Kako je Dodge Viper postao reklama za gume
Smiješno je kako marketing ponekad zastrani u krivi smjer.
Voljeli ga ili ne, Dodge Viper je među nama već više od dvadeset godina. Od pojave prvih konceptnih skica još davne 1984. godine, preko mukotrpnog redizajniranja tijekom sljedećih pet godina, pa sve do konačnog zelenog svjetla tadašnjih glavešina u Chrysleru, Viper je još 1990. godine postao sinonim za jednostavnost i brzinu.
Prilikom prvog testiranja na stazi, legendarni auto-novinar Brock Yates je Viper opisao kao „automobil napravljen oko motora“, što bi zapravo bio adekvatan opis s obzirom na ogroman 8-litarski V10 motor upakiran u nešto manje od 1,5 tona tešku karoseriju.
Uglavnom, već pri samom pojavljivanju na tržištu Dodge Viper je postigao kultni status, a česte indirektne usporedbe s legendarnom Shelby Cobrom sve su to digle na još koju potenciju.
Od 1991. godine, kada su se prvi primjerci ovog automobila pojavili u prodaji, Viper je prošao dug i trnovit put od apsolutne sirovosti do današnje upotrebljivosti na cesti i na stazi.
Usprkos činjenici da prvi Viper (odnosno R/T-10) ne samo da nije imao ABS-sustav i sustav kontrole proklizavanja, već nije imao ni prozore ni krov, tijekom godina je cijela priča ipak pokrenuta u smislu razvoja tehnologije, te samim time i raznih formi upotrebljivosti vezanih uz ovaj model, pa se najnovija generacija Vipera u nekim kuloarima čak gura u kategoriju s Porscheom i Ferrarijem.
To možda u praksi i nije provedivo, jer ako ćemo realno, Dodge Viper je ipak plod masovne proizvodnje debelih Amerikanaca, no sposobnost ovog automobila dokazana je već puno puta, a kako je krenulo, cijela priča neće baš tako skoro stati.
Iako je Viper jedan od onih automobila za koje se teško odlučiti pri kupnji, upravo je taj automobil uz Chevrolet Corvette jedini američki automobil s kojim nikome na stazi ne bi trebalo biti neugodno.
Performanse su na nivou, opremljenost i prateća tehnologija nije iz kamenog doba, te Viper i dan-danas drži svoju poziciju na tržištu. Tome je u svakom slučaju pripomogla bogata karijera utrkivanja koja podrazumijeva GTS-R verziju modela. Dotični je od 1998. do 2000. godine zabilježio pobjede na utrkama 24 sata Nürburgringa, Daytone i Spa Francorchamps, te je pune tri godine dominirao klasom GT1 na legendarnoj utrci 24 sata Le Mansa. Uz to je Dodge u Viperovu knjigu uspjeha zabilježio i nekoliko osvojenih prvenstava koja podrazumijevaju serije FIA GT i American Le Mans, te belgijsko, talijansko, švedsko i europsko prvenstvo GT-automobila.
Dakle Viper je mnogim skepticima tijekom svog života itekako uspio začepiti usta.
Najnovija generacija se također može pohvaliti s mnogim zanimljivim podacima. za početak je tu 8,4-litarski V10 motor koji razvija 645 konjskih snaga i preko 800 Nm maksimalnog okretnog momenta, što je pak dovoljno da tijekom nervoznijeg kretanja s mjesta vozač uspori okretanje planete.
Performanse su zbog sve te snage doista impresivne, te Viper najnovije generacije raspolaže sa svom silom brojki s kakvima se inače hvale puno skuplji i ekskluzivniji automobili. No iako je sve to divno i krasno, zapravo se radi o sportskom automobilu kojem staza nije domaći teritorij, već puno bolje izgleda na cesti ili parkiran ispred nekog fast-food restorana.
To unutar zidova tvrtke itekako dobro znaju tvorci ovog cestovnog čudovišta, pa su se potpisnici modela odlučili na jedan pomalo radikalan korak, koji je rezultirao preuzimanjem nekolicine primjeraka ovog modela od strane odjela ACR.
