Nešto je trulo u Državi Hrvatskoj… Ali i u svijetu (automobila)
Svi oni cijenjeni čitatelji koji iz dana u dan prate ovaj naš maleni internetski kutak posvećen svijetu automobila znaju da osobno ni u bunilu nisam „popušio“ trend elektrifikacije automobilskog svijeta. Razloge odbijanja strujnih krugova unutar automobila već sam elaborirao preko nekoliko puta, pa ne vidim smisla ponavljati se.
Ali kada čak izuzmemo sve te neljudske situacije i (marketinške) inicijative koje opravdavaju elektrifikaciju automobil na tržištu, ostaje gorak okus u ustima zbog dvije stvari.
Ajmo odmah biti konkretni i navaliti na tematiku…
Prvi se problem veže uz subvencije za kupnju Hibrida i strujića. I moram priznati da ne shvaćam ideologiju koja stoji iza subvencija za kupnju Hibrida i električnih automobila. Ili bolje rečeno, shvaćam ali mi se takav potez od strane onih koji s nama „vladaju“ jednostavno gadi. Jer iako cijela ta organizirana i striktno definirana priča ima „zeleni“ prizvuk i nazivno se brine o našem okolišu micanjem dijela „prljavih“ automobila s prometnica, netko te subvencije ipak treba platiti. I pogodite tko je taj „netko“.
S obzirom na to da je sve skupa organizirano i dirigirano od strane Fonda za zaštitu okoliša, dotični fond diktira i uvjete. I to prema određenim postulatima koji predstavljaju osnovu cijele priče. A na kraju krajeva sve skupa plaćamo mi. I to kroz raznorazne poreze, prireze, razreze i nareze, čime hranimo vječno gladna usta onih koji nad nama vladaju i kradu.
No to je sasvim druga priča o kojoj u ovom trenutku ne bih razglabao.
Stoga ajmo dalje s prvim problemom…
U očima gore spomenutog Fonda električni automobili „nemaju emisije štetnih plinova u atmosferu, odnosno njihovim korištenjem smanjuje se štetan utjecaj na okoliš“.
Isto tako se na službenim stranicama Fonda navodi i kako se „njihovim korištenjem smanjuje potrošnja fosilnih goriva (neobnovljivih izvora energije)“ te kako dotični podrazumijevaju „smanjenje troškova održavanja i veću sigurnost u prometu“.
Navodno „predstavljaju i manje porezno opterećenje“, a „smanjuje se i zagađenost okoliša bukom (procjenjuje se da gotovo 20 % stanovnika EU pati od buke čije se razine smatraju neprihvatljivima)“. I još k tome „doprinose društveno odgovornom poslovanju odnosno održivom razvoju“.
Krasno zar ne?!
Rekao bih kako je riječ o jako puno navodnika iza kojih stoje floskule koje baš i nemaju pretjerano puno veze sa stvarnošću.
No da ne ostane samo na tome, možda je bolje da elaboriram…
Električni automobili možda nemaju emisije štetnih plinova koji uništavaju atmosferu, ali njihovim se korištenjem jako malo (ako uopće) smanjuje štetan utjecaj na okoliš. Jer ne treba zaboraviti tvornice, brodove, avione i svu silu ostalih čimbenika koji zagađuju atmosferu kudikamo više od automobila. Tim više što se dotična prijevozna sredstva itekako koriste za prijevoz sirovina i gotovih komponenata bez kojih električni automobili ne bi postojali.
No o tome očito ne brinu oni koji su tako lijepo na službenim stranicama Fonda za zaštitu okoliša sročili oveću količinu gluposti i floskula.
Ili jednostavno ne znaju, što je u našim krajevima jako čest slučaj za osobe na pozicijama.
Možda su imali i sinkopu.
