Ovo su najbrži kompaktni modeli na tržištu
Naravno u smislu ubrzanja, jer maksimalna brzina već odavno nikog normalnog niti ne interesira.
Ali prije toga ipak vrijedi sastaviti neki odokativan uvod…
Kada se 1974. godine na tržištu pojavio Volkswagen Golf, to je ukazanje ispalo omanjom revolucijom. A kada se 1976. godine na tržištu pojavio Golf GTI, svijet je podemonio.
Jer tom prigodom na svijet nije došao samo revidirani praktičan gradski automobil, već savršeni spoj snage, agilnosti i upotrebljivosti. Tj. kombinacija svih onih pravih atributa zbog kojih se za volanom jednog donedavno „običnog“ automobila odjednom moglo juriti.
I tu je počela priča koja je iz godine u godinu do danas rezultirala s hrpetinom malih gradskih nabrijanaca.
Neki su na tržište stizali iz Francuske, Španjolske, Njemačke i ostalih država starog kontinenta.
Neki su pak prelazili brda i doline i stizali iz dalekog nam Japana.
Neki su dolazili striktno u kombinaciji s trojim vratima. A neki su se mogli pohvaliti i s njih pet.
Neki su na sebi imali neku jednostavnu oznaku poput 1.9 GTI ili „Sport“. A neki su pak na sebi imali ispisane psalme iz Biblije. Odnosno složenice poput „1.6-Twin-Cam-16-valve-Turbo-AWD-4WS-Sport-Limited“ za koje bi nam kao klincima uz tek sporadično bačen pogled trebalo dva dana da ih dešifriramo.
No bilo kako bilo, tih je malih čudovišta za svakodnevnu upotrebu iz godine u godinu bilo sve više.
I da stvar bude bolja, manje-više su svi uzeli neki dio tržišnog kolača tih godina.
U osamdesetim i devedesetim godinama prošlog stoljeća, ti pomalo poremećeni kompaktni modeli nerijetko nisu baš bili pretjerano komplicirani. Elektronike nije bilo previše, a oprema na takvom automobilu ionako nije baš predstavljala nešto pretjerano bitno.
I zato su automobili poput 205-ice, Golfa ili Corolle s oznakom GTi, Escorta Turbo, Kadetta GSi te njima sličnim „posebno označenim“ izvedenicama modela bili lagani.
Samim time su bili i brzi. I agilni.
Ali i dalje praktični.
I što je najbolje od svega, dostupni širem spektru kupaca koji nisu imali love za tri automobila, već su morali kupiti jedan i njime biti zadovoljni u svim uvjetima.
U tome leži apsolutna ljepota „Hot Hatch“ modela kao jedne od najgenijalnijih „podvrsta“ koje je svijet automobila ikada izmislio.
Danas također imamo oveći broj automobila koji su ideološki naslijedili svoje pretke iz osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća. I kako u ovom momentu stvari stoje, bit će ih još. Jer kupci i dalje kupuju snagu i performanse, pa samim time nema smisla za proizvođače automobila da odustanu od razrade, predstavljanja i prodaje malih gradskih nabrijanaca.
Naravno da su s vremenom u sklopu trenda koji podrazumijeva gigantizam i ti maleni nabrijanci uspjeli narasti. A onda su zbog gve sile stavki s popisa opreme postali debeli i teški. Stoga su iz godine u godinu isto tako i sve jači i jači, ne bi li se na neki način pokušalo spojiti oba svijeta. Odnosno snagom kompenzirati „potrebe“ kupaca i opremu koja od ovih modernih izvedenica ideje oko „Hot Hatch“ modela radi pretile i poprilično modno-osviještene pripadnike svijeta automobila.
Za primjere možemo spomenuti sve i svašta. Ali ostanimo na samo par modela koji su se nastavili proizvoditi od „onda“ do danas:
Ford Escort RS Turbo na tržište je stigao s nekih 130 konja i 960 kilograma. A današnji pandan u obliku Focusa RS na tržište dolazi s 350 konja i 1.600 kilograma.
Ista je priča i s Golfom GTI koji je 1976. godine stigao u kombinaciji sa 110 konja i 810 kilograma, dok je aktualna sedma generacije za GTI u salone svratila s 230 konja i nešto više od 1.300 kilograma.
Stoga je trend razvoja auto-industrije i gradskih kompakata sportskih aspiracija itekako jasno vidljiv.
U zlatno doba „Hot Hatch“ modela neki proizvođači nisu niti približno željeli s tom kategorijom automobila imati posla. Ali danas slavne i renomirane marke poput BMW-a, Mercedes-Benza i Audija svoj dio tržišnog kolača unutar te kategorije itekako traže.