Pomalo poremećena ekipa iz ACR-a Viperu je motor začudo ostavila na miru, no zato su se s druge strane itekako poigrali s ovjesom, upravljačkim sklopom i aerodinamičkim paketom koji je vidljiv iz aviona. Uglavnom, Viper ACR je za 2016. godinu dobio svašta nešto izrađeno od karbona, revidirani prednji branik sa splitterom koj je moguće podešavati, a pragovi, usisi na boku i stražnji difuzor imaju ulogu kontrole protoka zraka unaokolo samog automobila, kako bi se maksimalno iskoristila sva aerodinamička svojstva koja Viper posjeduje.
Rezultatno stanje je sila od oko 1,5g u bržim zavojima i očito fantastično ponašanje na stazi, što pak zaključujem s obzirom na činjenicu da o tome nitko iz tvrtke ne želi komentirati.
Na stazi Willow Springs je Viper ACR već sada ponosni vlasnik rekordnog vremena, a prema navodima od strane proizvođača, priča se uskoro seli na stazu Laguna Seca, a zatim u Europu, tj. na Spa Francorchamps i finalno na 22,8 kilometara „zelenog pakla“, odnosno staze Nürburgring Nordschleife.
Kakva će tamo vremena proizvoditi Viper ACR u ovom momentu nitko ne može znati, no s obzirom na svu silu prerada i dorada, te apsolutnom usmjerenju ove izvedenice modela prvenstveno prema upotrebi na stazi, vjerujem da će Viper ACR samljeti dobar dio konkurencije i nametnuti se kao sila.
Naravno da je tijekom posljednjih nekoliko mjeseci više puta naglašavano kako je Dodge Viper ACR jedan apsolutno ozbiljan, usmjeren i samim time poseban automobil koji svojim vlasnicima nudi puno više od same vožnje. U toj maniri postoje reklame, svjedočanstva pojedinih inženjera, te video-uradak u kojem glavna i odgovorna osoba na čelu Dodgea i SRT-a, odnosno g. Tim Kuniskis objašnjava detalje koji Viper odmiču od ideologije „Muscle Car“ automobila i stavljaju ga u sferu automobila za „Track day“. Postoji i hrpetina fotografija koje prikazuju statične i dinamične poze ovog monstruma, a tu je i konfigurator koji bi u svaki od primjeraka trebao udahnuti dušu vlasnika.
Pa kako je onda moguće da je praktički preko noći Viper ACR postao reklama za Kumho gume?!?
Naime, prije nekoliko dana je u javnost izašla posljednja objava vezana uz Viper ACR. Naravno da sam je presreo u sekundi, očekujući neka nova vremena ili statistike vezane uz toliko pomno skrivane telemetrijske podatke, no umjesto svega toga objava je krenula u smjeru guma.
Dotične gume proizvedene su unutar tvrtke Kumho. Dimenzijama su izražene kroz brojke 295/25 i 355/30, a zajednički im je nazivnik i brojka 19, koja označava promjer felge koja se unutar njih nalazi.
Dakle izuzev pomalo ekstremnih dimenzija u pravilu „na prvu“ nisam baš shvatio po čemu bi cijela priča bila vrijedna posebne objave.
No onda se u nastavku poprilično suhoparnog teksta pojavio detalj koji kaže da Kumho Ecsta V720 gume izuzev asimetrične šare na bočnicama uz naziv proizvođača i svu silu oznaka imaju utisnut i ACR logotip. Wow! Nije li to nešto apsolutno ultra-super-fenomenalno i najposebnije što ste ikad pročitali?
Mislim, u redu je personalizirati gume prema željama proizvođača, no to su i dalje samo gume, pa ne vidim razloga zašto se na takav (pomalo bijedan) način reklamira jedan od danas ultimativnih strojeva posvećenih brzini i vozačkom guštu.
Naravno da me ta objava malčice ubila u pojam i nekako čisto sumnjam da ću sljedećoj pristupiti s velikom količinom entuzijazma, no usprkos svemu tome u mojoj knjizi vrednovanja Dodge Viper ACR i dalje ostaje jednim od predmeta obožavanja.
Je li takvo i vaše mišljenje?