A možda su u šumi… Hm…
Nadalje, iako se njihovim korištenjem stvarno smanjuje potrošnja fosilnih goriva, to vrijedi samo za automobile. No ne i za proizvodnju električne energije, izgradnju sustava punjača i sveg ostalog što uz to ide. Dakle i opet jedna floskula koja sama po sebi baš i nije istinita, zar ne?!
Smanjenje troškova održavanja čak nazivno ima smisla, jer prosječni električni automobil ima tri i pol mehanička dijela, pa se tu nema što pretjerano održavati. Ali veća sigurnost u prometu?
Hmmm…
Za početak Hibridi i strujići praktički da i ne ispuštaju zvukove, što nije opasno samo za one s problemima sa sluhom, već i za sve ostale pješake, rolere, bicikliste, rekreativce i ostatak ekipe koja se na ovaj ili onaj način kreće po prometnicama ili uz njih.
Zatim je nerijetko riječ o automobilima koji idu kao Sotone te svoju nominalnu snagu često demonstriraju u prometu. Jer imati pod nogom svu snagu ovog svijeta koja se instantno demonstrira okolnom svijetu ne predstavlja nešto što vlasnici automobila na struju ne koriste. A znati da pritiskom te iste papučice neovisno o jačini pritiska nema prisilnih i čestih odlazaka na benzinsku pumpu predstavlja dodatni motiv za jurnjavu za volanom prosječnog autića na baterije s četiri kotača i volanom.
Time zapravo unazađuju sliku o sigurnosti u prometu umjesto da je unaprjeđuju. I to zna svatko od nas kome vožnja na cesti nije strana stvar.
Stoga eto još jedne floskule koja nema apsolutno nikakvog uporišta u stvarnom svijetu.
Svi ti novokomponirani i elektronima obogaćeni automobili možda i predstavljaju porezno olakšanje. Ali pitanje je za koga. Ili još bolje, na čiji teret. Jer svi dobro znamo da se Država zajedno s Ministarstvima, Fondovima, Udrugama i inim drugim crpiteljima novaca hrani upravo iz džepova nas poreznih obveznika. A ekologija nije jeftina, zar ne?!
Uglavnom, mi smo ti koji u sve to skupa uplaćujemo novce da bi se nekome olakšalo u Poreznoj Upravi. I zato bi bilo lijepo da su dečki i cure na stranicama Fonda za zaštitu okoliša barem nekim takvim navodom odali priznanje svima nama koji nemamo električne automobile i nismo kandidati za njihovu kupnju, a na neki ih način plaćamo.
I to skupo.
A´propos „održivog razvoja“ i „društveno odgovornog poslovanja“ nemam puno toga za reći. No to nije niti čudno s obzirom na to da su obje složence u biti i opet samo isprazne floskule koje se iz dana u dan ponavljaju.
Pa kad već navodimo floskule, imam ih i ja nekoliko za navesti…
Npr. imamo onu „pravna država“ koja vrijedi samo za one s lijevom rukom na srcu dok je desna u nečijem tuđem džepu. Onda imamo i one koja kažu „potrošačka košarica“ i „psihološka granica“ te koje nikome normalnom ne znače apsolutno ništa. A za kraj imamo i onu „zdrav život“ što je rezervirano tek za one privilegirane ili ono legendarno „nisam kriv“ što je pak rezervirano za najviši red domoljuba u Hrvata. Tj. onih koji su se najviše nakrali.
Uglavnom, eto objašnjenja svega gore navedenog prema zdravoj logici i pameti.
Barem se nadam da je tako.
No ajmo opet nazad u srž problematike ovog prvog dijela…
Kako službene stranice Fonda za zaštitu okoliša kažu, naknada za svakog zainteresiranog kupca nekog Hibrida ili strujića košta neku svotu novaca bez koje se nije moguće prijaviti za subvencioniranje. Točne cifre (prema navodima sa službenih stranica Fonda) iznose maksimalno 4,900 kuna za fizičke i 28,000 kuna za pravne osobe.
S tom se uplatom predujma dobiva pravo na sudjelovanje u cijeloj toj divnoj i krasnoj naelektriziranoj priči.
