Podsjetnik na pola stoljeća Zastave 101
Ima nešto u nama ljudima kada ne znamo koliko vrijedi ono što nam je pred nosom. I to u trenu kada je tamo. Spoznajemo to retroaktivno, nakon puno rasprava, ispitivanja, dokazivanja, a neki ne spoznaju uopće. I koliko toga nam trenutno prolazi ispred očiju, a da vrijednost istog nećemo spoznati još godinama…
Vjerujem da je nekolicina ljudi tijekom 1971.godine prepoznala vrijednost tada tek predstavljene Zastave 101. Ali sigurno nisu imali u vidu koje će razmjere nastanak ovog automobila poprimiti.
Područje Jugoslavije imalo je velik značaj za promet i tržište. Tada smo se nalazili, kao i djelomično sada, između istočnih i zapadnih struja glumeći tampon zonu s pokušajem da objedinimo najbolje od obje strane.
I na jugoslavenskim se prometnicama to moglo vidjeti. Renault 4, Trabant, Škoda, Opel, Lada i neki drugi automobili u to su vrijeme itekako bili prisutni. Iako je automobile preporučljivo držati čim dalje od politike i teoretiziranja, bilo je teško isključiti politiku kao jedan od faktora daljnjeg razvoja poslovanja. Tvornica u Kragujevcu, koja je ključan prostor za ovaj tekst, prvo je bila tvornica oružja. Uz velike je napore prenamijenjena u tvornicu za proizvodnju automobila.
Dobavljači s jugoslavenskog područja nisu bili specijalizirani. Svi su radili sve, što znači da je sve bilo prosječno i u nedovoljnim količinama odjednom. To je dovelo do više cijene i niže kvalitete, što zvuči kao loša jednadžba. Ponešto takvog mentaliteta ostalo je i u današnje vrijeme, ali to ostavljam sa strane za možda malo drugačiji tekst.
SFRJ je iz svojih tvornica izvezla raznolik opus automobila. Za početak je tu bio svima poznati Fićo. Zatim Buba, Renault 4, Citroen Diana, NSU Prinz, pa i Volkswagen Golf te neki Opelovi modeli.
Malo je manje poznata informacija da je prvi ugovor između FIAT-a i Zastave potpisan još 1954.godine. Jugoslavija je također izvezla i mnogobrojne Zastave 101 u države poput Francuske, Švicarske, Belgije, Nizozemske i Velike Britanije te Grčke i Rumunjske.
U nekim državama, poput Poljske, Zastava 101 imala je oznaku 1100, a u Francuskoj je nazvana Nogaro, jer je Peugeot polagao prava na troznamenkaste oznake svojih modela.
Zastava 101 daleko je najuspješniji model jugoslavenske auto-industrije. Riječ je o automobilu koji je bio itekako ispred svog vremena. Proizvedeno je preko milijun primjeraka toliko voljenog “Stojadina”.
A prvi je rekord postignut već 1979.godine, kada je tvornica u Kragujevcu dosegla proizvodnju od cca. 90,000 komada. Dnevni rekord proizvodnje je zabilježen 16.01.1980. kada su u 24 sata proizvedena 442 primjerka “Stojadina”.
Veliki ljubitelji ovog automobila većinom će se složiti da kultni status imaju primjerci proizvedeni tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a ne novije verzije.
Standard, Confort, Super, Special i Lux bili su dostupni modeli s varijacijama u smislu jačine motora, konjskih snaga i nekih razlika u opremi.
Primjerice, Special verzija s 1,300 kubika i 73 konja, imala je obrtomjer, mjerač za temperaturu vode i pritisak ulja koji su smješteni na sredinu centralnog grebena umjesto pepeljare. Taj model imao je dijelove koji su istovremeno u Italiji ugrađivani u Fiat 128 Rally.
Confort i Special su, u odnosu na druge modele, imali plastične letvice na blatobranima i vratima.
Lux je malo povisio ljestvicu najširom paletom dostupnih boja, od kojih su neke čak bile i metalik.
Uz to su po prvi puta bili dostupni tepisi na podu, servo-kočnice i još neki dodaci zbog kojih se Stojadin činio funkcionalnijim, ljepšim i samim time modernijim nego je to bio na samom početku.
Otkad se pojavio na tržištu, model Super bio je prvi izbor tadašnje JNA i Milicije.
Zanimljivo je što u tadašnjim komunističkim zemljama, Zastava 101 slovi kao statusni simbol. Ako je netko kupio Zastavu, bio je itekako velika “faca” jer su samo određeni imali privilegiju posjedovanja “Stojadina”. Čak postoje priče koje kažu da su tadašnji vozači “Stojadina” imali poseban “prolaz” i privlačili pozornost ženske populacije.
Kroz današnju mi je perspektivnu pomalo smiješno zamisliti da je netko “pokupio komada” vozeći “Stojadina”. No s druge strane, kao ljubiteljica između ostalog i oldtimera, znam da starije itekako ima svoj šarm i danas.
