Je li ovo najgori Ferrari na svijetu?
Mišljenja sam da naslov zapravo nudi jedno sasvim retoričko pitanje.
A evo i zašto…
Ferrari… Maranello… Scuderia… Enzo… Ajme koliko samo opisa za savršenstvo postoji na ovom svijetu.
Marka koja pod znakom propetog konjića i jedno od najslavnijih prezimena na svijetu već se nekih sedamdesetak godina brine da svijetu automobila nikada ne nedostaje fascinacije na četiri kotača.
Ferrari je marka koja od svojih prapovijesnih vremena znači tvrdoglavu usmjerenost prema jurcanju za volanom te jedna od onih koje samim svojim spomenom asociraju na nešto uvelike posebno. Čak i u sklopu današnjih pomalo kastriranih vremena, kada automobili pate zbog ozonskog omotača, rasta drveća i očuvanja dišnih puteva polarnim medvjedima i djetlićima.
Uglavnom, Ferrari čak i ljudima koji kronično ne gaje ama baš nikakve afinitete prema svijetu automobila na sam spomen ne treba objašnjavati, pa to već samo po sebi govori dovoljno.
E sad… Ako ste kojim slučajem (poput mene) odrastali uz male ekrane tijekom osamdesetih godina minulog stoljeća, onda vam ne treba objašnjavati tko je bio „Magnum P.I.“. Odnosno Tom Selleck u jedinoj ulozi koja je tijekom njegove glumačke karijere zapravo imala smisla.
„Magnum P.I.“, odnosno Thomas Magnum bio je zakon. Privatni detektiv obučen u Hawaii-košulje, brkove i Ferrari 308 GTS tijekom ukupno osam sezona i 162 epizode živio je na visokoj nozi. Živcirao je vojnika Higginsa i rješavao slučajeve koji su tu i tamo padali u krilo, odnosno one koje mu se zapravo dalo rješavati.
Dakle reklo bi se idila.
Ferrari 308 tijekom tih magičnih osam sezona ispao je jednim od najpoznatijih i najpoželjnijih modela koji su iz Maranella ikada izašli. U Americi je (između ostalog i zbog ove slavne serije) ovaj model i dan-danas jedan od najpoželjnijih Ferrarijevih modela svih vremena.
Tijekom prvih nekoliko sezona Ferrari je u seriju ugurao 308 GTS (jer Ferrari s krovom u kombinaciji s brkovima ipak nema smisla), a na kraju Magnumove ere na televiziji dotični je Ferrari prerastao u 308 GTSi Quattro Valvole. Automobil koji je uz sporadično pojavljivanje Audijeve „stotke“ i pokojeg Jaguara s registarskom oznakom „ROBIN“ zaokružio imidž koji je Magnum tjerao na televiziji.
Samim time se Ferrari 308 kao model upisao među najpoznatije televizijske automobile svih vremena. I to rame uz rame s Chevroletovim genijalnim kombijem pod nazivom Vandura, Firebirdom Trans Am kojem za volanom nije ni trebala fudbalerka i kožna jakna u obliku Davida Hasselhoffa te legendarnim Chargerom koji je iz epizode u epizodu letio po ekranu tijekom svake pojedine epizode serije „Dukes of Hazzard“.
U svijetu izvan televizije, Ferrari 308 bio je zvijezda Rallyja i jedan od onih Ferrarijevih modela koji su se savršeno dobro snalazili na stazi, na cesti ili ispred nekog pomodnog restorana.
Iako u današnje vrijeme i aktualne trendove iz svijeta automobila ovaj model ni približno ne možemo nazvati brzim i upravljivim, 308-ica je ipak Ferrari. A to na stol donosi jako puno samo po sebi.
Stoga iskreno ne mogu vjerovati da se netko odlučio upropastiti jedan od primjeraka ovog legendarnog automobila s pedigreom iz Maranella te ga pretvoriti u električno čudo.
U srži ovog teksta nije televizija i „Magnum P.I.“. Nije riječ ni o Maranellu u smislu restoracije nekog od primjeraka modela 308. Nije čak riječ ni o zdravoj logici, već jednostavnom pripadanju aktualnom trendu koji podrazumijeva ekologiju.
