Za kraj godine sastavljamo savršeni automobil…
Ako uzmemo sve automobile s današnjeg tržišta i od onih najzanimljivijih otmemo po jednu komponentu, nekako smo skloni vjerovati da bismo mogli sastaviti savršeni novi automobil. Pa krenimo redom…
U današnje vrijeme doista ima mali milijun automobila za svakoga na izbor. Neki su veći, a neki manji. Neki su jači, a neki slabiji. Neki imaju više opreme, a neki drugi manje. No u svom tom ludilu od izbora nekako se uspjelo pogubiti ono što automobile primiče savršenstvu. Stoga je upravo iz tog razloga i krenula ova ideja oko sastavljanja savršenog automobila od dijelova i komponenata raznoraznih modela koji se na današnjem tržištu nalaze.
Ideja je jednostavna: od jednog uzmemo ovjes, od drugog karoseriju, od trećeg kotače, od četvrtog interijer, a od petog, šestog, sedmog i osamnaestog uzmemo neke druge dijelove i „voila“.
Uglavnom, da ne duljim, eto što bismo mogli iskoristiti u stvaranju savršenstva na četiri kotača…
Dizajn i karoserija: Alfa Romeo Giulia Quadrifoglio
Da… BMW serije 3 izgleda dobro. Mercedes-Benz C-klase također. Audi ima svoje detalje koji nam se sviđaju, a u cijeloj priči vrijedi spomenuti i Lexus, Cadillac i Jaguar. No niti jedan od navedenih proizvođača u svom pristupu dizajnu nije čist koliko je to slučaj s Giulijom. Zbog toga ovu limuzinu iz Milana definitivno gledamo kao najljepši automobil s četverim vratima koji je danas moguće kupiti.
Prije svega vrijedi spomenuti male prevjese. Zatim i međuosovinski razmak koji je sasvim dovoljan da se automobil ne ponaša poput žgoljavog penzionera s erektilnom disfunkcijom. Tj. dovoljan je da automobil sam po sebi istovremeno bude udoban i krut.
Tu su i detalji koji plijene pažnju nevezano uz to gledamo li ovaj automobil sprijeda, s boka ili s njegove stražnje strane te ne dozvoljavaju da ova Alfa izgleda generički u bilo kojem obliku. A onda je tu i global u sklopu kojeg ova Alfa izgleda zanimljivo, elegantno i lijepo, a ne kao automobil kojem su dizajneri morali montirati dva ogromna GMO-krumpira da bi se isticao u masi.
Sve su to bitne komponente koje smo uzeli u obzir pri odabiru automobila koji u mašti želimo sastaviti. I zato se ova Alfa nametnula kao savršen odabir u smislu dizajna.
Naravno da smo svjesni da postoji i GTAm verzija ove ljepotice iz Milana. Ali kako nismo skloni skalamerijama i Need for Speed ideologiji izvan okvira naših PlayStation konzola, ona „obična“ bi savršeno zadovoljila formu. Jer u krajnjoj liniji za volanom ne želimo izgledati poput Justina Biebera na „speedu“, već kao normalni ljudi koji uživaju u eleganciji i sportskom karakteru svog savršenog automobila.
Interijer: Mazda 3
Iako u današnje vrijeme ergonomije, sigurnosti i hrpetine ekrana nije problematično sjesti u interijer koji djeluje savršeno, svejedno nešto nedostaje. A to nešto naziva se odmjerenošću i fokusom prema vožnji. Jer automobili u sklopu interijera danas imaju previše ekrana, ambijentalnih osvjetljenja i tome sličnih gluposti, pa zbog toga nerijetko više djeluju poput dnevnih soba nego nečega u čemu bismo trebali uživati tijekom vožnje.
Upravo iz tog razloga se bez puno razmišljanja kao savršenstvo nameće interijer s kojim na tržište dolazi aktualna generacija Mazde 3.
Ergonomski je ispravno posložen i ne pati od pretencioznosti zbog toga. Sve je nekako dostupno i na svome mjestu te se ni u kojem dijelu ovog interijera nije pretjerivalo.
Materijali su kvalitetni i dobro kombinirani. Volan je savršeno velik i debeo. Armatura ima smisla čak i kada obrtomjer nije najveća „urica“ ispred vozača. Klima-uređaj nije dio Infotainment-sustava i uzduž i poprijeko interijera postoje tipke umjesto onih glupih digitalnih i na dodir osjetljivih komadića nečega.
