NASA iznijela mišljenje o Teslinim samovozećim automobilima, i evo što kažu!
Tema koje je već svima polako preko glave, a s druge smo strane tek zagrebali ispod površine i na svakodnevnoj bazi ne osjećamo koliko je bitna bez sumnje je samovozeći automobil. Problematika je opširna jer tehnologija sa sobom povlači niz pitanja, potencijalnih problema, ali i benefita koje će donijeti ljudskoj civilizaciji tako da svatko ima nešto za reći. Kada stručnjaci iz NASA-e dignu ruku i jave se za riječ, onda slušamo.
Autonomne automobile postalo je gotovo nemoguće spomenuti, a da se ne dotaknemo Tesle koja je svojim Autopilot sustavom uzburkala duhove i (polu)autonomiju dovela iz područja mistike u područje svakodnevice, ograničenom, ali ne i zanemarivom broju ljudi. Lansiranjem te tehnologije klupko se počelo odmotavati, a na vidjelo je izašao odgovor na pitanje kako stvar funkcionira u praksi, među drugim automobilima i u nepredvidivim okolnostima. Do sada smo imali slučajeve kada je takav automobil spasio život, ali i druge krajnosti u kojima se isti istražuje zbog nesreća i možebitno prouzročenih smrtnih slučajeva. Ukratko, kao i svaka napredna tehnologija autonomija u prometu zahtijeva određeno vrijeme kako bi se infrastruktura i korisnici prilagodili i u ovom stadiju svakako ostavlja hrpu prostora za napredak.
Gdje je tu NASA? Kao institucija s debelim iskustvom u relevantnim i vezanim područjima, NASA je iznijela svoje mišljenje o autonomnim automobilima, kao i neke zaključke do kojih je došla na temelju desetljećima dugih istraživanja provođenih na području psihološkog utjecaja automatizacije na ljude. Premda valja naglasiti da iz Tesle opisuju svoj sustav tek kao pomoć i dodatnu sigurnosnu značajku, brojnim vlasnicima njihovih modela to baš i ne ide u glavu pa su najčešće previše opušteni i previše vjeruju računalima koja su, i to se ne može dovoljno puta reći, još uvijek sporedna. Takvo ponašanje u skladu je s NASA-inim zaključkom da ljudska bića imaju problem s koncentracijom kada se stvari prepuste automatiziranim sustavima, budući da nam je teško pratiti neki ponavljajući proces duže vrijeme. S vremenom počinjemo tražiti neke druge stvari koje će nas održati okupiranima, a sve manje pažnje usmjeravamo na cestu i ono što se događa oko nas. Jasno, u konačnici to i je poanta takve tehnologije, ali u ovom trenutku i u kontekstu poluautonomije, to je prilično zabrinjavajuće.
Mercedes-Benz S 500 INTELLIGENT DRIVE – autonomously through country roads and inner-city traffic
Osim toga, u prijelaznom periodu u kojem tehnologija nije poprimila ni blizu konačan oblik, niti se koristi na način na koji oni zaduženi za razvoj to zamišljaju (povezanost i komunikacija svih vozila međusobno uz infrastrukturu koja odašilje centrali informacije o potencijalnim problemima u prometu, koje se šire do svakog putnika, te potpuna neovisnost automobila o vozaču), dakle u svijetu u kojem će do raznih nepredvidivih problema neupitno doći, NASA ukazuje na rizik koji donosi mišljenje brojnih korisnika da je autopilot u automobilu usporediv s onim u zrakoplovima. Razlog zašto je to dvoje neusporedivo vrijeme je prilagodbe nakon isključivanja autopilota, koje u zrakoplovu traje najmanje minutu, dok je u automobilu u slučaju opasnosti vrijeme potrebno za preuzeti kontrolu gotovo zanemarivo.
Prema tome, NASA zaključno navodi kako kod automobila nije pametno uvoditi automatizaciju postepeno, baš zbog navedenih argumenata koji će biti pobijeni tek kada tehnologija dostigne još nekoliko razina više nego sada, a u ovom trenutku možda čini više štete nego koristi. Ostavljamo vas sa završnim riječima NASA-inog psihologa istraživača Stephena Casnera za magazin Scientific American: „automobili 2017. godine na razini su zrakoplova iz 1983. godine.“
