Najčitaniji auto portal u hrvatskoj - 300.000 čitatelja mjesečno

POWERED BY 1KLIK.HR

Porez na stare automobile kao dokaz nerazumijevanja vlade

Iskreno ne znam kako bih drugačije naslovio ovu temu, jer me već u ovom momentu boli dobar dio usne šupljine zbog očnjaka koji unutar nje iz minute u minutu rastu.
A evo i zašto…

Nitko od nas ovdje u sklopu redakcije nije stranački „obojen“...
Nitko od nas ovdje u sklopu redakcije nije stranački „obojen“…

Za početak ovog teksta odmah želim reći kako nitko od nas ovdje u sklopu redakcije nije stranački „obojen“. Nitko od nas ne sudjeluje u nikakvim političkim aktivnostima, niti bismo se ikada željeli dovesti na tako niske grane egzistencije, jer se na kraju krajeva tu i tamo ipak moramo pogledati u ogledalo, pa ne želimo da nam tijekom tih sekundu dvije sadržaj želuca zbog vlastitog lika izađe na usta. Politiku vidimo kao nešto u čemu se ne bismo snašli, jer jednostavno volimo imati kralježnicu. I to je savim dovoljno reći na tu temu.

Dakle, ovo nije politički tekst, niti smatramo da je politici mjesto u sklopu ovog našeg malenog internetskog kutka posvećenog svijetu automobila. No s obzirom na izjave jednog od najviše pozicioniranih političara u državi, a još se k tome cijela priča dotiče automobila, nekako mislim da je ovakvu temu (i negodovanje) skoro nemoguće izbjeći.

foto Ilustracija
Uvođenje novog “zelenog poreza” (foto Ilustracija)

Naime, jučer je tijekom gostovanja na Hrvatskom radiju u sklopu emisije „Poslovni tjedan“ aktualni ministar financija Zdravko Marić između ostalog krenuo secirati hrvatski vozni park u svom generalnom i danas aktualnom obliku.
Rekao je kako ideja oko uvođenja tzv. „zelenog poreza“ (p)ostaje nešto oko čega bi aktualni saziv vlade tijekom sljedećih mjeseci trebao raspraviti, pa moram priznati da mi se već zbog te eventualnosti i same najave diže kosa na glavi.
U nastavku svog izlaganja, velecijenjeni je ministar Marić rekao kako „Prosječna starost automobila u Hrvatskoj iznosi dvanaest i pol godina. Najveći razlog za to jest recesija. Ukupni vozni park na teritoriju države je zastario, pa samim time čak tri četvrtine vlasnika automobila ne plaća porez na cestovna motorna vozila. To znači da su im automobili stariji od 10 godina i to želimo promijeniti. Za sada nije predviđen tzv. „zeleni porez“, ali moramo početi voditi računa o tome jer su pojedinci postali relevantni na domaćim i svjetskim tržištima“.

Odnosno u prijevodu…

1. Kupovna moć slabi

2. Automobili u rukama privatnih osoba su (pra)stari

3. Novi se automobili ne prodaju ni približno dobro kako bi se trebali prodavati

4. Vlada nema novaca

5. Eto vam uskoro novog nameta koji podrazumijeva automobile star(ij)e od deset godina – i to zbog vas samih, a ne zbog naše „ekonomske politike“

"država na vozačima i njihovom prastarom voznom parku mlati ogromne novce"
“država na vozačima i njihovom prastarom voznom parku mlati ogromne novce”

Shodno tim najavama (uskoro najvjerojatnije i više nego aktualnih) eventualnosti, vrijedi spomenuti kako država na vozačima i njihovom prastarom voznom parku mlati ogromne novce, a da pri tome ne nudi nikakvu planski provedivu politiku olakšavanja svega toga zajedno, niti oko toga uopće vodi računa. To je vidljivo iz milijun i jednog primjera, ali eto…valjda nam svima to na neki način odgovara, jer se iskreno ne sjećam da se netko protiv svega toga pobunio.
No pustimo sad pobune, kad u našim krajevima niti jedna normalna nije nikada rezultirala nečim normalnim i pozitivnim.
Ajmo radije o troškovima, pa ću se onda zavrtjeti u krug i vratiti nazad na gore navedenu izjavu čovjeka na čelu ministarstva financija.