Sjedala su također odlično profilirana i uz dozu komfora ne oduzimaju osjećaj sjedenja i upravljanja s nečim što se kreće. A to je u svakom slučaju pohvalno.
Uglavnom, iako postoji opremljenijih i stiliziranijih interijera automobila na tržištu, ovaj nudi sve što je potrebno i samim time ne pretvara automobil u nešto što automobil ne bi trebao biti.
Šasija: Porsche 911 GT3
Znamo da postoji i „RS“ verzija 911-ice s oznakom GT3. Ali ta je verzija apsolutno fokusirana prema jurnjavi po stazi i za cestovnu upotrebu baš i nema nekog pretjeranog smisla. Pa kako ideja nije sklepati savršeni automobil za stazu, tako je „RS“ praktički odmah otpao iz jednadžbe.
Ovo je jedan od „onih“ automobila koji su u vožnji upotrebljivi i uvjerljivi i više nego je to uopće moguće opisati riječima. Zato nema smisla niti pokušavati.
S druge strane vrijedi reći kako neutralnost i urođena sklonost prema preupravljanju od ovog automobila čine savršenstvo za sve one kojima vožnja nije muka i obaveza, nego polje čistog uživanja. Jer šasija ovog automobila u praksi donosi krutost i nenormalnu dozu trakcije. Ali uz to s druge strane omogućava direktno upravljanje i ulaske u zavoje s kakvima se ni mnogo razvikaniji automobili ne mogu pohvaliti. Sve to daje apsolutno jasnu dozu intuitivnosti, što za bilo kakvu sportsku vožnju nije samo poželjno, već i presudno.
Pa kad već slažemo savršen automobil, onda u smislu šasije ne možemo bolje od ovog „elfera“.
Mjenjački sklop: Toyota GR86
S obzirom na to da su „manualci“ na respiratorima i mnogi proizvođači automobila za njih već odavno spremaju pokop i karmine, u ovoj se kategoriji nije događalo puno drame oko izbora. Inicijalno se Porsche Cayman GT4 RS postavio kao logičan izbor, ali onda smo se sjetili da na svijetu postoji i Toyota koja i dalje za pojedine modele nudi ručni mjenjački sklop.
Neki bi najvjerojatnije istog trena iz Toyotinog dijapazona ručnih mjenjača izvukli onaj iz modela Supra. Odnosno Zupra, s obzirom na čvrste poveznice s Njemačkom, odnosno s BMW-om. I to bi bio koliko-toliko ispravan i logičan izbor. Ali ne i u ovom našem slučaju.
Jer za razliku od Supre koja još uvijek raspolaže s „manualcem“, u broj se manjoj sportskoj Toyoti pod nazivom GR86 zapravo nalazi pravi dragulj.
Kraći hod, smanjeni omjeri i ergonomija bez ikakvog pretjerivanja zajednički podsjećaju na neka dobra stara vremena. I to je već samo po sebi sasvim dovoljno čak i ako ne spomenemo preciznost baratanja s ručicom, ali i kvačilo. Tj. osjećaj pritiska te treće pedalice prema podu.
Uglavnom, za razliku od CVT-a i sličnih nepotrebnih digitalnih gluposti, ovo je pravi ručni mjenjački sklop koji s jedne strane služi kao potpis vremena, dok s one druge sam proces vožnje čini nekako mehaničkim i čistim. Baš kako to i treba biti.
Pogonski sklop: BMW M5 Competition
U domeni pogonskih kotača na sve četiri strane, Audi je dugi niz godina bio zakon. I tako je trebalo ostati. Ali onda se netko pametan u Ingolstadtu dosjetio da bi bilo baš super legendarni Quattro-pogon upropastiti i svijetu ponuditi „Ultra“ ideologiju koja u usporedbi s nekim prošlim vremenima i mehaničkim sklopovima ima smisla koliko i plesanje valcera na neku Trap stvar.
S druge strane je konkurencija već odavno ušla u priču oko četiri pogonska kotača i opako se približila Audiju. Čak se i Mercedes-Benz sa svojim lijenim i dosadnim 4-Matic sustavom odlučio Audiju preuzeti dio klijentele ovisne o pogonu na sve kotače. Ali ako ćemo gledati očima nekoga tko voli juriti i tijekom jurcanja i dalje ostati u kontroli nas svojim automobilom, bome je teško nadmašiti X-drive sustav koji su Bavarci montirali na M5 Competition.
