Eto još jednog dokaza koji potvrđuje da su propusnice najobičnija glupost!
…i sve to na jednostavnom primjeru dokazuje jedan čovjek i državni aparat koji ispred zdravlja i zdrave logike stavlja vjerske rituale i dogme.
Krasno za znati, zar ne?!
Stiglo je vrijeme u kojem je svakodnevne navike i rituale zamijenila globalna epidemija virusa. Dotični se pod kodnim nazivom COVID-19 spominje već preko godinu dana, ali je kao “Korona” postao globalno aktualan tijekom posljednjih nekoliko mjeseci.
Stručnjaci kažu kako je virus smrtonosan. Kako za njega nema lijeka i kako nije u potpunosti jasno je li termo-aktivan i kako ga se uopće riješiti.
Doduše, oko cijele te COVID-priče postoji itekako puno upitnika iznad glava prosječnog “toše“, ali ako je za vjerovati liječnicima i ljudima koji na raznim poljima medicine zarađuju kruh svoj svagdašnji, onda je riječ o ozbiljnom problemu. I to jednom koji neće nestati baš tako skoro.
Kako je COVID-19 na globalnom planu donio paniku i epidemiju, tako se cijela priča dokotrljala i do naših krajeva. Naši su vlastodršci u početku promptno reagirali, ne znajući baš točno o čemu se radi.
No kako mnoge stvari u našoj državi funkcioniraju po principu “kud svi, tud i mali Mujo”, tako su se ubrzo krenula mijenjati pravila svakodnevnog života na prostorima lijepe nam naše.
Prvo su zatvorene granice, te su u karantenu (tj. samoizolaciju) stavljeni svi oni koji su nedavno imali prilike prismrdjeti izvan hrvatskih granica.
Onda su odjednom ljudi počeli raditi od kuća i na smjene, kako bi se barem malčice doskočilo širenju zaraze. Zatim su zatvoreni lokali, dućani i shopping-centri.
Benzinske crpke, pošte, banke i ljekarne otpočele su s ideologijom „jedan unutra-drugi van“, a tako je i s manje-više svim ostalim institucijama koje su u jednom momentu dobile radnu obvezu u nekom obliku.
Potom su otkazani koncerti, kino-projekcije, kazališne predstave i sva ostala okupljanja javnog i masovnog tipa, da bi se na kraju cijela priča izdavanjem propusnica odvela u 1943. godinu.
Od sutra krizni štab izdaje propusnice!
Posted by Đakovački LIST on Friday, 3 April 2020
Dakle, ljudima je ograničen pristup svemu. Ograničeno im je radno vrijeme. Na sve su im načine ograničene i svakodnevne aktivnosti.
Mnogi su ovih dana dobivali i otkaze, jer tvrtke koje su ih zapošljavale jednostavno nisu imale priliku ili razloga raditi, pa je za vjerovati kako će cijela ova COVID-priča trajati još nekoliko godina nakon što sam virus odumre i nestane.
Ali u svemu tome i dalje najviše smetaju propusnice, odnosno ograničavanje kretanja do te mjere da djeca nisu u mogućnosti posjetiti roditelje i obrnuto – i to samo zato što ne žive u istom gradu ili mjestu.
Taj je dio priče zapravo pokazao koliko je demokracija zapravo krhka stvar. Ali onaj još gori dio vezan uz propusnice tek je ovih dana postao aktualan.
Naime, Uskrs je kao najveći katolički blagdan tek nedavno ostao iza nas. I svjedoci smo kršenja pravila propisanih od strane vlastodržaca lijepe nam naše.
Pravila koja podrazumijevaju javna okupljanja.
Svećenstvo si je u datom momentu odlučilo uzeti za pravo izaći na ceste i moliti s vjernicima, a vjernici su uzeli za pravo klečati nasred ceste i moliti u glas sa svećenstvom. To bi se u pravilu moglo protumačiti kao pobjeda duha nad virusom i trenutnom situacijom.
Ali s obzirom na to da znam koliko su pojedini stanovnici Hrvatske u samoj srži zatucani, dojam odvodi na drugu stranu.
I to s punim pravom, jer posebno i prije svega pozdravljati vjernike na pressicama kriznog stožera graniči sa zdravim razumom. Ali vjerovali ili ne, tu nije kraj.
Danas je u moru informacija na renomiranom internetskom portalu Index.hr osvanuo intervju s čovjekom pod imenom Igor Skoko.
