Toyota Supra kao primjer „downsizinga“
Naslov je sasvim korektan, jer nova Toyota Supra doista može poslužiti kao primjer za „downsizing“.
No postavlja se pitanje je li to svijetu zapravo potrebno.
Toyota ovih dana korača unatrag. I to u pozitivnom smislu, ako se neke od nas ovdje pita. Jer izuzev sada već vremešnog modela GT-86, reinkarnacije Supre s tonom BMW-ovih dijelova, te neočekivanog osvježenja u obliku Yarisa GR, reklo bi se kako se Toyota barem nazivno vraća korijenima.
Doduše, GT-86 razvijen je u kolaboraciji sa Subaruom, a Supra dijeli 99% dijelova s BMW-ovim modelom Z4, pa Yaris zapravo ispada jedinim originalnim proizvodom ove marke. Stoga bi neki laik zbog svih tih suradnji oko tehnologije i sličnog mogao zaključiti kako Toyota zapravo nema love.
Nova (tj. aktualna) Toyota Supra za neke je od nas ispala ogromnim razočarenjem. Jer ovaj legendarni model nije zaslužio dijeliti ništa ni s kime, a već se u startu na 99% dijelova nove Supre našao BMW-ov potpis. I to je zapravo tužno, jer ispada kako Toyota danas nema znanja napraviti pravi sportski automobil, kako je to radila nekada. A svi znamo da to nije istina, jer u krajnjoj liniji čak i nedavna povijest to jako dobro pokazuje.
E sad… Kako su to i Ameri zorno pokazali učinivši od Camara i Mustanga konkurente Golfu, tako se ovih dana i Toyota odlučila na identičan potez. Jer nakon BMW-ovog „šestaka“ koji se našao pod poklopcem motora nove Supre, na red je stigao i dvolitreni motor s četiri cilindra.
Da… Dobro ste pročitali: nova Supra kao drugi motor u ponudi ima 4 cilindra, 2 litre zapremine i (opet) BMW-ov potpis.
Dotični je BMW-ov motor pomoću Turbo-punjača i putem mjenjačkog sklopa s 8 brzina u stanju na stražnje kotače isporučiti 254 konja i 400 „njutna“. A to je pak sasvim dovoljno za ubrzanje od 5,2 sekunde od 0-100 km/h i maksimalnu brzinu od 250 kilometara na sat. Naravno, elektronički ograničenih.
Samim time je svojim performansama ova najnovija od novih Supri zapravo u klasi Golfa GTI (jer „R“ je brži), Focusa RS i Mercedesove A-klase s AMG-ovim potpisom. S time da je dotična A-klasa u smislu ubrzanja do „stotke“ za punu sekundu brža od Supre.
A to je jednostavno smiješno.
Prošla (i legendarna) generacija Supre bila je stavljana u isti koš s nekim od ponajboljih sportskih automobila s kraja devedesetih godina prošlog stoljeća. Glavni konkurenti Supri 4. generacije bili su Porsche 911, Honda NSX, Nissan Skyline GT-R, Chevrolet Corvette ZR-1 i tome slični automobili. A danas se taj legendarni Toyotin model trpa u kategoriju s BMW-ovom „jedinicom“, Volkswagenovim Golfom GTI, te s Mercedesovom A-klasom i još nekim pripadnicima moderne „hot-hatch“ ideologije.
Dakle, s jedne strane stoji hrpa kompromisa i doniranih dijelova, dok se s one druge uz Supru veže kronični poremećaj osobnosti.
I onda netko priča o Supri kao o punokrvnom sportskom automobilu…
Što se tehnologije i igračaka tiče, ne treba puno objašnjavati u kojem se paralelnom svemiru nova Supra nalazi. Jer opreme u bilo kojem smislu ima i previše, a ista je priča i s onim pomagalima i sustavima bez kojih u današnje vrijeme očito nije moguće proizvesti automobil.
Nadalje, u cijeloj je priči možda bitno spomenuti kako ovaj dvolitreni motor iz Supre u BMW-u dolazi s ručnim mjenjačem. Ali u Toyoti nije takav slučaj, već je jedina opcija svedena na 8-brzinski automatski mjenjač.
U Toyoti to pravdaju ekologijom, jer navodno vrijedi podatak koji kaže kako je ovako konstruirana Supra u svojoj srži izuzetno ekološki svjestan automobil. To je naravno potvrđeno i brojkama koje navode ispuštanje zločestih čestica iz ispušnog sustava od 167 g/km CO2, ali i prosječnom potrošnjom od 7 litara na 100 kilometara. Ali sve zajedno i dalje zvuči blijedo i svijetu poprilično nepotrebno.
Stoga na kraju cijele priče vrijedi zaključiti da nova Supra itekako ima svojih aduta. Pogotovo u smislu posjeta nekoj stazi, odnosno nastupu na nekom „Track-Day“ natjecanju. Jer oni koji su s ovim automobilom otišli na stazu, itekako se kunu u savršenu upotrebljivost i balans automobila za vrijeme divljanja i naglih pokreta za volanom.
Ali s obzirom na tonu BMW-ovih dijelova i apsolutan poremećaj osobnosti u kombinaciji s kroničnim nedostatkom karaktera i dalje je teško pronaći razloge za stavljanje nove Supre među mračne predmete želja iz današnje auto-industrije. A tome ovaj dvolitreni kepec ispod haube definitivno ne ide u prilog.
Nova će dvolitrena Supra zasigurno nekoga razveseliti. Ali ako se neke od nas ovdje pita, radije bismo odvojili novce za neki Megane ili Focus RS. Time barem znamo da kupujemo originalan proizvod, a ne praktičan dokaz dodvoravanju krivim vrijednostima i nekom drugom proizvođaču automobila.
Sve ostalo su priče.
