Marketing u auto-industriji: glupost i gramzljivost „na najjače“
Čudan naslov, zar ne? Ali vjerujte mi na riječ, kada kažem da ovakav tip pristupa reklamiranju automobila subliminalno donosi jednu ekstremno opasnu poruku.
Jeste li ikada ostavili neku komponentu iz računala na balkonu te je nakon izlaganja elementima prirode pokušali ponovno ugraditi u vaše računalo?
Ja osobno jesam prije nekoliko godina, kada je na balkonu na nekoliko mjeseci završila jedna grafička kartica. I naravno da nakon tih nekoliko mjeseci kombinacije vjetra, prašine, sunca i vlage dotična više nikada nije proradila.
Razlog iz kojeg navodim ovaj naizgled glupav primjer (krivog) korištenja elektronike zapravo je vrlo jednostavan. I primjenjiv u domeni današnjeg svijeta automobila. Jer umjesto grafičkih kartica današnji automobil imaju mali milijun pločica i senzora koji otprilike imaju istu formu i funkciju.
A izloženi su vremenskim uvjetima. Odnosno vlazi, vjetru, prašini, visokim i niskim temperaturama te svim ostalim varijacijama na temu elemenata koje nam donosi Majčica Priroda.
I kao takvi su naravno podložni kvarovima.
Iz godine u godinu je tih elektroničkih dodataka unutar automobila sve više i više. I osim što preuzimaju kontrolu nad pojedinim funkcijama automobila, tijekom posljednjih godina preuzimaju i kontrolu nad našim zdravljem i životima za vrijeme upravljanja automobilom.
I sve se to prešutno odobrava, jer odjeli marketinga neumorno rade na oglašavanju svih tih senzora i pločica, ne bi li uvjerili tržište da se bez svega toga ne može.
A da stvar bude bolja, u tome su dobrim dijelom i uspjeli. Jer prosječan vozač danas ne zna niti parkirati kako treba, a kamoli prepoznati neki „kompliciraniji“ prometni znak ili ne dao Bog shvatiti da LIJEVA TRAKA NA AUTOCESTI NE SLUŽI ZA VOŽNJU, VEĆ ZA PRETJECANJE.
Tržište oko svega toga ne brine. Jer je trend „neka netko misli umjesto mene“ u današnje vrijeme uzeo puno više maha nego li je to ikada trebao. I to proizvođači automobila jako dobro znaju, pa se svako malo proizvede neka nova tehnološka novotarija koja automobile čini „sigurnijima“, a vlasnike glupljim i nesposobnijim komadima mesa s volanom (ili bolje rečeno pametnim telefonom) u rukama.
Realno gledano, u neka danas već minula vremena su automobile prodavala vozna svojstva, performanse i dizajn.
No današnje automobile prodaje tehnologija, status i imidž. I to je sve divno i krasno možda tek u teoriji, jer u praksi svakodnevno svjedočimo kaosu koji je dobrim dijelom izazvan upravo zbog pametnih automobila i blesavih i neodgovornih ljudi.
Pa iako zdrava logika nalaže da to ne bi smjelo biti tako, proizvođači automobila i njihovi odjeli marketinga sumanuto i zdušno rade na prodavanju sve te silne tehnologije. Naravno, ne mareći pri tom oko činjenice da im kupci postaju sve veći ovisnici o istoj. Odnosno u prijevodu nesposobni za volanom.
Ne tako davno je Subaru u američke medije izletio s reklamom za model Ascent. Automobil nalik kombinaciji karavana i CrossOvera koji u sklopu interijera može ugodno i udobno smjestiti barem četvero ljudi.
U sklopu te je reklame prikazana situacija u kojoj tijekom vožnje s obitelji tata na sekundu pogleda što na stražnjim sjedalima rade djeca. I to ne bi bio problem da se ispred automobila koji tata vozi ne događa naglo zaustavljanje automobila i kamiona.
To naravno cijelu obitelj dovodi u poprilično opasnu situaciju. Tj. dovodilo bi, kada Subaru Ascent ne bi imao sustav pomoći koji podrazumijeva automatsko kočenje.
Dakle tata kao glava obitelji u ovom slučaju nije zaštitio nikoga, jer je njegov Subaru umjesto njega odradio proces kočenja do stanja potpune statike.
Bravo Subaru. I bravo tati što je zaradio za njega.