Dakle, kod registracije (odnosno produljenja iste) svakog automobila stavke (odnosno davanja) izgledaju ovako:

Porez na cestovna motorna vozila:
Prema tabeli koja podrazumijeva snagu u kilovatima (od 55 pa sve do +130), te starosnu dob automobila (od 2 do 10 godina u tri starosna razreda)

Polica obaveznog osiguranja:
Premija osiguranja
Porez na premiju osiguranja
+ dodaci (po izboru – uključujući Kasko policu koja je tijekom posljednjih mjeseci poskupjela u odnosu na prijašnje cijene – i to zbog raznoraznih malverzacija od strane korisnika sklonim muljažama i lopovluku)

Tehnički pregled:
Eko test
Naknada za ceste
Posebna naknada za okoliš
Ostale naknade
– Plus naknada za LPG, odnosno po naški auto-plin na koji kao na EKOLOŠKI ČISTO gorivo plaćamo dodatnu naknadu koja u obliku paušala odlazi za ceste.

Kod točenja svake litre goriva u automobil plaća se:
Naknada za financiranje agencije
Naknada za biogorivo
Naknada za hrvatske ceste
Naknada za hrvatske autoceste
Trošarine (tj. poseban porez) + PDV koji se na tu stavku obračunava

U sklopu svakodnevice vrijedi još spomenuti:
Cestarine
Mostarine
Tunelarine

…a ukoliko se kojim slučajem trebamo prevesti i s kontinenta na otok, eto nam još i pristojbe za trajekt koja podrazumijeva:
Prijevozno sredstvo (tj. automobil)
Putnici (zasebno)

Dakle, da bismo npr. krenuli na godišnji odmor i stigli na neki otok gdje nas čeka apartman, soba ili šator, potrebno je poplaćati sve gore navedene stavke, što u prijevodu znači da je život s automobilom u vlasništvu itekako skup sport već samo s one državne strane (tj. bez uračunatih troškova održavanja i svih ostalih stavki koje se podrazumijevaju pri vlasništvu nad automobilom).

Iskreno govoreći, nemam problema s time da se plaćaju cestarine, mostarine, tunelarine i eventualni prijevoz automobila i putnika na trajektu. To su stavke koje se na ovaj ili onaj način svatko od nas može izbjeći.
Isto tako nemam problem ni s obveznim osiguranjem (iako bi kriteriji za sklapanje police mogli biti kudikamo drugačiji, ali o tome drugom prilikom), jer cesta donosi niz nesigurnosti koje u slučaju nezgode netko mora platiti.
No definitivno imam jako puno protiv toga da npr. cestarinu plaćamo u sklopu tehničkog pregleda, cijene goriva (čak dvaput), a potom i na autocesti u oba pravca, ukoliko se njome koristimo. Dakle realno gledano, cestarinu plaćamo preko nekoliko puta na godinu i to nije ni najmanje zanemariv trošak.
A za što konkretno sve to skupa plaćamo? Za tunele čije bojanje košta 20 milijuna kuna i za nemilo izvlačenje državnog novca iz HAC-a, koje onako usput rečeno traje i dan-danas. Eto nam razloga za konstantno naplaćivanje (ili bolje rečeno preplaćivanje) cesta, autocesta i svih ostalih više ili manje asfaltiranih puteva.
Mislim, naknada za ceste je sasvim u redu i rado bih je plaćao da je samo jedna. No ovako mi je muka svaki puta kada se pojavim na benzinskoj pumpi, a kamoli kada jednom na godinu razvijam i liječim čir na želucu zbog odlaska u stanicu za tehnički pregled, kako bih produljio registraciju automobila.
…a vjerujem da nisam jedini.