Kada završi odabir, kupci dobivaju „do 40% sredstava, a maksimalni iznos poticaja ovisi o kategoriji. Za električna vozila L1-L7 kategorije osigurano je do 20.000,00 kuna, za plug-in hibride do 40.000,00 kuna, dok će se za kupnju vozila s električnim pogonom ili čak na vodik moći dobiti do 70.000,00 kuna. Sredstva su dostupna i za vozila N1 kategorije i to plug-in hibridna vozila (do 40.000,00 kuna) te ona s električnim pogonom ili pogonom na SPP, UPP ili vodik, za koja se može dobiti do 70.000,00 kuna. S maksimalno 400.000 kuna sufinanciraju se i vozila kategorije N2, N3, M2, M3 s električnim, „plug-in“ hibridnim pogonom, pogonom na SPP, UPP ili vodik“.
Tako kaže Fond na svojim službenim stranicama.
Samo ne kaže odakle se sve to skupa subvencionira, jer proizvođači automobila traže konkretne svote novaca za svoje automobile. Potom i zastupnici sa svojim maržama bivaju konkretni u svojim financijskim potraživanjima, dok kupci bivaju subvencionirani s nekom „XY“ sumom novaca koja na službenim stranicama Fonda nije ni približno definirana u smislu izvora. A nebuloze oko potrošnje goriva za pojedine automobile navedene na stranicama Fonda možda je bolje prešutjeti. No naravno da neću, jer ovo vrijedi podijeliti s javnosti. Jer ako ovi podaci stoje, onda vjerovati u postojanje pravog uskršnjeg zeca ili špageti-boga možda vrijedi preispitati kao nešto istinito i realno.
Naime, ako je za vjerovati službenim stranicama Fonda za zaštitu okoliša, onda za početak Mercedes-Benz S580 e-Matic na 100 kilometara stvarno troši 0,6 litara. Range Rover Sport usprkos težini Jupiterovog satelita troši 0,9 litara na 100 kilometara. Audi A6 50 TFSI eDynamic djeluje rastrošno sa svojih 1,5 litara potrošnje na 100 kilometara, a Volvo se sa svojih 0,8 litara na 100 kilometara i opet drži negdje u zlatnoj sredini.
Sve su to naravno tek Plug-In hibridi koji usprkos toni i pol strujnih krugova u sebi i dalje dijelom ovise o „barbarskim“ motorima kojih se treba sramiti. Ali i automobili koji razvijaju hrpetine konja i teški su kao mramor, kamen i željezo.
I onda netko kaže kako je ekologija transparentna i zelena.
Drugi dio problema svodi se po tko zna koji puta na ljude. Jer upravo su ljudi oni koji uvijek ispadnu najslabijom karikom u cijeloj priči.
Uglavnom, tako je i u ovom zelenom čušpajzu koji u fokusu ima električne automobile.
Naime, ljudi su u današnje vrijeme većinom neodgovorni, nezainteresirani i čudni. Podložni su trendovima i u pravilu gledaju svoje dupe, a ne opće dobro. I zato „zeleni“ automobili nisu toliko često na cestama zbog njihove ekološke superiornosti, već zbog tih istih ljudi kojima je vožnja dobrim dijelom subvencioniranog automobila na struju jeftinija. Jer na kraju krajeva zbog ušteda na polju goriva mogu kupiti novi pametni telefon i okidati „selfie“ fotografije te ih potom razbacivati po društvenim mrežama hvaleći se kako su zajedno sa svojim automobilima „odgovorni“ prema planeti i eko-sustavu.
Takvi u pravilu zagovaraju i autonomnu vožnju i super su im sve one digitalne igračke koje u njihovim automobilima dolaze. I upravo zbog takvih „progresivnih“ i „odgovornih“ ljudi trend elektrifikacije i autonomiziranja svijeta automobila ne prestaje biti aktualan.
