Pokémon GO je prošlost – evo budućnosti Vol.1
Nakon što je manija zaluđenih igrača s mobitelima u rukama svijetu pokazala da ih za Pokémone nije strah ni poginuti, eto par ideja za iduće naraštaje bezglavih „gejmera“ koji bi tako opet dobili priliku harati po katedralama, grobljima, planinama, muzejima, ulicama, tuđim stanovima, i tako dalje (i bliže).
Pokémon GO manija – pojava na koju smo se u redakciji ovog našeg malenog internetskog kutka posvećenog svijetu automobila cerekali mjesecima gledajući raznorazne video-klipove i čitajući svjedočanstva onih koji su igrali ovu retardiranu igricu. Da me cijenjeno čitateljstvo ne shvati krivo, da odmah kažem kako klinci s telefonima u rukama i nacrtanim čudovištima na zaslonima istih nisu problem. Klinci su klinci i od njih se ni ne može očekivati bolje.
Problem su odrasli ljudi koji su na momente toliko zastranili da su Pokémone ganjali čak i za volanom, zabijajući se pri tome u automobile, zgrade i pješake, te time po tko zna koji puta zorno pokazali da je svijet zapravo poprilično otišao k Vragu.
Danas su Pokémoni manje-više potpali u domenu prošlosti i više se mediji ne zabavljaju slučajevima pomahnitalih lovaca na ta izmišljena japanska čudovišta idiotskih imena, pa je i meni (tj. nama) malčice postalo dosadno. Nemamo se više kome smijati i to nije dobro.
Stoga se nešto po tom pitanju moralo napraviti i eto…rodilo se nekoliko ideja za neke od već otprije poznatih igara koje bi u svom „GO“ obliku mogle ponoviti maniju koju su započeli Pokémoni.
Pa krenimo redom…
Prva ideja: Crazy Taxi GO
Ove se igre iz 1999. godine sjećaju svi koji su imali PC, XBOX360 ili PlayStation 2, odnosno svi oni kojima je spoj vožnje i ludorija po cesti bio interesantan na bilo koji način.
Osnovna ideja je bila skupiti putnike u Taxi, te juriti gradom i natjecati se sa štopericom i pri tome izvoditi svakojake ludorije po cesti – od igranja „kokoši“ s ostalim virtualnim sudionicima u prometu, preko raznoraznih vratolomija poput „doughnuta“, okretanja pod ručnom i slično.
Bonus se dobivao i za namjerno plašenje pješaka, glumatanje Mladena Grdovića, tj. razvaljivanje terasa restorana u uskim ulicama, vožnju po neasfaltiranim podlogama i još mali milijun zakonom o prometu zabranjenih radnji.
Misije su trajale tri, pet ili deset minuta ili je pak ludom taksistu s kontrolerom u rukama bilo prepušteno na volju koliko će dugo unutar „Arcade“ moda stvarati kaos na cesti i izvoditi nepodopštine sa svojim žutim vozilom. Dakle razlike između pojedinih taksista u stvarnom svijetu i ovih virtualnih i nisu toliko velike.
Uglavnom, tijekom cijele priče je svaki od suludih i spaljenih putnika uz sebe nosio određen broj sekundi unutar kojih je prijevoz od točke A do točke B trebalo odraditi, a sve su idiotarije za volanom tijekom vožnje donosile lovu s kojom su se kupovali (tj. otključavali) automobili i daljnje misije i nivoi. Jednostavno, zar ne?!
Ideja oko naše „GO“ verzije:
Aplikacija (tj. igra) podrazumijevala bi da za početak ovu igru spajate s infotainment-sustavom u svom automobilu.
Tijekom igranja potrebno je voziti s mobitelom u jednoj ruci i što manje gledati promet i svijet oko sebe kroz vjetrobransko staklo, već ga promatrati putem zaslona svog pametnog telefona.
Tijekom vožnje bi se na ekranu posvuda nalazile zone za izvođenje gluposti na cesti, te bi se na zaslonima pametnog telefona isto tako pokazivao broj i bodova izvođenjem istih, dok bi štetu na automobilu tijekom vožnje automatski izračunavala sama aplikacija kroz unaprijed ubačeni algoritam. Time bi svaki igrač instantno znao koliko gluposti za volanom još može napraviti prije nego mu automobil kaže „meni je dosta“.
Dodatna opcija bila bi i povezivanje s osiguravajućom kućom u kojoj je automobil osiguran, a najbolji bi igrači za svoj uspjeh bili nagrađeni popustom na premije, gledanje kroz prste na tehničkom pregledu ili pak poklon-bonom u nekoj od ljekarni pri kupnji sredstava za smirenje.
Aplikacija bi dolazila u dvije verzije, tj. u obliku one besplatne i one „premium“, a razlika između jedne i druge bi se svodila na dodatnu opciju za pozivanje „šlep-službe“ prema potrebama svakog od igrača.
Eto…toliko o prvoj ideji koja bi mogla zamijeniti Pokémon GO. Nadamo se da je i vama cijenjenim čitateljima dobra.