Zatim na scenu stupa Volvo koji u sklopu svoje reklame ima tatu i mamu koji su odjednom suočeni s odgajanjem i brigom oko dvoje djece. Odnosno blizanaca, ako sam dobro shvatio.
I dok tata po kući trčkara bez reda i poretka te se pokušava brinuti za klince, mama je ona koja sjeda u automobil i mrtva umorna odlazi u dućan po pelene. Sjeda u svoj Volvo, stiže do dućana i kupuje pelene, ali na povratku zaspe tijekom vožnje i za dlaku izbjegava frontalni sudar s kamionom koji dolazi iz suprotnog smjera.
E sad… Da je mama kojim slučajem trebala reagirati putem vlastitih refleksa, tata bi jednostavno postao udovac. Jer mama je na trenutak klonula od umora i zaspala za volanom, pa o refleksima nema ni govora. Stoga je Volvo XC60 sa svojim sustavom prepoznavanja prometne trake odradio izbjegavanje kamiona umjesto nje i tata je na kraju ipak zadržao majku svoje djece na životu.
I to je s jedne strane super, ali s druge pak ipak nije.
A doći ću i do razloga zašto nije.
No prije odlazim u dimenziju apsolutnog užasa i nažalost jednu od učestalijih situacija na današnjim prometnicama…
U glavnoj ulozi su dvije cure na prednjim sjedalima Hyundaijevog modela Kona. I ako se mene pita, obje su u najmanju ruku kompletni idioti, jer umjesto da prate što se na javnoj prometnici zbiva oko njih, cure to ne zanima baš previše. I to zato što je za vrijeme vožnje važno napraviti „selfie“ fotografiju i pokazati svijetu kako se curke ludo zabavljaju tijekom vožnje od točke „A“ do točke „B“.
Naravno da proces izrade „selfie“ fotografije podrazumijeva curu sa suvozačkog sjedala koja okida fotografiju. Ali i curu koja se s vozačkog sjedala naginje prema sredini automobila, ne bi li uspjela ući u kadar.
A to pak podrazumijeva micanje pozornosti s ceste i prebacivanje iste na mobitel koji joj stoji ispred lica.
Stoga nikoga ne treba čuditi da se u sekundi stvara po život opasna situacija. Jer iz nekog razloga automobil iza njih ulazi u pretjecanje, dok curke bez svog znanja i kontrole odlaze preko crte u suprotan smjer.
No Hyundai Kona ima rješenje za to i automobil odjednom počinje tuliti kao sumanut. I to vraća koncentraciju vozačice koja nekim čudom uspijeva izbjeći sudar i vraća automobil unutar gabarita prometne trake.
A onda slijedi lajt-motiv ove reklame u sklopu kojeg se prije samog izletavanja ispred automobila u pretjecanju smrzava slika. Tada na scenu dolazi neka teta sa zvoncem u ruci. I umjesto da vozačica dotičnim zvoncem od tete dobije posred čela, dotična se teta umjesto takvog poteza radije odlučuje objasniti kako Hyundai Kona uvijek ima rješenje za takve potencijalno opasne (i nefiltriranom ljudskom glupošću izazvane) situacije.
Stoga je poruka vezana uz ovaj automobil zapravo jednostavna: „Budite glupi i dekoncentrirani. Ugrožavajte živote na cesti i slobodno radite „selfie“ fotke, jer Kona ima sustav koji će preuzeti vašu odgovornost i na ovaj ili onaj način izbjeći sudar“.
A to je strašna poruka ako se mene pita.
Ovakve reklame s jedne strane predstavljaju puku dramaturgiju. Ali s druge strane (nažalost) prikazuju i sirovu stvarnost. Jer morona koji za volanom u pokretu okidaju “selfie” fotografije ima u raznim oblicima, u raznim automobilima te u obliku oba spola.
I stvarni su poput poreza i lopovluka u političkim krugovima. A to je veliki problem u današnje vrijeme, jer ljudi proces vožnje više ne shvaćaju dovoljno ozbiljno.
Takve smo tikvane svi imali prilike susresti na prometnicama i što je najgore od svega, srećemo ih sve više i više. Tih kompletnih morona koji tijekom vožnje tipkaju statuse po društvenim mrežama, melju s nekim držeći telefone u rukama te okidaju „selfie“ fotografije dok dijele prometnice s milijunima drugih ljudi.