Za mnoge BMW M5 s pogonom na sve kotače predstavlja svojevrsno svetogrđe čak i kada se prednji kotači isključe od trakcije pri ubrzavanju. I mogu reći da to razumijem, jer kao puristi i dinosaur dijelim takav način razmišljanja. No s druge strane je riječ o automobilu koji čak i s uključenim svim pogonskim kotačima ne odaje dojam da je tome tako. A kada se pogon prebaci na stražnju osovinu, sve se to potvrđuje „na najjače“ i samo hrabri imaju muda M5 Competition voziti na granici upravljivosti dok su im samo stražnji kotači zaduženi za pogon.
X-Drive se na M5-ici ponaša divlje i pokazuje sav karakter koji M5 kao nabrijana limuzina i dan-danas ima. I upravo zato bi vrijedilo ovaj pogonski sklop ugurati u naše imaginarno savršenstvo na četiri kotača.
Motor: Shelby GT500
Ako bismo ostali samo na brojkama, eto nam automobila koji čak i uz već poslovično megalomanski pristup samome sebi nije rekorder u domeni snage. Jer na današnjem tržištu čak i nije pretjerano teško pronaći tvorničke automobile s 800, 900 i više konjskih snaga. Stoga ovih 750 konja koliko u kombinaciji s nekih 850 NM maksimalnog okretnog momenta (buraz) aktualna generacija GT500-ke maltretira stražnje kotače ispada relativno malo. No to „relativno malo“ nam je sasvim dovoljno da bismo za volanom svog savršenog automobila uspomoć ovog motora jurili kao da sutra ne postoji. I to uz zvuk koji je svaki prolazak kraj obližnjeg groblja u stanju pretvoriti u epizodu serije „Walking Dead“, jer urlanje ovog automobila definitivno može probuditi i mrtvaca.
Realno gledano, u sklopu današnjeg tržišta ima još motora koji su i više nego hvale vrijedni. Ali većina ih je pretjerano komplicirana i jednostavno nije ono što je potrebno da bi naš savršeno sklepani automobil bio ono što treba biti.
Stoga sva sreća da na sceni imamo Amere koji su u stanju proizvesti gromoglasno čudovište od čijeg se zvuka motora prolaznici ruše u nesvijest, štovatelji V8-ideologije doživljavaju nekontrolirane i višestruke orgazme, a djeca se skrivaju u ormarima i pod krevetom misleći da je potres. Ili da su Zemlju upravo napali vanzemaljci.
Bilo kako bilo, nakon puno drugih kandidata, ovaj je Shelbyjev motor odabran kao savršenstvo bez suvišnih kompromisa. I to nam se čini ispravno.
Kočioni sustav i kotači: McLaren 600LT
U današnje vrijeme dizajneri stvarno pretjeruju s dezenima felgi. U njihovoj izradi koristi se milijun i jedna boja, sva sila detalja, kuteva, uglova i ravnina. Nerijetko su u igri i kombinacije crnog i poliranog, što je u stanju čak i od najljepšeg automobila na svijetu napraviti vizualni kaos i automobil s kakvim bi se u Moskvi posred ulice „parkirao“ tek prosječni ruski mafijaš-pripravnik. Ali s druge strane ipak postoji nekolicina zanimljivih primjera koji dokazuju kako jednostavnost i dalje izgleda najbolje.
Stoga nikoga ne treba čuditi da smo za svoj savršeni automobil odabrali kotače s McLarena 600LT.
Dizajn kotača s 10 krakova na ovom modelu nije pretjerano upadljiv. Ne „vrišti“ sam po sebi i zapravo na neki način djeluje suzdržano. Ali i usmjereno.
Sve je nekako čisto, a u kombinaciji sa svim ostalim vizualnim detaljima vjerujemo da bi izgledalo savršeno usklađeno.
I još bi uz to isticalo masivne karbonsko-keramičke kočnice automobila.
O kočionom sustavu s kojim u svom tvorničkom izdanju raspolaže ovaj automobil ne treba trošiti previše riječi. Jer u krajnjoj liniji to je McLaren. Odnosno tvrtka koja je u proizvodnji automobila predana još više od nekog prosječnog domaćeg političara prema krađi i prakticiranju dvostrukih mjerila. Stoga se već samim time kočioni sustav s ovog modela nameće kao savršen odabir.
Eto… To bi bile komponente koje bismo preuzeli s raznih modela kako bismo sastavili nama savršen automobil.
Za pretpostaviti je kako i vi cijenjeni čitatelji imate nekih svojih ideja. Stoga se nemojte sramiti i napišite ih u sklopu komentara na našoj Facebook stranici.
Zahvaljujem na pažnji i do čitanja.