Osim u smjeru ženske publike, “Stojadin” je ostvario i primjetan uspjeh na međunarodnim sportskim natjecanjima. Možete li vjerovati da je “Stojadin” na ukupno 15,000 kilometara dugom natjecanju pod nazivom Tour d’Europe nekoliko minuta vozio brže od Porschea 911. I to se čudo dogodilo na dionici Istanbul-Krakow. A tijekom cijelog se natjecanja Zastava 101 pokazala kao izdržljiv i brz automobil. Pogotovo za bespuća kojima se vozilo. U to vrijeme je u domaćim medijima svima bio dobro poznat naslov “Zastava brža od Poršea!”.
Tog detalja prisjetio se i Jovica Paliković, koji je za volanom “Stojadina” osvojio čak tri prva mjesta u klasi do 1,300 kubika na Tour d’Europe. Njegov sportski “Stojadin” svjesno i namjerno nije prepravljan, već se sve kretalo u granicama serijske proizvodnje.
Uz Palikovića je bilo još nekoliko vozača koji su svojim Zastavama postizali odlične rezultate. Monte Carlo Rally, Dunav Rally u Rumunjskoj, Rally natjecanja u Bugarskoj, Grčkoj, Poljskoj svojim je nastupima obilježavala upravo Zastava 101.
Stoga kao da nema zemlje u kojoj “Stojadin” nije bio dobro plasiran trkaći automobil.
Čak i u sklopu novog milenija “Stojadin” ne prestaje priređivati iznenađenja. Kao penzioner među trkaćim automobilima te kao mudar i vitalan pradjed, vozi kotač uz kotač s jačima od sebe, bez ideje da ode u trajnu mirovinu. “Automobile Club de Monaco” već godinama organizira najprestižniji rally za svijet oldtimera pod nazivom “Monte Carlo Historique”. Općeniti plasman automobila u vrhu imaju Porsche, BMW, Volkswagen i Zastava 101.
Nije li vam odmah malo toplije oko srca kada pročitate ovakve stvari jer ste makar geografskim položajem smješteni tamo negdje gdje je “Stojadin” ostvario svoje početke i dobio dušu?
Da je netko mom tati u ono vrijeme rekao da vozi “jugoslavenskog Mustanga”, točno znam što bi prokomentirao. Uz prikriveni osmijeh i odmahivanje rukom najvjerojatnije bi rekao nešto poput “Buraz, daj naj pričati bedastoće”.
U svojih 50 godina postojanja Zastava 101 ima svoje uspone i padove. Ima svoje ljubitelje i mrzitelje, obožavatelje i one koji se srame izgovoriti “Stojadin” ili “Jugoslavija”. Zastava 101 je prvo vozilo čija je proizvodnja otvorila novu tvornicu. To je prvi automobil koji je sišao s proizvodne trake nakon raspada SFRJ. Prvi automobil koji je sišao s obnovljene trake tvornice u Kragujevcu nakon bombardiranja od strane NATO-a. Zastava 101 ujedno predstavlja i posljednji Zastavin model koji je sišao s proizvodne trake 21.studenog 2008.godine.
Ima nešto u nama ljudima što nas tjera da se sramimo dobrih stvari, a veličamo one nimalo dobre. Zastava 101 u nekima budi sram, u nekima nostalgiju, a u nekima lijepa sjećanja. Iako nisam živjela u SFRJ vidim ogromne razlike kada uspoređujem ta minula i ova sadašnja vremena.
Tada je tehnologija praktički nepostojeća u usporedbi s današnjom. Ali u to vrijeme kao država imamo tvornice, radna mjesta u tim istim tvornicama i u njima proizvodimo naš automobil. I to jedan koji je poznat i prihvaćen diljem Europe, a još k tome i “brži od Porschea”. Iako na nekoliko minuta, ali svejedno brži.
Važno je napomenuti da je Zastava 101 bila dostupna radničkoj klasi. To je bio automobil za mase i nema ljepšeg nego kada netko kroz razgovor spomene “Joj znaš, moji su vozili Stojadina dok sam bio mali”.
Danas imamo moderno okruženje i visok stupanj tehnologije. Dostupni su i europski fondovi. Imamo društvene mreže koje nam služe za povezivanje. Ali s druge strane imamo tvornice koje ne proizvode nikakav automobil za mase. A uz to je sve manje strukovnih zanimanja i sve više pričanja, virtualnih rasprava i gubljenja vremena na “fejsbuk” statuse.
“Stojadin” je predstavnik prošlog vremena i dokaz da smo imali znanje, mogućnosti, tvornice, a i sposobne ljude za proizvodnju jednog takvog automobila. Sada ljudi na području bivše SFRJ više nemaju ono što mogu zvati svojim. Nemaju modernu inačicu Zastave 101.
A zašto?
Što smo toliko spektakularno proizveli da će za 50 godina biti pisani tekstovi o tome? Zašto sada, uz toliko bolje uvjete i mogućnosti nego u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, ne radimo ništa za radničku klasu na kojoj je kralježnica i cijeli živčani sustav ovog državnog uređenja?
Odgovore na ta pitanja imamo vremena tražiti, a u međuvremenu će Zastava 101 i dalje stajati kao jedan od najsvjetlijih primjera “domaće” auto-industrije.
