih 2 cm. I sve to skupa u kombinaciji s poboljšanim ovjesom, ojačanjima na šasiji, te aerodinamički-orijentiranom karoserijom dovodi do znatnih poboljšanja u smislu vožnje i opće upotrebljivosti na cesti. Barem tako kažu.
Na „starom kontinentu“ novi će Auris (za početak) među kupce stići s tri motora. Nekih ekstremnih pomaka u odnosu na one već otprije poznate i nema, pa ne znam koliko ima smisla navoditi stotinu po stotinu konja. Umjesto toga je možda bolje spomenuti onaj najjači, koji raspolaže zapreminom od dvije litre i u kombinaciji s električnim motorom na prednje kotače izbacuje nekih 180 konjskih snaga. Dakle, riječ je o Hibridu i samo nemojte reći da ste sumnjali u to da će najrazvikaniji i najjači motor u ponudi za Auris biti i najsvjesniji u ekološkom smislu (ili barem tako kažu). U sklopu novog Aurisa dolazi i sva sila senzora i pomagala od kojih se prosječnom zaljubljeniku u vožnju diže kosa na glavi. Stoga ni svu tu silu struje i plastičnih pločica s čipovima nema smisla nabrajati. Vrijedi tek reći da uz 180 konja na prednjim kotačima dolazi i CVT-mjenjački sklop najnovije generacije koji bi njihovu isporuku na kotače trebao osiguravati u najkraćem mogućem vremenskom roku. I to je također savršeno u redu.
Uglavnom, kada se sve skupa zbroji i podijeli s 8,24, novi je Auris stvarno interesantan konkurent ostatku gradskih prometala s kakvima se unutar te klase diči ostatak proizvođača automobila. Dizajnom djeluje kao da ga je stvarno crtao dizajner, a ne poljoprivrednik, Pokémon ili pak netko malen, zelen i s adresom s one strane mliječne staze. Dakle, nije ni približno sličan modelu C-HR, aktualnom Priusu ili nekoj njima sličnoj gadariji na četiri kotača. Detaljima novi Auris pokazuje odakle stiže, dok svim ostalim pokazuje i kamo ide i koliko je daleko u stanju potegnuti da bi uspio. Pa iako znam da možda zvučim poput nekog haiku-majstora na prisilnom radu u odjelu marketinga, dopustite mi tu širinu. Jer vidjeti neku novu Toyotu koja ne sliči na kombinaciju bijelog nosoroga, Opel Astre i plaćanja poreza, u današnje vrijeme predstavlja presedan. No u ovom slučaju iznimno ugodan. I zato se nadam da ovaj novi Auris predstavlja početak trenda i konačan povratak lijepim automobilima kakve je Toyota nekada proizvodila.
…a možda se jednom vrate i one „Turbo“, „Twin Cam – 16 Valve“ i njima slične naljepnice vrate na bok. To bi stvarno bilo lijepo, zar ne?!
