Savjet: Ako želite imati klasični „Muscle Car“, razmislite o ovim stvarima (1. dio)
Priznali to sebi ili ne, kad-tad se dogodilo da je na pogled prema nekom klasičnom Mustangu, Challengeru ili Camaru onaj stražnji dio mozga dobio ideju koja zvuči otprilike poput „E, baš bi bilo fora…“.
Jesam li u krivu?

Ako ste kojim slučajem dijete sedamdesetih i osamdesetih poput mene, zacijelo niste ostali imuni prema američkim filmovima u kojima su portretirani „Muscle Car“ modeli koji jure, skaču, driftaju i sporadično se razbijaju. Za sebe mogu reći da sam upravo zbog blejanja u televizor i scena s takvim automobilima cijeli taj svijet i zavolio. A vjerujem i da nisam jedini.
Uglavnom, ako se prepoznajete u uvodu ovom tekstu, onda je za pretpostaviti kako ste barem jednom poželjeli imati neki takav klasični „Muscle Car“ u svom vlasništvu. Pa ako je tome tako i kojim slučajem imate u planu ostvariti želje i snove iz djetinjstva, evo nekoliko savjeta i navoda oko te priče o vlasništvu nad jednim takvim automobilom…

Osiguranje vas tretira poput glupana. Jer Kasko-opcije ili nema, ili košta kao iznos BDP-a neke južnoameričke zemlje. I zato ste osuđeni na klasično osiguranje od automobilske odgovornosti i tikvane koji će se nasmijati ako vas netko ošteti u prometu i vi podnesete zahtjev za odštetu.
Ne treba čak ni biti riječ o nekom velikom sudaru, već je dovoljno da vam netko ošteti branik koji košta hrpu novaca (najčešće zbog poštarine) i nije dostupan na našem tržištu, pa se mora naručiti iz Amerike.
Uglavnom, kako to u masi primjera na ovim prostorima biva, vaš je automobil u očima osiguravatelja bezvrijedan zbog godine proizvodnje. I neovisno o njegovom društvenom, tržišnom ili bilo kojem drugom statusu to nije nešto na što možete utjecati.

Dijelova nema ili su daleko od lijepe nam naše. I to je činjenično stanje zbog kojeg ste osuđeni na snalaženje. Internet jest čudo i na beskrajnim prostranstvima Interneta može se kupiti sve. Samo je pitanje po kojoj cijeni. Jer izuzev lopovskih poštarina i cijena dijelova u internetskim dućanima potrebno je prepucavati se s carinicima i sličnom ekipom koja vam po slovu zakona samo želi oderati kožu s leđa.
Naravno, možete se snaći preko nekog poznanika i prijatelja upoznatog s tematikom nabavke dijelova za „starog Amera“. Ali i to košta vremena, živaca, poreza, carine, kontejnera, dostave i još pokojeg zamislivog i nezamislivog dijela koji možda niste spremni dati od sebe.

„Muscle Car“ automobili troše poput omanje države. I to je činjenično stanje.
A u ovoj „novoj“ ekonomiji u kojoj svi mi danas živimo, platiti litru goriva 11-12-13 i više kuna, za mnoge je jednostavno nezamislivo. Pogotovo kada se uzme u obzir da prosječni „stari Amer“ troši više od 20 litara na 100 kilometara. I zato vrijedi dvaput razmisliti o tome koliko zapravo vrijedi taj gušt. Odnosno koliko zapravo želite u svom vlasništvu imati vječno žedan automobil.

Udobnost (najčešće) nije opcija. Jer pod „Muscle Car“ automobilima ne podrazumijevamo cestovne krstarice kakve su u nekim minulim vremenima proizvodili Cadillac, Lincoln i Buick. „Muscle Car“ automobili ideologiju pronalaze u divljanju i pretvaraju se da su sportski automobili iako to zapravo nisu. Ali zbog toga ovjes baš i nije mekan koliko se to na prvi pogled čini. Dapače, nije rijedak slučaj da prelaskom preko neke rupe ili ležećeg policajca za volanom prosječnog „Muscle Car“ automobila ostanete bez bubrega. A i bez poprilične svote novaca ako se nešto ošteti.

