Volkswagen – dobra baza za pokretnu katastrofu

Moram priznati da sam tijekom godina u segmentu tuninga, stylinga i raznoraznih pokušavanja da se automobil učini unikatnim i prepoznatljivim već doista vidio svašta. No samom pogledom na „ovo“ sam jednostavno ostao bez teksta.

Većina pripadnika onih mlađih naraštaja zaluđenih „Need for Speed“ serijalom igara i svjetski poznatom serijom „Pimp My Ride“ nagledala se svega i svačega. Od kristalnih lustera u automobilima, mini-košarkaških terena i DJ-pultova u prtljažnom prostoru, te nenormalnih odabira obojenja i ukrasa na automobilima koji su prošli proces „dorađivanja“ u sklopu onih tunerskih nastavaka spomenute igre i MTV-jevog serijala u općenitom smislu.
Dakle bilo je svega tijekom posljednjih godina i ako ćemo iskreno, većinu je toga moguće svrstati pod apsolutan kič i krajnje nepotrebne „demonstracije sile“.

S druge strane, postoje oni koji svoje automobile ne prerađuju na televiziji i u sklopu igara na nekoj igraćoj konzoli, već to rade u diskreciji i s puno ukusa, pa je takve automobile uvijek poseban gušt vidjeti – ako već zbog ničeg drugog, a onda zbog nekih potencijalnih ideja.
Naravno, u tom segmentu slaganja i preslagivanja automobila većinom podrazumijevam sasvim „normalne“ i „obične“ ljude koji jednostavno ne žele imati automobil poput susjedovog i to je zapravo sasvim u redu. Dapače, cijela ta priča bila bi i sama bit tuninga i stylinga koji su tijekom godina iz pojedinačnih afiniteta u nekom smislu prerasli u subkulturu.

Poznatiji i slavni pripadnici ljudske rase itekako su uvidjeli moć te scene entuzijasta koji svoje (često) teško zarađene novce troše na rezne preinake na svojim automobilima, pa se tako posljednjih godina dogodio i čitav niz filmova, serija, video-spotova i sličnih pokušaja (samo)promocije kroz takav način guštanja u automobilima.
Uostalom, ako samo spomenem neki od nastavaka serijala filmova „Fast and the Furious“, otprilike se vidi o čemu u tom dijelu ovog teksta zapravo pričam zar ne?!

No što se događa kada ti isti slavni i poznati pripadnici ljudske rase odluče stvoriti nešto što doista nitko nema?

Naravno, tu nema pravila, no kod velike većine te poznate i slavne ekipe novac koji imaju na računima često je obrnuto proporcionalan količini ukusa, pa se tijekom godina što se tiče slavnih i poznatih osoba u njihovim garažama i izvan njih doista moglo vidjeti svega i svačega. Ako se samo sjetim da na svijetu postoji Ghetto-style Lamborghini Murcielago s kotačima od 23 inča, skoro dvadeset centimetara spušten Hummer H1 s oko devet kilovata ozvučenja u sebi ili pak Ferrari-krevet koji u svojoj spavaćoj sobi ima Missy Elliott, moram priznati da me prođe jeza, jer s jedne strane to zorno prikazuje da novac i ukus nikako nisu u korelaciji jedan s drugim, dok s druge strane meni osobno takvog što napraviti iz automobila može samo jako iskompleksirana osoba.

No sve je to super i krasno, jer većinom su to ipak tvornički automobili s pokojim seljačkim detaljem, dok ovo što je zapravo tema ovog teksta daleko nadilazi granice dobrog ukusa i pozitivno usmjerene mašte.

Naime, onaj tko u posljednjih desetak godina nije čuo za vokalno-glazbeni sastav „The Black Eyed Peas“ vjerojatno nikad nije posjedovao televizor ili radio, pa obzirom je ovo ipak Internet, mislim da nema smisla niti obazirati se na takvu ekipu. Uglavnom, na današnjoj svjetskoj estradi članovi tog „banda“ itekako su poznati i planetarno popularni.
Osobno mi njihov glazbeni izričaj i ne paše baš pretjerano, no obzirom sam u tom smislu ionako zapeo u osamdesetim godinama prošlog stoljeća, u tom segmentu pak ja nisam nimalo bitan, jer „The Black Eyed Peas“ i dalje proizvode pjesmuljke koji pune top-liste i predstavljaju se kao hitovi.

Članovi te glazbeno-scenske skupine u pravilu mi i nisu pretjerano bitni, jer se za početak umjetničkim imenima zovu pomalo retardirano. Mislim, estrada je već doživjela svakakvih imena i naziva, no nazvati se Apl.de.app ili Will.i.am mislim da je poprilično unikatno glupavo i pretenciozno ako već zbog ničeg drugog, a onda zbog savršeno nepotrebnih interpunkcijskih znakova. No to su nazivi dvojice likova, dok treći pod imenom Taboo i (i dalje pre zgodna) Fergie kao četvrta karika u „The Black Eyed Peas“ lancu čine ekipu koja je u proteklih dvadesetak godina pokupila preko pedeset nagrada Emmy, te je proglašena za jedan od najutjecajnijih „bandova“ današnjice.