No ajmo se vratiti na gore navedeni ulomak intervjua s presvijetlim ministrom Marićem…

REPETE - Pojeli nam sve, no glad ne jenjava...
REPETE – Pojeli nam sve, no glad ne jenjava…

U redu. Složit ću se s time da je recesija pojela prihode državljana RH. Toga smo svi svjesni i s time se malo tko neće složiti.
No tko je dobrim dijelom uzrokovao (ili bolje rečeno pojačao) recesiju i takav drastičan pad potrošnje, ako ne upravo raznorazni ministri koji su tijekom posljednjih četvrt stoljeća udobno uvaljenih guzica u fotelje (koje i opet svi mi skupa preskupo plaćamo), svojim manjkom odgovornosti ili pak direktnim uplitanjem podržavali krađe i dizali namete svima nama koji u Hrvatskoj živimo.
Dakle, eto nam direktne naplate u obliku raznoraznih poreza, prireza i ostalih davanja koje su izglasali i u proceduru pustili oni koje (masno) plaćamo da se „bore za naše interese“.
To nam je valjda “hvala” izrečeno u obliku političkog slenga.

Potrošačka košarica iz dana u dan postaje sve praznija...
Potrošačka košarica iz dana u dan postaje sve praznija…

Zbog svega toga potrošačka košarica iz dana u dan postaje sve praznija, plaće se ne podižu ni lipe, a troškovi života rastu. Stoga ne čudi da je kupnja novog automobila za mnoge jednostavno nemoguća misija, zbog čega se velika većina priklanja polovnim automobilima, te zbog čega starosna dob voznog parka odlazi u ekstreme.
No s druge strane vlastodršci troše nemile milijune kuna na vozni park s kojim se oni sami koriste i to je već smiješno gledati. Kupuju se automobili koji (pazite sad:) MORAJU imati ovoliko ili onoliko konja, MORAJU imati pogon na sva četiri kotača i MORAJU imati sto i jednu stavku opreme o kojima mi obični smrtnici pri kupnji novog automobila (ako nam se posreći) možemo samo sanjati.
Zatim svijedi spomenuti i neke detalje koji s automobilima nemaju veze: npr. prosječna stolica u nekom ministarstvu i dalje košta nogu i ruku, kemijske olovke se plaćaju zlatom, a o službenim automobilima stranki i stranačkih zastupnika da i ne pričam.
Troškovi vezani čak i uz najmanje detalje već na dnevnoj bi bazi nekog saudijskog princa bacili u očaj, a o javnim natječajima i „transparentnosti“ da i ne pričamo. Dotični su čak i bez djelovanja „rođo-sustava“ pretjerani čak i za najmaštovitije od nas, a onda su tu i afere koje su nas tijekom proteklih dva i pol desetljeća unazadile za nekoliko desetaka milijardi kuna. I naravno da se niti lipe od svih tih krađa nije vratilo u državnu blagajnu.
Iz mjeseca u mjesec plaće i mirovine onih na vlasti (i po isteku mandata) koštaju drugu nogu i drugu ruku, a sva sila detalja poput troškova putovanja, poslovnih večera, reprezentacija i inih drugih raskalašenih rashoda malo koji dio tijela i organ ostavlja prosječnom čovjeku na vlastitu diskreciju i upotrebu. Stoga bih osobno kao ministar zajedno s povjerenstvom ili nekim sasvim sedmim skupom glavešina na hrpi definitivno dvaput razmislio prije uvođenja novih davanja – pogotovo na automobile, čija se gola egzistencija u vlasništvu svakog od nas preplatila već stostruko.

Sa svim bih dužnim poštovanjem rekao da je uvođenje bilo kakvog novog nameta ne samo neodgovorno, već bezobrazno i izuzetno glupo, jer je svakome tko razumije već samo „e“ od ekonomije samo po sebi jasno da će se time dodatno osiromašiti oni koji su već ionako jadne i nikakve platežne moći. Samim time taj tzv. „zeleni porez“ nije ništa više nego još jedna neodgovorna pljačka i prisilno izvlačenje novaca da bi se krpale rupe bez dna. To je jasno već i klincima u osnovnoj školi.
Naravno da se takve idiotarije uvijek brane s floskulama koje obavezno sadrže pojmove poput “olakšanja” ili neke druge njima slične, ali u suštini je priča uvijek ista: vladajući dozvoljavaju krađu nekim povlaštenim “osobama”, pa onda svako toliko nedostaje novaca u državnoj blagajni, i onda se izglasavaju ovakve idiotarije koje nemaju smisla čak i bez spomena ekonomije.

