Predstavljamo Subaru za knjigovođe
Donedavno nezamisliv scenarij upravo počinje biti aktualan…
Djelatnici knjigovodstvenih servisa, odnosno knjigovođe, prema nekim su statistikama najdosadniji ljudi za volanom, te su skloni kupovati najdosadnije automobile. Činjenica ili ne, tako statistike govore. To naravno nema nikakve veze s karakterom ili načinom života djelatnika knjigovodstvenih servisa u nekim drugim sferama, no u sklopu vožnje i navika pri kupovini automobila sklon sam vjerovati kako je ta statistička generalizacija većinski gledano istinita.
…no bilo to tako ili ne, dotične su mi statistike jako dobro poslužile u razmišljanjima oko novog WRX-a, odnosno Subaruovog modela čiji tvorci iz nekog razloga izbjegavaju naziv Impreza.
Realno gledano, Subaru WRX nije mi ništa kriv i zapravo nemam ništa protiv tog modela. Dapače, pogon na sva četiri kotača, Turbo-motor i sva sila japanske bolesne odanosti tehnološkom perfekcionizmu i dalje su tu. No s obzirom na legendu o Imprezi i iznenadnom micanju tog naziva s popisa Subaruovih modela, te s obzirom na koncept WRX, na koji konačan proizvod u obliku automobila s četverim vratima nimalo ne sliči, ne mogu reći da mi je Subaru WRX ni blizu vrha popisa najdražih automobila na svijetu. Dapače, čak nisam siguran ni da li se nalazi na toj listi, no taj je dio za ovu priču ionako nebitan.
Onaj bitan dio vezan je uz sve ono što je dugo-očekivani nasljednik Impreze trebao donijeti na tržište, a u toj domeni WRX kao model nije ispao lažljivcem.
Turbo-punjač je i dalje prisutan, te se pogon na sva četiri kotača u sklopu ovog automobila može pohvaliti titulom najnaprednijeg koji je svijet ikada vidio. Uz to u sklopu interijera (konačno) ima mjesta za četiri odrasle osobe (umjesto dvije i dva pigmejca iz centralne Afrike), šasija je nešto omekšana u odnosu na dosadašnje modele Impreze, a i oprema je na apsolutno zavidnom nivou. Tako npr. uz mali milijun igračkica koji se u sklopu ovog automobila nalaze, vrijedi spomenuti senzor prepoznavanja mrtvog kuta, senzor koji prepoznaje prometne trake, te ugrađenu „EyeSight tehnologiju koja uz vozača prati cestu i lako može uskočiti ukoliko nastanu kakvi problemi, te pomoći zaustaviti automobil.
Uz sve te komadiće opreme koji se nalaze u sklopu novog WRX-a, iz Subarua dolaze i čvrste najave oko upotrebe Diesel-motora koji bi trebao nastaniti ovaj automobil u 2016. godini. Naravno, kako je za Subaru jedini pravi motor uobličen u Boxer, tako je i za WRX najavljen Diesel iste konfiguracije cilindara, no za razliku od onog kakav npr. poznajem iz modela Tribeca, ovaj bi Diesel trebao doista smanjiti potrošnju goriva i istovremeno osigurati oko 200 konjskih snaga, odnosno svojim vlasnicima pružiti osjećaj Rally-automobila uz uštedu u smislu goriva.
No je li to sve doista nešto pozitivno i potrebno jednom automobilu s DNA koji vuče s prašnjavih staza svjetskih prvenstava u Rallyju? Je li svijet automobila doista spao na to da se tvrdoglave cestovne verzije punokrvnih Rally-automobila danas poistovjećuju s dijelom tržišta u kojem vlada zakon male potrošnje, umanjenih kopija modela pojedinih proizvođača i bezličnosti koja je iz godine u godinu sve očitija u svijetu automobila? Je li doista došlo vrijeme kada bi današnji kupci Volkswagena ili Audija mogli razmatrati opciju vlasništva jednog japanskog automobila na koji su se donedavno osvrtali s prijezirom i posprdnim izrazima?
Izgleda da jest, jer cijela ta priča oko ovih i onih sigurnosnih naprava, te smanjene potrošnje goriva idu u smjeru približavanja ovog modela širem tržištu, umjesto tvrdoglavog čuvanja vlastitog statusa u svijetu automobila – statusa koji su obožavali mnogi zaljubljenici u oktane.
Mislim, jasno mi je da se Subaru već godinama sve teže i teže bori s konkurencijom, jer je ono zlatno doba WRC-a već odavno minulo vrijeme, a jasno mi je i da u današnjem svijetu i onoj sveopće poznatoj „sve za sve“ ideologiji karakter više ne samo da nije potreban, već se često i degradira. Samim time je i slijepoj osobi iz aviona vidljivo da je u takvom svijetu sve teže i teže prodati pokoji primjerak nekog takvog automobila posvećenog performansama i izbijanju bubnjića vozaču i suputnicima – pogotovo kad se u sklopu istog nalazi i četiri vrata. No ako se mene pita, svijetu ipak trebaju takvi automobili i iz tog razloga ispada tužnim da se današnje tržište sve više i više ograđuje od njih.
Iako sam u usporedbi japanskog Rally-dvojca za cestovnu upotrebu oduvijek preferirao Mitsubishi Lancer Evolution, ne mogu reći da se baš nikada nisam okrenuo za Imprezom i zadovoljno se osmjehnuo samo zato što sam je vidio i čuo.
Iskreno mogu bez problema reći kako mi je taj automobil drag, no time je razočaranje još veće, jer s obzirom na sve ove najave oko sigurnosti i električnih pomagala koja će vozača samo dodatno izolirati od samog procesa vožnje, postajem svjestan kako Subaru WRX nema aspiracija prema nastavljanju tradicije obiteljskog ludila, već je ideološki gledano samo prikaz nekih novih vremena za ovog proizvođača automobila.
Samim time ne vidim smisla spominjati snagu i performanse ovog automobila, jer u maniri ideologije istog WRX sve to poput neke teške spolne bolesti skriva iza silnih vrlina vrhunske tehnologije, naprednih sigurnosnih sustava i smanjene potrošnje fosiliziranih životinja, te tako zapravo postaje idealnim automobilom za knjigovođe. I ne samo to, već u sklopu konkurencije koju u smislu limuzina s pogonom na četiri kotača apsolutno predvodi Audi, Ingolstadt je već u startu u ogromnoj prednosti nad Tokyom, jer kupci Audija usprkos čestoj pretencioznosti i odabiru većinom dosadnih automobila barem znaju da će biti primijećeni na cesti, za razliku od vlasnika Subarua koji će i dalje zbog svog odabira većinom ispadati smiješnima.
Zato ovakav potez vezan uz Subaru WRX smatram apsolutno pogrešnim, jer s obzirom na Diesel-motore i EyeSight pomagala vidim samo kao svojevrsno ograđivanje od vlastite povijesti, a zatim i ograđivanje od dosadašnjih vlasnika ovakvih automobila, što je pak krivo iz kojeg god kuta se pogleda.
Nadam se samo da će za Subaru ovakav potez ispasti vrijedan, jer za mnoge od nas već sada stvari govore sasvim suprotno od toga.
