Ferrari umirovljuje svog test-vozača
Nakon više od četiri desetljeća natjeravanja po stazi i cestama, jedan od zaposlenika s najdužim radnim stažem odlazi u mirovinu. No kako je posao bio poseban, tako je i ispraćaj na doživotni odmor osmišljen na poseban način.
Kada je 1946. godine rođen Dario Benuzzi vjerojatno nitko u gradiću Vignoli nije mogao ni pretpostaviti da će upravo taj čovjek označiti nekoliko desetljeća jedne od najslavnijih tvornica automobila na svijetu. No još od davne 1969. godine, g. Benuzzi marljivo traži mane i potencijalne inženjerske pogreške u sklopu Ferrarijevih modela – kako za cestovnu upotrebu, tako i za onu koja podrazumijeva stazu.
Biti test-vozač oduvijek je predstavljalo jedan od poslova iz snova za mnoge muškarce diljem svijeta, a testirati bolide Formule 1 i neke od ponajboljih cestovnih modela svih vremena koje potpisuje logotip „propetog konjića“ za mnoge je čak i u snovima nedostupno. No g. Dario Benuzzi je svoje snove ostvario i postao jednim od najbolje poznatih Ferrarijevih zaposlenika.
Radni vijek i tvrdoglavi perfekcionizam ovog čovjeka nije samo tvrtku Ferrari zadužio za sva vremena, već je i svijet automobila zbog nekolicine Ferrarijevih modela ostao dužan. Stoga ne čudi kako je tijekom proteklih godina g. Benuzzi primio nekolicinu prestižnih nagrada za svoj rad.
Jedno od njemu najdražih priznanja vlastite veličine (kako je izjavio jednom prigodom tijekom intervjua za slavni magazin „Top Gear“) dogodilo se 2006. godine, kada je olimpijska baklja u prolasku kroz Maranello završila upravo u njegovim rukama, no stvarni je prikaz znanja i sposobnosti ovog čovjeka za auto-entuzijaste diljem svijeta najbolje opisan kroz četiri Ferrarijeva modela.
Naime, g. Benuzzi tijekom svog je radnog vijeka uspješno testirao i modele F40, F50, Enzo i ovaj najnoviji spoj benzina, struje i talijanskog temperamenta, odnosno model LaFerrari. Time je Dario Benuzzi višestruko dokazao svoju sposobnost, te se dijelom ugradio u svaki od ovih automobila koji svijet automobila iz dana u dan ne prestaju fascinirati.
Naravno, s obzirom na to da sam se kroz nekolicinu tekstova već posvetio ovim legendarnim modelima, nekako ne vidim smisla ponavljati priču, no kako još nisam citirao ovog slavnog test-vozača, u sklopu ovog bih teksta iskoristio tu priliku.
Tijekom proslave vezane uz odlazak u mirovinu, g. Benuzzi je pozvan na svoje radno mjesto, tj. na stazu Fiorano, te su mu u ruke data četiri posebna Ferrarijeva modela na „posljednji krug“ sa svakim od njih. Tom je prigodom Ferrari F40 opisan kao automobil „koji je u stanju naježiti i prenijeti emocije“, Ferrari F50 opisan je kao automobil koji „pokazuje sav svoj potencijal poput bolida Formule 1, odnosno u visokim okretajima“, a Ferrari Enzo za g. Benuzzija slovi kao automobil „iz modernih vremena“.
Za aktualni top-model LaFerrari, g. Benuzzi kaže kako je jedino pitanje (poprilično retoričkog tipa) vezano uz ovaj model bilo „može li biti bolji od modela Enzo?“. Kažem „retoričko“ samo zato što istovremeno stiže i odgovor koji bez ikakve rezerve kaže „rekao bih da smo definitivno uspjeli u tome“. Dakle slobodan sam zaključiti da je čovjek zadovoljan svojim radom, no i onim ostatka Ferrarijeve manufakture snova s čijim modelima ova tvrtka fascinira svijet automobila još od davne 1949. godine, kada je iz te tvornice stigao prvi cestovni model pod nazivom Ferrari 166 Inter.
Uglavnom, ako na ulici pitate prosječnog penzionera je li mu bilo teško nakon godina i godina staža otići u mirovinu, vjerujem da će velika većina reći da jest. Nevezano uz posao o kojem se radilo, sasvim je normalno da se uz dotični posao vežemo i srastamo zajedno s okolinom koja ga okružuje, te je samim time teško izaći iz tog okruženja i osjećati se dobro.
U toj maniri gledano, otići u mirovinu nakon života provedenog uz oktane, G-sile i svakodnevnu adrenalinsku terapiju za volanom nekih od najbržih automobila na svijetu, mora biti ne samo tužno, već i tragično.
No g. Benuzzi to ni u jednom momentu ne pokazuje, što zapravo samo još jednom potvrđuje profesionalnost ovog čovjeka.
Ovaj kratak video-uradak koji je Ferrari pripremio povodom umirovljenja jednog od svojih najstarijih i najslavnijih zaposlenika govori dovoljno sam po sebi, a ja bih s osobne strane dodao još samo „Grazie e buona fortuna, signore Benuzzi“.