Porez na nove automobile, sasvim je logična stvar.
Porez na nove automobile, sasvim je logična stvar.

Plaćanje poreza na nove automobile ili pak one koji iz uvoza stižu na naš teritorij savršeno je logično i neka tako i ostane. Isto vrijedi i za davanja pri uvozu polovnih automobila, samo s nekim izmjenama koje carinskoj upravi ne bi dozvoljavale samostalnmu “procjenu vrijednosti” (što je druga riječ za legalno kamatarenje), ali nakon svih gore navedenih stavki plaćati porez na automobile stare preko deset godina predstavlja hladan i bezobrazan čin legalnog lopovluka.
Iskreno čisto sumnjam da su se tako ponašali čak i vlastelini u nekim pradavnim vremenima, pa stvarno nema opravdanja da se u današnje vrijeme (opet) provode ovakve gluposti koje će (i opet) pasti na leđa „običnim“ ljudima, dok će vladajućima oko toga biti svejedno, kad hrpetinu opterećenja niti ne osjećaju na svojim leđima – što zbog visine primanja, a što zbog povlaštenog položaja u društvu koji su si sami izglasali.
Uostalom, bivša premijerka tijekom svoje vladavine nije znala koliko košta kila kruha i litra benzina, a to je u najmanju ruku sramotno (ali i logično s obzirom na to da nekolicina tih “važnih” osoba iz sfera političkog života Hrvatske ima svog vozača).

Novi zeleni porez pojest će i to malo starog lima što je preostalo...
Novi zeleni porez pojest će i to malo starog lima što je preostalo…

Uvođenjem te zelene gluposti ne samo da će vlasnici starih krntija morati plaćati još više novaca na godišnjoj bazi, već će biti i dodatno onemogućeni da si priušte koju godinu noviji automobil i time poprave generalnu sliku po pitanju starosne dobi automobila u Hrvatskoj. Dakle od ekonomije i obnove voznog parka nema ni “e” ni “o”.
Dapače, uvođenjem tog “eventualnog” pozelenjelog nameta će statistike već u jako kratkom vremenu pokazivati još jadniju i bjedniju sliku od ove koju u sklopu statistika danas gledamo, te koju je g. Marić izložio u svom kratkom osvrtu, a time je (kako bi rekla moja pokojna Baka) vlast samo „dala dreku pljusku“ i po tko zna koji puta pokazala da se u ekonomiju ne razumije, ili zakonitosti iste jednostavno ignorira zbog vlastite koristi i preko leđa naroda.
Samo vrijedi imati na umu da ni vozači neće moći unedogled plaćati sva ova davanja, a kada prestanu, postavlja se pitanje kome će onda vlast na silu „zakonski“ oduzimati novac i na koji točno način.

Stoga na kraju ovog nimalo ugodnog i poprilično opsežnog izlaganja u svoje ime poručujem g. Mariću: Prestanite nas konstantno opterećivati s novim davanjima i počnite razmišljati kako ćete barem dijelom opravdati naše povjerenje zbog kojeg ste na vlasti.
Automobili nam možda jesu stari, ali su velikom broju ljudi jedino što si svi oni mogu priuštiti da bi koliko-toliko bili mobilni. Stoga tzv. „zeleni porez“ nema nikakve logike ni smisla i ako već ništa drugo, barem se prije konačne odluke konzultirajte sa strukom, jer ovo što ste nakanili provesti doista ispada poput lošeg vica. Onog na koji se čak ni najgori cinici (poput mene) nisu u stanju nasmijati.
Izrečeno vašim stranačkim vokabularom (odnosno floskulama s kojima ste nas sve zajedno bombardirali prije izbora), pokažite barem jednom da su „ljudi ispred politike“ i „pokrenite Hrvatsku“ u nekom logičnom i ispravnom smjeru, a ne u onom koji odgovara samo onim povlaštenim individuama čiju egzistenciju svi mi „glasači“ sve ove godine na ovaj ili onaj način financiramo.

Toliko od mene.
Odoh prati očnjake.

Teška vremena prijatelju moj...
Teška vremena prijatelju moj…