S obzirom na apsolutnu suprotnost glavnog lika iz „Slike Doriana Graya“, jednostavno se učinilo shodnim ovako nasloviti ovaj kratak osvrt na jednu odličnu ideju i uvod u jedan isto toliko kratak intervju. A evo i zašto…

Poimanje umjetnosti samo po sebi vuče određene asocijacije.

Prvenstveno je riječ o asocijacijama koje podrazumijevaju kreativnost i slobodan duh, ali i karakter koji je kudikamo drugačiji.

No kada se uz kreativnost negdje između redaka prikrade i ljubav prema automobilima, dobivamo jednu unikatnu osobnost i čovjeka koji na život ne gleda kao na niz pomno planiranih događaja.

Takav način funkcioniranja u životu i u poslu sam po sebi i bez ikakvih suvišnih primisli na neki način definira lakoću postojanja, te apsolutno uživanje u poslu i slobodnom vremenu.

Stoga je upravo zato poprilično teško ostati objektivan, kada nivo fascinacije u ovom slučaju lika i djela jedne osobe uvjerljivo i bez ikakvog truda probija sve u glavi predefinirane skale.

U centru ove kratke priče nalazi se jedan čovjek pod imenom Dorijan Kljun. Neki od vas će ga možda prepoznati iz hrpetine priča o kreativnim radionicama, a neki drugi pak po predsjedanju Udruge pod nazivom „Studio Katran“.

No Dorijana će prvenstveno prepoznati ljudi koji su se tijekom posljednjih godina osvjedočili u njegovu kreativnost i sposobnosti koje do izražaja dolaze kada se prihvati foto-aparata i počne okidati fotografije.

Već je godinama upravo Studio Katran među najpoznatijim kreativnim odredištima u Gradu Zagrebu, ali i u Hrvatskoj.

U tom se kreativnom prostoru radi, živi i kreativnost odvodi do samog maksimuma. Stoga nikoga ne treba pretjerano čuditi niz uspjeha koje su na tom polju Dorijan i ekipa ostvarivali iz godine u godinu.

Ali kako je ovo ipak portal namijenjen štovanju svijeta automobila, možda bi najbolje bilo Dorijana i njegov studio predstaviti u tom svjetlu.

A materijala za to ima i više nego dovoljno. Jer izuzev ljubavi prema fotografiji, Dorijan već godinama gaji ljubav i prema automobilima i svijetu utrkivanja. I to ne samo u teoriji, već i u praksi, odnosno kroz nebrojena natjecanja na kojima je kao vozač sudjelovao.

Naime, nedavno smo čuli da će se na adresi Radnička 27, odnosno u studiju otvoriti jedna poprilično drugačija izložba.

Drugačija u smislu osnovne ideje i spajanja naizgled nespojivog: dobre zabave, glazbe, obitelji, jela, pića i oktanskog sporta.

Konkretnije rečeno, u samom centru ideje nalazi se onaj dio svijeta koji podrazumijeva automobile starijeg datuma proizvodnje koji usprkos vremešnosti nastupaju na utrkama. I to prvenstveno brdskim.

A da bi se u tome uspjelo, bilo je potrebno posjetiteljima pružiti sadržaj sa svih strana.

I koliko sam imao prilike (nekoliko puta) doživjeti, ideja je u potpunosti uspjela i stvoren je jedan mikro-svijet koji nam je svima u ovo čudno doba karantena i društvenih udaljavanja itekako dobro došao. A razloga za tu tvrdnju ima i više nego ih se uopće može nabrojati.

Jer izuzev automobila poput Fiata Ritma, Golfova 1. i 2. generacije, Scirocca, pokoje Škode i sporadičnih „Fićeka“, odnosno automobila koji su na ovim prostorima tijekom danas već minulim vremenima itekako obilježili svijet auto-sporta, prostor samog studija ovih je dana itekako odisao ljubavlju prema automobilima i svemu što se uz njih veže.

I sve se to odvijalo uz toplu i obiteljsku atmosferu, te uz zvučnu i pivsku kulisu kakva priliči svakom dobrom tulumu.

Na samom ulazu dočekala nas je improvizirana terasa, te u sklopu dotične terase i sivi „Fićo“ koji se već u leru čuje poput Sotone.

Stoga ne treba niti reći kako je ulaskom u prostor studija fascinacija samo rasla.

Jer uz namjeran kič i hrpetinu rasvjetnih tijela, u ovih je nekoliko stotina kvadratnih metara bilo moguće vidjeti dvadesetak pravih i punokrvnih trkaćih automobila s kojima su njihovi vozači iz godine u godinu ispunjavali svoje snove i guštali kilometar za kilometrom, boreći se sa štopericom i jureći kao da nema sutra.

