Ford Mustang i jedna nesvakidašnja vijest
Kada vam netko spomene američki automobil, prva stvar koja vam pada napamet svodi se na predimenzioniranu mašineriju pod haubom i megalomansku žeđ tih prometala koje na stari kontinent stižu „preko bare“.
Hm…jesmo li svi s takvim načinom razmišljanja zapravo bili u krivu?
Ford Mustang – legenda koja već preko pedeset godina živi i oduševljava sve zaljubljenike u Ford i one koji se tako osjećaju. Automobil koji je iz generacije u generaciju postajao sve popularniji, ljepši i bolji, te jedan od legendarnih modela s kojim su Ameri ustrajali u proizvodnji.
Mustang je za mnoge ikona, a za neke čak i više od toga. To je automobil koji je desetljećima trošio oveće količine goriva i u sklopu serijske opreme imao „američki san“ (što god to zapravo bilo), te je odgojio generacije autoljubaca i oktanoglavaca.
Tijekom svog je postojanja Ford Mustang bio obiteljski automobil, statusni simbol, filmska zvijezda i uvijek rado viđena pojava na bilo kakvoj utrci. Vozili su ga roditelji, djedovi i bake, tinejdžeri i trkači, a filmske su zvijezde njime nadopunjavale vlastite karijere, te stoga ne čudi da je Mustang opstao i do današnjih vremena.
Nova je generacija Mustanga inicijalno najavljivala omanju revoluciju, jer svijet automobila još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća ne pamti taj Fordov model u kombinaciji s četiri cilindra. Tu je odluku masa štovatelja marke i modela dočekala „na nož“, te je Mustang s EcoBoost motorom čak i u nekim medijima uspoređivan s Focusom.
Sama ideja je u sklopu downsizing-ideologije zapravo kristalno jasna, te je za cilj imala približiti Mustang onim kupcima kojima je sama naznaka američkog automobila oduvijek izazivala smijeh i strah za kućni budžet. No „Go Further“ filozofija je u svom naumu barem donekle uspjela, jer se ovaj Focus-Mustang na tržištu doista pojavio i time donio izbor za sve one koji su za sebe htjeli otrgnuti makar mali komadić „američkog sna“ uz snižene troškove vezane uz potrošnju goriva.
Uglavnom, Ford s tom verzijom modela nije samo izašao iz ormara, već iskočio uz ratne poklike.
Nakon što je aktualna generacija Mustanga osvojila nekolicinu titula vezanih uz količinu prodanih primjeraka u svijetu, te nakon što je čak i među prgavim Nijemcima upravo Mustang odnio titulu najprodavanijeg sportskog automobila, Mustang su mnogi naknadno shvatili kao silu koju treba poštovati. Čak se i u našim krajevima Mustang prezentirao javnosti, a navodno kraj naših prometnica postoji nekolicina jumbo-plakata s kojima se ovaj model oglašava u našim krajevima, što je pak apsolutni presedan na domaćem tržištu koje dalje od nekih proizvođača automobila ne vidi ni pod razno.
No percepcija Mustanga kao (još) jednog američkog automobila i dalje je ista kakva je i bila, pa se upravo iz tog razloga učinilo zanimljivim prenijeti ovu vijest.
Naime, prije nešto sitno vremena završila je inicijativa pod nazivom MPG Marathon, koju svake godine uz britanski RAC na sebe preuzima određena količina medija, raznoraznih tvrtki naklonjenim javnom dobru i osiguravatelja.
Ideja je zapravo jednostavna – skupiti ekipu koja će se sa svojim automobilima natjecati čiji će automobil potrošiti najmanje goriva unutar zadanog vremena. Rute su također smještene u stvarni svijet, odnosno daleko od testnih poligona na kojima proizvođači automobila izmišljaju apsolutno nerealne podatke o potrošnji goriva i njima pune medije i kataloge. Ideja je zapravo cijelu priču okrenuti prema vozaču i njegovom načinu upravljanja s njegovim automobilom, pa nerijetko rezultati budu uvelike drugačiji od onih koje smišljaju i testiraju proizvođači.
Tijekom proteklih godina je na ovom natjecanju pobjedu ostvarivala nekolicina sasvim normalnih automobila, čiji su vozači izuzev poznavanja tematike vožnje imali i ekstremno laganu nogu na papučici gasa. No ove su godine titulu najštedljivijeg tima vozača uzeli Andrew Marriott i njegov kolega Andy Dawson.
To najvjerojatnije nikome ne predstavlja nešto šokantno, jer realno gledano niti mi nemamo pojma tko su ta dvojica likova. No to nije ni toliko bitno, koliko automobil s kojim je titula najštedljivijeg ugrabljena iz ruku konkurencije.
Vjerovali ili ne, titulu je dvojac ugrabio vozeći Ford Mustang. I to ne onaj četverocilindrični koji se u šali uspoređuje s Focusom, već onaj pravi sa sufiksom GT.
Za one koji ne znaju, Ford Mustang GT nema četiri cilindra, već duplo više od toga. Nema 2,3 litre zapremine motora, već dvostruko (i još malo) više od toga. Snaga motora doduše nije dvostruko veća od one u EcoBoost-varijanti, ali je svejedno riječ o sasvim solidnih 435 konja, čime se za Mustang šeste generacije tj. za jedan sportski automobil osiguravaju i sasvim solidne performanse.
Uglavnom, takav Mustang nitko normalan ne bi koristio u sklopu iste rečenice s pojmovima poput „štedljivost“ i slično, zar ne?!
E pa reklo bi se da bi s takvim pretpostavkama bili u krivu, jer su gospoda Marriott i Dawson za volanom Mustanga nekih 690 kilometara unutar zadane rute „stvarnog svijeta“ prosječno trošili nekih 7,6 litara na stotinu kilometara. Time je Mustang GT zajedno sa svojim V8-motorom ispao štedljivijim automobilom od Yarisa koji vozi moja mama, pa samim time mogu bez problema reći kako percepcija američkog sportskog automobila (barem u Velikoj Britaniji) više nikada neće biti ista.
Naravno da su g. Marriott i Dawson težinom perca pritiskali papučicu gasa i usmjerili način vožnje prema maksimalnoj štedljivosti, ali to ni u bunilu ne umanjuje finalni rezultat.
Zašto? E pa jednostavno zato što su dečki Fordu objasnili kako su inicijalne kalkulacije oko potrošnje jednostavno krive, te su ih poboljšali za nekih 75%.
Uglavnom, takvog što nitko normalan ni pod razno ne bi očekivao, a kako je do toga konkretno došlo, dečki ne žele ni otkriti ni komentirati.
Dapače, rekli su samo da su pokušali voziti „što štedljivije“, što je pak jasno i vrapcima na grani.
Na kraju cijele priče se s jedne strane vrijedi zapitati tko je tu zapravo lud i tko je percepcijom Mustanga u današnjem automobilskom univerzumu bio u krivu.
…a ako ćemo cijelu priču okretati prema zločestoj zezanciji (što naravno da hoćemo), onda se vrijedi podsmjehivati ekipi koja se i dan-danas kune u svoje Diesele i njihovu ekonomičnost, te okretni moment (buraz).
Stoga vjerujem da će tijekom sljedećih dana neki od vlasnika diesela itekako plakati i slamati se pod salvama zezancije prijatelja koji će ih mlatiti s rečenicama poput „jesam ti rekao?“.
Pa eto… Neka zabava počne.