„Muscle Car“ automobili ne mogu služiti za svakodnevni prijevoz. Jer izuzev toga što su u startu skupi, pretjerano veliki i troše novaca koliko nitko normalan nije u stanju zaraditi, ovakvi automobili jednostavno nisu otporni na vremenske uvjete.
Moderne tehnologije tu nema ni pod razno, pa očekujte probleme s paljenjem automobila i ine druge probleme vezane uz protok zraka i goriva. Isto tako očekujte gume koje zapravo ne drže cestu ni po suhom, ni po mokrom. Ali sve to slijedi ako npr. po zimi uopće uspijete otključati svoj „Muscle Car“ i ući u njega.

Moderne stavke opreme u „Muscle Car“ automobilima ne postoje. Jer iako Ameri po pitanju opremljenosti svojih modela definitivno jesu ispred svojih europskih konkurenata, luksuz u domeni „Muscle Car“ automobila ne postoji. Dakle, zaboravite tempomate i klima-uređaje, jer ih malo koji automobil ovakvog tipa ima. Zaboravite kvalitetu zvuka iz radio-uređaja (ako ga uopće ima). Zaboravite kontrole proklizavanja, ABS-sustav i sve ostalo na što ste u današnje vrijeme navikli.
Sve što „Muscle Car“ nudi svodi se na grgljanje ogromnog motora te izgled i tek nužni stupanj komfora. Sve ostalo u ovim automobilima jednostavno ne postoji.

„Muscle Car“ automobili ponašaju se poput neke napaljene individue. Jer iz njih skoro uvijek nešto curi. Većinom to curenje ne predstavlja velike probleme, ali ima situacija u kojima je sve to izlijevanje tekućina itekako veliki problem. Jer ne treba zaboraviti da kombinacija „stara guma“ i „gorivo“ može uzrokovati zapaljenje. Pogotovo kada se uzme u obzir nerijetko čudno postavljanje ispušnih sustava na pojedine modele.
Uglavnom, da… Prosječni „Muscle Car“ se ponaša poput jumfera u kupleraju.

Dovod goriva u motor je u najmanju ruku problematičan. I to samo zbog jedne-jedine riječi: karburator, odnosno „fergazer“.
Ti mehanički dovodi goriva oduvijek zadaju probleme onima koji ih imaju u sklopu popisa serijske opreme, jer “fergazer” i njegovo ispravno djelovanje ovisi o jako puno faktora. Pogotovo kada je grlo tog istog “fergazera” veličine glave djeteta od 6 godina.
Često ga je potrebno podešavati zbog vremena, tlaka zraka, godišnjeg doba i sve sile drugih faktora koji na samo gorivo i protok istog u motor ovise. Stoga vrijedi zaključiti da se “fergazer” na “Muscle Car” automobilu ponaša poput hrvačice u PMS-u.

Riječ je o automobilima koji su u zavojima praktički (i često) neupotrebljivi. Jer Ameri tih godina nikako nisu mogli iz glave izbiti poštanske kočije iz 19. stoljeća, pa većina “Muscle Car” automobila na sebi ima lisnate opruge. I time se na cesti ovakvi automobili ne ponašaju nimalo sportski.
Naravno da niti osnovna ideja i namjena nije bilo s nekim “Muscle Car” automobilom juriti po zavojima, već su dotični automobili napravljeni kako bi tadašnji klinci mogli juriti po ravnom i utrkivati se na “Drag Race” utrkama. No to je davno minulo vrijeme i takvih se utrka vaš potencijalni “Muscle Car” baš i neće nagledati. A zavoji su i dalje tu…
Nastavak slijedi već sutra…