Čovjek koji izuzev funkcije županijskog vijećnika stranke “Pametno” slovi kao osoba vođena zdravim razumom i logikom.
I kao takav je došao na jednu sasvim jednostavnu ideju: zatražiti od Stožera civilne zaštite u splitsko-dalmatinskoj županiji izdavanje propusnice zbog odlaska na misu.
I to ne misu za koju je potrebno sjesti u automobil i iz Kaštela svratiti do obližnjeg Splita, već se provesti nekih 380 kilometara.
Odnosno do Zagreba.
Što mislite, je li mu propusnica odobrena?
Naravno da jest. I to još isti dan.
Naš županijski vijećnik Igor Skoko komentira apsurd sustava izdavanja e-propusnica.
Posted by Pametno Split on Friday, 24 April 2020
Već u sklopu uvodnog dijela teksta objavljenog na portalu Index.hr, Skoko zaključuje: “Propusnica mi je promptno odobrena pa možemo jedino zaključiti da je ovoj vladi očito važnije da se građani mole u sakralnim objektima, umjesto da vode normalan život”.
I svojim je zaključkom zapravo u pravu. Jer samo poremećeni um u sklopu ove globalne epidemije jednog naizgled smrtonosnog virusa može prekršiti sva pravila normalnog razmišljanja i zbog mise na kocku staviti zdravlje mnogih među nama.
“Kako je moguće da se i dalje zabranjuju okupljanja više od 10 ljudi, a dopuštaju se vjerska okupljanja? Jesu li crkve izolirane od virusa, a škole nisu?
Zašto se uopće daje prednost crkvi, a ne školama”, pita se Skoko. A odgovor se nameće sam po sebi – i to ne samo u ovom slučaju. Jer tijekom proteklih smo dana svjedočili nekim misama koje su održavane usprkos zabrani okupljanja koje je na snazi već neko vrijeme.
Stoga je samim time logično zaključiti da je uskrsnuće neke vjerske ikone uvelike bitnije od života onih koji u 2020. godini pokušavaju preživjeti na ovaj ili onaj način.
Naravno da izvorni tekst na portalu Index.hr donosi još nekolicinu izjava g. Skoke, ali bilo bi blesavo prenositi vijesti na “copy-paste” način.
Stoga ću se oduprijeti tom porivu i jednostavno izvesti svoj zaključak.
Ako je zabrana kretanja aktualna za sve, onda je za početak glupo izdavati stotine tisuće propusnica s kojima se ljudi na dnevnoj bazi koriste.
No ako je već moralo biti tako i ako su se već morale izdavati propusnice koje uvelike podsjećaju na doba NDH, onda je apsolutno van pameti kršiti to pravilo zbog (u ovom slučaju) mise ili bilo koje tome slične manifestacije.
Jasno je da je vjera jedna krajnost života, a znanost nešto sasvim drugo. Jasno je i da se te dvije krajnosti svako malo preklapaju iako se nazivno drže podalje jedna od druge.
Isto je tako jasno i da vjera neće izliječiti ovu globalnu pandemiju, već će to učiniti znanstvenici i alati koji su im na raspolaganju.
Stoga ovakve nebulozne odluke od strane vlastodržaca istovremeno čude i zabrinjavaju. Ali i nasmijavaju nas vječne cinike koji smo na nebuloze od strane vlasti već pomalo oguglali.
No usprkos tome se postavlja pitanje ljudi na vlasti i njihovog stupnja svijesti, pameti i zdravog razuma.
Ljudi koji propisuju zakone i mjere, da bi ubrzo dotične pobijali bez nekog bitnog razloga i povoda.
Ljudi kojima su bajke i basne očito važnije od života onih nad kojima vladaju. A narod to u velikom broju slučajeva objeručke prihvaća. I upravo nas to kao naciju čini glupanima na kvadrat.
Jer ako vjernici uporno nariču da je „samo jedan Bog“, onda nama ostalima ne preostaje ništa drugo nego citirati tu izjavu i umjesto Boga u nju staviti pojam zdravlja.
…ili da kao opciju „C“ odaberemo uskrsnuće i jednostavno svi zajedno napustimo ovaj svijet, te krenemo istraživati onaj drugi. Ako postoji.
Mislim da bi nekima s obzirom na ovakve nebuloze i nedavna događanja upravo ta alternativa bila najdraža. A vi?