Uglavnom, nakon nekolicine naelektriziranih automobila poput Corvette i Mustanga, na red je došao i Ferrari 308 GTS. Primjerak koji je iz zapuštenog i zbog omanjeg požara poprilično unakaženog klasičnog automobila ostao bez 2,9-litarskog V8-motora te je pretvoren u električnu nakaradu s Ferrarijevim logotipom.
Gospodin Eric Hutchinson (inače električar iz San Diega) je kao vlasnik ovog automobila na koji je potrošeno čak 10,000 dolara umjesto restauracije motora i mjenjačkog sklopa došao na ideju jednostavno odustati od Ferrarijeve tehnologije s kraja sedamdesetih.
Razlozi su nepoznati, no za pretpostaviti je da je i bolje da ih ne znamo.
Tijekom razrade projekta odlučeno je kako će Ferrarijevo V8-srce zamijeniti čak tri AC51 HPEVS električna motora i ukupno 48 baterija, što je u konačnici snagu ovog automobila podiglo za više od dvaput u odnosu na originalno stanje i motor koji se u sklopu njega nalazi.
To u prijevodu znači da je s nekih dvjestotinjak konja snaga ovog elektrificiranog čuda (zbog kojeg se Il Commendatore najvjerojatnije okreće u grobu) narasla na ukupno 465 konja i nekih 470 Nm maksimalnog okretnog momenta (buraz).
S obzirom na to da je snaga instantna, odnosno prisutna praktički od pogleda na papučicu gasa, naravno da je bilo potrebno izvesti hrpetinu modifikacija, kako bi novokomponirani Ferrari 308 GTE snagu bez problema prenosio na podlogu.
Uglavnom, izuzev novih i ojačanih izvedenica diferencijala i zamašnjaka, za „Electric GT“ (kako se projekt od milja naziva) iskorištena je i pogonska osovina donirana s (nekog) Porschea, što je u kontekstu vječnog rivalstva između prezimena Ferrari i Porsche još jedno u nizu svetogrdnih radnji jednostavno krivo.
Uglavnom, prema riječima g. Hutchinsona sve funkcionira upravo onako kako bi trebalo te ovaj „resto-mod“ projekt na struju u očima svog tvorca ima itekako puno smisla.
Što se mene tiče, apsolutno sam indiferentan prema električnim automobilima. Nije me briga postoje li ili ne, kada ionako (nadam se) nikada neću morati imati neki od njih u svom vlasništvu.
S druge strane sam itekako svjestan da o ekološkim vrijednostima i ekonomskoj isplativosti električni automobili ispadaju vrlo dvoličnima i još godinama neće vidjeti onu pravu „zelenu granu“ kojoj toliko teže. Stoga i taj dio priče odlazi u ladicu indiferencije.
No ovakvi me automobili (tj. projekti) ljute.
Jednostavno mislim da pravi zaljubljenik u svijet automobila nikada ne bi napravio nešto ovakvo i kombinirao dva sasvim različita svijeta. Dapače, iskreno vjerujem kako je g. Hutchinson tek jedan od onih ljudi koji su odlučili senzacijom poboljšati svoje poslovanje i predstaviti se u svjetlu koje ne podrazumijeva sivu boju anonimnosti.
Samim time moram reći da koliko god mrzim „selfie-fotografije“ i slične ego-bazirane kretenizme, s druge bih strane ipak radije da neke „senzacije“ ostanu u toj domeni. Jer ako već ništa drugo, time upropaštenim ostaje tek neki sporadični megabajt prostora u bezgraničnom virtualnom svemiru društvenih mreža, dok je ovaj Ferrari nešto što će poput Freddieja Kruegera posjećivati snove auto-entuzijasta diljem svijeta i pretvarati u električne noćne more.
Stoga (ako ćemo se zadržati u sferi filmografije Wesa Cravena i unutar njega vršiti metafore) mislim da bi za ovaj Ferrari 308 GTE bolje odgovarao nadimak „Shocker“, a što se Magnuma tiče, nekako si mislim da mu nikada ne bi palo napamet voziti se u ovakvom automobilu. S brkovima ili bez njih.
Točka.