Neki od tih automobila su u Dorijanovom vlasništvu, a neki pak pripadaju više ili manje slavnim vozačima kojima utrke predstavljaju onaj najslađi začin od kojeg se život sastoji.

I to im je zapravo zajednički nazivnik.

Zbog svega je toga zapravo teško opisati prostor u kojem su se tijekom proteklih nekoliko tjedana ovi automobili nalazili, jer da bi opis ispao adekvatnim i barem nazivno realnim, neke je stvari ipak potrebno osjetiti, tj. doživjeti iz prvog lica.

Iskreno govoreći, vidjeti oveću količinu guma, blokova motora i ostalih u sklopu ove vizualne priče razbacanih dijelova automobila, te vozačkih odjela i kaciga zajedno s osvijetljenim automobilima iz nekih prošlih vremena, za mene je predstavljalo svojevrstan vremeplov.

Vratilo me u dane kada sam kao klinac od samo par godina života po prvi puta gledao junake tadašnjeg auto-sporta i udisao prve benzinske pare od kojih se svako natjecanje u domeni auto-sporta obavezno sastoji.

Sve me to poprilično vratilo u dane koji su uvelike „kumovali“ današnjem stanju uma i za mene neprekidnom i vječnom fascinacijom koja podrazumijeva četiri kotača i volan.

A koliko je ovih dana bilo vidljivo, definitivno nisam jedini koji tako razmišlja, jer sama je ideja oko sebe okupila velik broj ljudi i obitelji koje su u prostorije Studija Katran došle zabaviti se i naučiti ponešto o automobilima i svijetu auto-sporta.

Za to se ekipa iz Studija itekako pobrinula i time je zapravo stvorena jedna malena oktanska oaza u kojoj se moguće istovremeno zabaviti i educirati.

Tijekom nekoliko tjedana, uz automobile je u Studiju Katran bilo moguće čuti zvukove gitara, bubnjeva i klavijatura.

Bilo je moguće doživjeti retro-DJ priču nekih od najboljih DJ-a u Hrvata. Bilo je moguće popiti pivo iz jednog od najvećih točionika na našim prostorima – „Beer Busa“ uobličenog u Volkswagenov Transporter.

A bilo se moguće i najesti finih burgera, te potom zajedno s klincima i životinjicama zaplesati dugo u noć.

I sve to u kombinaciji s automobilima koji kao glavne adute nemaju brojke u smislu konja i zapremine motora, već umjesto toga nude fascinaciju koju je jako teško opisati riječima.

Uglavnom, tijekom nekoliko posjeta Studiju Katran unutar posljednjih nekoliko tjedana popio se oveći broj piva i „gemišta“.

Pričalo se i smijalo. Jelo se i razgledavalo sve ono što me kao klinca najviše fasciniralo – izobličeni trkaći automobili koji umjesto s logotipima na haubi i ambijentalne rasvjete unutar ekranima i senzorima obogaćenih interijera pozornost plijene proširenjima i naljepnicama na karoseriji, te svim onim sitnim i manje sitnim detaljima od kojih se pravi trkaći automobili zapravo sastoje.

Stoga me izuzev svega što sam vidio i osjetio tijekom tih nekoliko posjeta dodatno razveselila i ideja oko ponovnog postavljanja ovih pokretnih eksponata, ali i nadogradnja ideje koja se pokazala i više nego dobrom i pozitivnom – pogotovo u ova čudna vremena s kojima se svi zajedno suočavamo tijekom posljednjih nekoliko mjeseci.

Dorijan za sve to ima plan i program, te će tijekom idućih mjeseci zasigurno krenuti još veća i opsežnija priča o automobilima i utrkama koje život znače.

I naravno da sam se tih ideja i planova morao dotaknuti u sklopu mini-intervjua na koji Dorijana nije trebalo pretjerano nagovarati.

Pa kako ne bih kvario riječi ovog kreativca, trkača i čovjeka koji u svakom momentu živi punim plućima, možda je najbolje da jednostavno odvojite koju minutu i pogledate što je čovjek imao za reći na temu utrkivanja, ljubavi prema automobilima i auto-sportu, te daljnjih planova i ideja s kojima bi svijet automobila u lijepoj nam našoj trebao ispasti ljepšim i potpunijim nego je to do sada bio slučaj.

Dorijanu zahvaljujem na ideji koja me provedbom oduševila i na ovom kratkom intervjuu…

…a vama cijenjenim čitateljima zahvaljujem na pažnji i do čitanja.