Ima ih čak i koji sjedeći za volanom u jednoj ruci drže telefon, a u drugoj cigaretu, što je pak nova dimenzija užasa.
No umjesto pokušaja da se vozače educira ili im se na neki način barem pokuša objasniti da „selfie“ fotkama i sličnim radnjama koje podrazumijevaju telefone nije mjesto za volanom, ova reklama za Hyundai takvo ponašanje zapravo glasno odobrava.
I to je ono stvarno užasno u ovoj priči.
Stoga zapravo mislim da je generalno razmišljanje i stav iza ovakve reklame zapravo ovo:
“Budite realni – vaša su djeca moroni. Vi to znate. Mi to također znamo. Pa umjesto savjeta pri odgoju eto rješenja koje smo vam s osmijehom na licu u mogućnosti ponuditi; Umjesto da naučite svoju djecu kako vožnja nije šala i kako je za volanom potrebno biti koncentriran i paziti na sebe i na one oko sebe, mi ćemo taj problem riješiti uspomoć tehnologije. Jer tehnologija rješava sve.
Umjesto da se posvetite pravom značenju pojma „roditelj“ i da u toj maniri u svom djetetu razvijete odgovornost, zdrav razum i sposobnost prepoznavanja potencijalno opasnih situacija, radije pričekajte legalnu punoljetnost. Zatim svom djetetu kupite Hyundai Konu i prepustite taj mladi život hrpetini senzora i strujnih krugova. Jer to je vaša i naša sadašnjost i budućnost.
Problem je samo utoliko što će svi ti senzori i strujni krugovi kad-tad pocrkavati i prestati raditi. Ali i taj problem zapravo nije problem, jer dajemo 10-godišnju garanciju. Doduše, ne na vaše dijete, nego na hrpu lima i plastike generički sklepane u Koreji. Ali ne treba biti sitničav, jer vaša je investicija osigurana unutar tog garantnog roka. A na dijete ste ionako potrošili previše novaca.”
Biste li ikada pristali na nešto takvo?
Naravno da ne biste, jer se u najmanju ruku radi o vašoj djeci ili vama samima.
A svi konstantno vrište kako je ljudski život najvrjedniji, pa je gore postavljeno pitanje zapravo puka retorika.
Ovakvo ponašanje nikako nije moguće opravdati. A ovakve je reklame potrebno zabraniti što je prije moguće.
Jer olako shvaćati potencijalno ubojitu radnju poput procesa vožnje u ovo (barem nazivno) civilizirano doba nikome nije u interesu.
Osim naravno odjelima marketinga koji nam iz dana u dan pod pojmom sigurnosti pokušavaju uvaliti sve više i više strujnih krugova i sustava pomoći.
Sve ovakve reklame imaju nekoliko zajedničkih nazivnika:
1. Svaka reklamira sigurnosni sustav unutar automobila
2. Svaka je snimana u idealnim uvjetima
3. Svaka prikazuje potencijalno opasnu situaciju
4. Svaka od vozača radi svojevrsnog morona koji ne zna što radi
5. Svaka ima sretan završetak
Samim time niti jedna od gore navedenih reklama u jednom bitnom dijelu nema veze s realnošću. Jer za početak u realnosti prometne trake često bivaju izlizanima do krajnjih granica. A tu senzori ne pomažu. I to je dokazano već mali milijun puta.
U realnosti na cestama ima jako puno automobila odjednom i svaki od njih naizgled ima svoju politiku vucaranja po nekoj prometnici.
U realnosti ljudi bivaju nervozni, ljuti, tužni, euforični, drogirani i pijani. A sve to utječe na promet u kojem se svakodnevno nalazimo.
I što je najgore (ili možda najbolje) od svega, cestovnu svakodnevicu dijelimo s automobilima starijeg datuma proizvodnje koji nemaju senzore i nisu baš pretjerano pametni ni u kojem smislu.
I zato nam je svima potreban oprez, a ne strujni krugovi koji će o tijeku procesa vožnje odlučivati umjesto nas.
Sve su ostalo bajke za malu djecu koje nam prodaju raznorazni odjeli marketinga.
Pitanje je samo do kada i s kakvim sve posljedicama. A to je pak odgovor koji nitko ne može dati.
I to je zapravo toliko strašno da mi na momente čak i na samu pomisao ledi krv u žilama.
A vama cijenjeni čitatelji?