Will.i.am je nedavno bio gost u najslavnijoj emisiji vezanoj uz tematiku automobila, odnosno „Top Gear" i kada sam ga vidio u društvu jednog od najinteligentnijih novinara svih vremena, moram priznati da sam se nakon par minuta počeo smijati, jer Pataflinko.i.am je u tom kratkom razgovoru izgledao i zvučao toliko umišljeno, da nisam mogao vjerovati.
Naklapanja o getu, teško djetinjstvo i „vraćanje korijenima“ malo tko s kvocijentom inteligencije većim od sobne temperature može prihvatiti, a kada je krenula priča o automobilima i unikatnim proizvodima koje dečko iz geta danas „proizvodi“, jednostavno sam se pukao smijati.

Dva automobila koja je spomenuti Umišljen.i.am spomenuo i pokazao za mene su oličenje neukusa i sve samo ne poželjni automobili za prijevoz, no kada sam vidio ovaj treći model iz njegove radionice unikata i dizajna, skoro sam pao sa stolice od smijeha i istovremenog užasa koji su me zadesili već na prvi pogled na fotografije.

Navodno je cijeli automobil baziran na Volkswagenovoj „Bubi“, jer je prema riječima čovjeka s točkama u imenu „taj automobil jednostavno vječno chic“.
Da, „Buba“ je i meni drag automobil, volio sam je voziti kada sam je imao i proveo sam doista jako puno vremena dorađujući neke sitnice na njoj, no vjerujte mi da mi pojam „chic“ nikad nije pao napamet. OK, razlog tome je vjerojatno prvenstveno u tome što sam hetero-orijentacije, no i da nisam, mislim da je riječ „chic“ jednostavno pretjerivanje čak i u smislu odjevnih predmeta, a kamoli ne u smislu nečega što je idejno vezano uz II. svjetski rat i tada najvećeg malog čovjeka na svijetu pod imenom Adolf Hitler.

No vratimo se „chic“ automobilu koji je Hmm.i.am „dizajnirao“ za sebe…

Baza ovog apsolutno unikatnog automobila je dakle „Buba“ iz 1958. godine, no dotični uradak sa „Bubom“ ima veze otprilike kao što ja imam vezu s Fergie.
Promijenjeno je doslovce sve što se dalo promijeniti, a dodani su dijelovi poput blatobrana naručenih iz britanske tvrtke Morgan, prednja je maska preuzeta s Bentleya, dok je ostatak detalja ručno rađen. Naravno, čak su i gore navedeni dijelovi s britanskih automobila preinačeni prema željama mladog gospodina, pa je tako cijena svog tog nereda na kotačima unazad četiri godine (koliko je bilo potrebno da se automobil završi) debelo prešla granicu od 900,000 Dolara.

Dakle automobil je jednostavno odvratan, no vjerovali ili ne, u tome ne leži najveći problem vezan uz dotični, jer ono što me najviše smeta zapravo je vezano uz pompoznog tvorca nekolicine hit-pjesmuljaka, čija je sama egzistencija umjetna i lažna skoro koliko i Sanaderova rečenica „Nisam kriv“.
No prije nego zbog te rečenice završim na stupu srama, pokušat ću samo ukratko objasniti zašto sam to napisao.
Naime, čovjek je tijekom gostovanja u emisiji „Top Gear“ gospodinu Clarksonu izjavio povijesnu rečenicu „obzirom na pozitivne kritike vezane uz moje prijašnje projekte, uskoro otvaram svoju kompaniju koja će proizvoditi automobile“. E sad, obzirom na novac kojim dečko raspolaže to i ne bi bilo nimalo čudno da nema jedne činjenice koja se saznala nedavno, a ta glasi da je isti taj tikvan unutar četiri godine promijenio dvije tvrtke koje su radile na samom automobilu, jer nije znao što zapravo hoće izvesti. Navodno je lik svako toliko nazivao i mijenjao nacrte, želje i ideje, pa je čak i motor sa stražnje strane preseljen na prednju i umjesto Hibrida se sad pod poklopcem motora nalazi LS3 V8 motor. Samim time je jednostavno zaključiti da čovjek ne samo da o automobilima nema pojma, već ni ne zna što zapravo želi uobličeno u krajnji produkt „svoje“ mašte i dizajna.

Možda će nekome cijela priča zvučati trivijalno i blesavo, no obzirom svijet automobila još uvijek iznimno volim, moram priznati da me ovakve neukusne eskapade pomiješane s ego-tripom „tvorca“ itekako smetaju – tim više kad ih potpisuje netko tko je već ionako dovoljno slavan i moćan bez da se mora prostituirati na takav način.
Osobno mislim da bi bilo bolje da je šutio i da nije spominjao nikakve „svoje“ automobile i dizajne, već samo nastavio s onime što mu očito dobro ide – pisanjem pjesmuljaka i aranžmana za iste.
Sve ostalo je sasvim suvišno, nepotrebno, a kako ispada i jednostavno odvratno za gledati čak i na fotografijama.