Ferrari F40, sretan ti rođendan
Eto nam podsjetnika na jedan od najboljih i najpoželjnijih automobila svih vremena. Doduše, s malim zakašnjenjem, ali to je već manje bitno.
Ferrari F40 svijetu je predstavljen 1987. godine. Bilo je to prije točno trideset godina, kada je Ferrari slavio četrdeset godina, te kada „Il Commendatore“ Enzo već proslavio 89 godina. Dakle, hrpa godina je u igri već od samog početka ove priče.
Ideja je bila stvoriti nešto apsolutno posebno i time na dostojan način proslaviti sve ono što je iz adrese u Maranellu stizalo u svijet utrka, ali i onaj „civilni“ u kojem je Ferrari tijekom svih tih godina skupio itekako pozamašnu količinu zaljubljenika u crveno.
Mnogi i dan-danas stvaranje ovog automobila dobrim dijelom pripisuju Porscheovom modelu 959 koji je u svojoj cestovnoj izvedbi izašao 1986. godine i instantno postao najbržim automobilom na svijetu. No Ferrari je na takve pretpostavke izjavio kako „Ferrari F40 nije za svakoga, već isključivo za one naše klijente koji prema svijetu brzine gaje najveći entuzijazam. F40 nije laboratorij budućnosti kao što je to 959. Ne predstavlja ni „Ratove zvijezda“ i nije stvoren kako bi parirao Porscheu na bilo koji način. Da se 959 nikada nije dogodio, svejedno bismo proizveli F40“.
Da…Porsche 959 jest ispao silom sam po sebi. Bio je to srebrni prikaz jedne sasvim druge dimenzije terminologije koja podrazumijeva četiri kotača i volan. Brzinom je plašio i one najiskusnije, dok je istovremeno bio siguran, direktan i izuzetno tehnološki napredan. No Ferrari nikada nije imao takvu filozofiju, pa je F40 zapravo (namjerno ili ne) ispao apsolutnom suprotnosti od štrebera iz Zuffenhausena.
Korijeni ovog automobila (poput onih Porscheovih) vuku se iz tada već ukinute Grupe B, gdje su i Porsche i Ferrari imali ideju boriti se za dominaciju. Doduše, Porsche je s 911-icom skupio nešto iskustva na tom prljavom i prašnjavom polju utrkivanja, dok se Ferrari s 308-icom nije pretjerano trudio. Ali onda su se apetiti s obje strane povećali, pa je Porsche stvorio 959, a Ferrari je proizveo prvu u nizu legendi – model 288 GTO.
Uglavnom, kako to povijest zorno objašnjava, Grupa B je ukinuta, Ferrari 288 GTO je doživio prenamjenu, a Porsche 959 se otišao natjecati u pustinju.
Sve se to odigravalo 1986. godine, a usprkos tome što je Ferrarijev pokušaj dominacije u svijetu Rallyja propao, stvorila se baza za praktičnu proslavu 40. obljetnice „propetog konjića“, te je velik broj dijelova s 288-ice iskorišten za stvaranje legende.
Predstavljen 1987. godine kao automobil praktički stvoren za stazu, Ferrari F40 bio je istovremeno dragulj na cesti i na posterima koji su tih godina ukrašavali zidove dječjih soba diljem svijeta. U teoriji je V8-motor s 2,9 litara zapremine i dva Turbo-punjača bio evoluirana varijacija na temu onoga što je Ferrari već upakirao u 288 GTO. No to je samo teorija, jer je u praksi cijela priča djelovala kudikamo uvjerljivije.
F40 je razvijao 478 konja i bio je apsolutno podređen performansama – bilo na cesti ili na stazi. Bio je izuzetno lagan, a što se opreme tiče, osim toga što je čak i Servo-pumpa izbačena iz jednadžbe, čak je i lak na automobilu bio nanesen u toliko malim količinama, da se kroz njega praktički vidjelo.
Varovi unutar interijera izgledali su poput onih na ratnim brodovima iz 1. svjetskog rata, sjedala su bila praktički nepomična, a o klima-uređaju nije bilo ni govora. Uostalom, da bi se sirovost ovog automobila ispravno opisala, možda je najbolje citirati gospodina pod imenom Dario Benuzzi, tj. tadašnjeg glavnog test-vozača unutar Ferrarijevih zidova: „Stvorili smo točno onakav automobil kakav smo htjeli stvoriti – s jako malo komfora i još manje kompromisa. F40 nema servo-uređaja na volanu, nema ABS-sustava i nema nikakvih elektroničkih pomagala. Sve je podređeno performansama i od vozača se traži visok nivo vještine i predanosti, dok se s druge strane istovremeno vozača nagrađuje s unikatnim vozačkim iskustvom“.
„Nuff said“ – rekli bi Ameri u getu.
Sama izrada od prvih nacrta do gotovog automobila trajala je rekordnih 13 mjeseci. Korišteni su (u to vrijeme) skoro svemirski materijali poput magnezija, karbona i kevlara, te je sve bilo podređeno isključivo kombinaciji brzine, performansi i apsolutne upravljivosti.
F40 je ujedno i posljednji automobil koji je odobrio legendarni Enzo Ferrari, a legenda kaže da izuzev njega i izuzetno uskog kruga ljudi nitko zapravo nije imao pojma o tome kakav je automobil zapravo u planu. Samim time je i iznenađenje bilo još stoput veće kada su prvi novinari odradili prva testiranja, a mnogi se od njih i dan-danas kunu u to da usmjerenijeg i sposobnijeg sportskog automobila nikada nije bilo, niti će ikada biti.
Da…u današnje vrijeme Ferrari ima još više kupaca, te fascinira novim tehnologijama i modernim revizijama svega onog iz čega je nastao. No Ferrari F40 od samog pojavljivanja u stvarnosti do danas bio je i ostao jednim od najimpozantnijih automobila svih vremena.
Tijekom nekih pet godina je proizvedeno ukupno 1,311 primjeraka ovog cestovnog bolida iz osamdesetih. Doduše, inicijalni planovi nisu podrazumijevali ni približno takvu brojku, već je u planu bilo proizvesti tek 400 primjeraka po cijeni od (tadašnjih) 400,000 dolara. Pretpostavljalo se kako će ta cijena mnoge odgovoriti od kupnje ovog automobila, te kako će zbog toga planiranih 400 primjeraka biti sasvim dovoljno na tržištu. Ali s početkom prodaje narudžbe nisu prestale dolaziti i čak je ovih tek nešto više od 1,300 primjeraka ispalo malom brojkom u odnosu na potražnju.
Danas na aukcijama svaki od primjeraka F40 dobiva opaku količinu pažnje, a cifre koje prate ovaj model u prodaji na aukcijama nerijetko prelaze 1,5 milijuna dolara.
Vlasnici sežu od industrijalaca, preko kolekcionara, pa sve do vozača Formule 1 i zvijezda estrade, ali sve je to manje važno od toga da je Ferrari s ovim automobilom stvorio puno više od ikone.
F40 je istovremeno prelijep i izuzetno sposoban automobil proizveden za znalce i s pravim pedigreom, pa kao takav zapravo iz domene legende seli u polje apsolutne fascinacije za one koji imaju i mogu, odnosno polje snova za nas ostale koji se na sam pogled usmjeren prema fotografijama ovog automobila vraćamo u djetinjstvo, prisjećajući se zida u koji smo buljili prije spavanja.
Stoga je možda najbolje jednostavno reći „sretan rođendan F40“ i zahvaliti se na formi i instantnoj legendi koja je mnoge od nas sa zidova spavaćih soba na neki način natjerala da postanemo zaljubljenici u automobile.