Upravo su to (većinom) ljudi koje automobil sam po sebi interesira koliko i proces vožnje. Odnosno ukratko govoreći, nikako.
Iako postoje iznimke tom „pravilu“, ako se mene pita, zagovaratelje električnih automobila mogu usporediti s veganima. I to samo zato što su isto toliko naporni u opravdavanju trenda kojem sami na ovaj ili onaj način robuju.
Takvi su „eko-alternativci“ i „ekološki osviješteni ljudi“ su na trenutke nasilni u iznošenju argumenata (ili bolje rečeno opravdanja), a nije rijetkost niti da upiru prstom i na stup srama stavljaju nekoga tko vozi „barbarskog“ benzinca ili Diesela. Tj. neki od automobila za koji nisu prigovarali tati ili mami dok su se u njemu vozili kao klinci. Jer da kojim slučajem jesu, najvjerojatnije bi od tate ili mame dobili pljusku ili bi pak bili u kazni bez mogućnosti gledanja televizije u trajanju od tjedan ili dva.
Neka ne tako davna istraživanja kažu da su vlasnici Priusa i Tesli najskloniji osuđivanju vlasnika automobila čija struja stoji u akumulatoru i nigdje drugdje.
To su naravno samo istraživanja izrađivana prema nekakvim uzorcima i kao takva nisu relevantna u generalnom smislu. Odnosno nisu pravilo, već samo dio široke slike.
No lagao bih kada bih tvrdio da se s njima dobrim dijelom ne slažem.
Isto tako imam dojam da su mnogi vlasnici Hibrida i strujića izuzetno dvolični. Pogotovo kada se radi o slavnim osobama koje mnogi mediji i društvo u cijelosti gledaju kao primjer svima nama drugima.
Neke od slavnih filmskih zvijezda u SAD-u skoro obavezno u svojoj garaži imaju Toyotu Prius. No kako lista tih slavnih ljudi s Priusom u svom vlasništvu nije mala, u ovom trenutku uzmimo za primjer Bradleyja Coopera ili Jessicu Albu koji također u svom vlasništvu imaju Prius i rado se slikaju kraj njega.
To je u svakom slučaju divno za vidjeti kroz prizmu brige o planeti i eko-sustavu, što mediji jako rado apostrofiraju.
No ono o čemu mediji često ne pišu je ostatak automobila u vlasništvu gore spomenutih zvijezda i njihovih kolega i kolegica. Jer striček Cooper uz eko-nastrojeni Prius u svojoj garaži ima i Mercedes-Benz G-Klase, Maserati Gran Turismo i Ford Mustang iz šezdesetih, dok teta Alba u garaži uz Prius u svojoj garaži nastanjuje i Range Rover Autobiography, Lamborghini Aventador te Bugatti Chiron.
Trebamo li i dalje pričati o ekološkoj svijesti koja uz G-Klasu i Chiron apsolutno nikako ne ide u sklopu iste rečenice?
Da… Tako sam i mislio.
Uglavnom, električni automobili i Hibridi postoje. To svi znamo.
Znamo i da se iz dana u dan na tržištu pojavljuje nova horda modela koji pljuju u lice konvencionalnim automobilima kakve smo donedavno voljeli, željeli i kupovali. I to je sasvim u redu, jer čovječanstvo barem nazivno i dan-danas evoluira, mijenja se i kreće nekim (nazivno) boljim i novim putevima.
No kako gornja dva primjera zorno pokazuju, dobrim je dijelom zapravo riječ o eksploataciji nekoga i nečega, a onda je tu i dvoličnost od strane onih koji su prema van jako pametni, moderni i zabrinuti za okoliš, dok s one druge strane često ispadaju dvoličnim pripadnicima ljudskog roda.
I upravo taj dio priče u današnjem svijetu automobila predstavlja nešto što dinosauri poput mene nikako ne mogu prihvatiti.
…a za sve ostalo tu je MasterCard…
Zahvaljujem na pažnji i do čitanja.