Neki su proizvođači počeli i pretjerivati s količinom konja pod poklopcem motora. Neki opako pretjeruju i s cijenama koje od nekada dostupne kategorije praktičnih i brzih automobila za svakodnevnu upotrebu čine nedostupne snove za većinu nas „običnih smrtnika“.
No ono u čemu se „nekad“ i „sad“ apsolutno razlikuju svodi se na orijentaciju prema tržištu.
Odnosno prema kupcima.
Jer u osamdesetim su godinama prošlog stoljeća ovakvi automobili kao osnovni profil kupaca imali mlađu populaciju sklonu kršenju prometnih zakona i pravila. A ovi današnji na meti imaju bogatiji sloj ljudi koji nerijetko imaju 30 i više godina, te čiji automobili ovakve vrste najčešće stoje ispred nekog pomodnog mjesta na parkingu.
Stoga današnji „hot Hatch“ modeli s onima otprije u mnogočemu zapravo i nisu baš usporedivi. Barem ne direktno.
No to ne znači da nisu brzi i da u stvarnom svijetu ne mogu fascinirati na ispravan način. A to je pak posebice vidljivo kroz prizmu ubrzanja od 0 do 100 kilometara na sat.
Uglavnom, evo današnjih konkurenata unutar te i dalje genijalne kategorije.
I naravno, njihovih brojki koje definiraju ubrzanje.
Hyundai i20N
Vrijeme ubrzanja do „stotke“: 6,7 sekundi
Volkswagen Polo GTI
Vrijeme ubrzanja do „stotke“: 6,7 sekundi
Abarth 595
Vrijeme ubrzanja do „stotke“: 6,7 sekundi
Ford Fiesta ST
Vrijeme ubrzanja do „stotke“: 6,5 sekundi
Volkswagen Golf GTI
Vrijeme ubrzanja do „stotke“: 6,3 sekundi
BMW 128i
Vrijeme ubrzanja do „stotke“: 6,2 sekundi
Mini John Cooper Works
Vrijeme ubrzanja do „stotke“: 6,1 sekundi
Hyundai i30N
Vrijeme ubrzanja do „stotke“: 5,9 sekundi
Honda Civic Type R
Vrijeme ubrzanja do „stotke“: 5,8 sekundi
Renault Megane R.S. Trophy
Vrijeme ubrzanja do „stotke“: 5,7 sekundi
Ford Focus ST
Vrijeme ubrzanja do „stotke“: 5,7 sekundi
Toyota Yaris GR
Vrijeme ubrzanja do „stotke“: 5,5 sekundi
Mini John Cooper Works GP
Vrijeme ubrzanja do „stotke“: 5,2 sekundi
BMW M135i xDrive
Vrijeme ubrzanja do „stotke“: 4,8 sekundi
Audi S3 Sportback
Vrijeme ubrzanja do „stotke“: 4,8 sekundi
Mercedes-Benz AMG A35
Vrijeme ubrzanja do „stotke“: 4,7 sekundi
Audi RS3
Vrijeme ubrzanja do „stotke“: 4,1 sekundi
Mercedes-Benz AMG A45S
Vrijeme ubrzanja do „stotke“: 3,9 sekundi
Ako bih u ovom trenutku još jednom svratio u povijest i spomenuo neke od najbržih automobila na svijetu, jako bismo brzo vidjeli da nekadašnji automobili kraj nekih od novih sportski-nastrojenih kompaktnih modela nemaju što tražiti.
Uostalom, ajmo ovako…
Lamborghini Diablo je u sklopu svoje limitirane, ultra-posebne i mega-skupe SE30 Iota-verzije do „stotke“ ubrzavao za 3,9 sekundi. Odnosno jednako brzo kao i današnji Mercedes-Benz AMG A45S. Isto vrijedi i za Porsche 911 GT1 iz 1996. godine koji se i dan-danas smatra jednim od najbržih i najbrutalnijih automobila svih vremena.
Ferrari 360 Modena je 1999. godine do 100 kilometara na sat ubrzavao za 4,5 sekundi, a velecijenjeni Nissan Skyline GT-R (R34) je iste godine do „stotke“ ubrzavao za okruglih 5 sekundi.
Stoga vrijedi zaključiti kako su današnji gradski kompakti od onih nekada odmaknuti nekoliko milijuna kilometara. I da su na neki način pogubili svoj kompas, što je pak posebice vidljivo kroz njihovu cijenu.
S druge su pak strane svojim performansama često bliži nekim super-automobilima iz nekih prošlih vremena, nego barem nazivno nekakvim normalnim automobilima koji služe za prijevoz od točke „A“ do točke „B“. I to im je ogroman plus.
Zbog svega je toga u nekim stvarima ove novokomponirane gradske jurilice moguće voljeti, a u nekima baš i ne.
A vi cijenjeni čitatelji odlučite na koju stranu vi naginjete.
Pozdrav i do čitanja.
