Woven City – Toyota se nakon šivaćih mašina, brodova, auta, baca na izgradnju high-tech grada!
S obzirom na ove najave, nekako se čini da budućnost svijeta automobila odlazi u nekoliko apsolutno drugačijih smjerova od onih na kakve smo do sada navikli…
“Izgradnja kompletnog grada iz temelja, čak i u malom obimu poput ovog predstavlja jedinstvenu priliku za razvoj budućih tehnologija i napredak čovječanstva. Dotične tehnologije obuhvaćaju digitalni operativni sustav za gradsku infrastrukturu, te upravljaju ljudima, zgradama i vozilima, tj. svim komponentama koje su povezane i koje međusobno komuniciraju putem niza podataka i senzora. Tako ćemo biti u mogućnosti testirati spojenu AI-tehnologiju u virtualnom, ali i u fizičkom području, te time maksimizirati njen potencijal.
Pozdravljamo sve one koji su inspirirani poboljšanjem naših načina života u budućnosti, u želji da svi zajedno iskoristimo ovaj jedinstveni istraživački eko-sustav. Voljeli bismo kada bi nam se u budućnosti pridružili svi oni koji se svojim idejama i željama priklanjaju našem nastojanju da stvorimo još bolji način života i novu eru mobilnosti za sve.”
To su bile riječi s kojima je predsjednik Toyote, g. Akio Toyoda napravio uvod u najavu koja slijedi.
Naime, Toyota je svijetu poznata u mnogim domenama industrije, marketinga i kontrole kvalitete. Ova je marka zaslužna za tehnološki napredak u mnogočemu – od šivaćih mašina, preko svijeta automobila, pa sve do visoke tehnologije koja između ostalog podrazumijeva i kibernetiku. A ovih se dana Toyota sprema na jedan od najvećih pothvata od datuma osnutka do danas, jer projekt koji je ovih dana aktualan svodi se na jedan kompletan grad s potpisom te slavne marke.
Da…dobro ste pročitali. Toyota gradi svoj (drugi) grad.
Ideja je dakle stvoriti tzv. “životni laboratorij” u kojem znanstvenici mogu istovremeno živjeti i raditi, odnosno testirati i razvijati autonomiju, robotiku, osobnu mobilnost, pametne domove i umjetnu inteligenciju u stvarnim uvjetima. Cijela se priča svodi na izgradnju grada budućnosti u kojem je sve povezano i međusobno komunicira na način koji definitivno neće dovesti do ustanka robota ili neke tome slične revolucije. Gradske će ulice biti podijeljene u tri različita smjera. Prvi će koristiti svima onima koji i dalje preživljavaju sa “starim” postavkama sive tvari u glavama, odnosno onima koji i dalje žele voziti svoje automobile. Drugi bi smjer trebao biti naklonjen onima koji za prijevozno sredstvo koriste vlastitu propulziju, odnosno voze bicikle, romobile, skateboarde i role, dok će onaj treći biti usmjeren isključivo prema pješacima. Tu će čak i trčanje biti ograničeno na brzo hodanje. Time bi se stvorio pravi i živi grad u kojem “stavi pravu stvar na pravo mjesto” neće biti pjesmuljak ili tek puki marketinški slogan iza kojeg se skriva lopovluk, nerad i nesposobnost, već realnost i svojevrsna utopija unutar koje bi život trebao biti lijep i pun divnih stvari. A to je pak super već samo po sebi.
Planirano je da grad bude u potpunosti održiv, sa zgradama izrađenim od drveta kako bi se smanjio utjecaj ugljika. Koristit će se tradicionalna japanska drvena stolarija koja će biti izrađena uspomoć proizvodnih metoda koje podrazumijevaju naprednu robotiku. Krovovi nastambi i zgrada bit će prekriveni fotonaponskim pločama kako bi se generirala solarna energija, a građevine i tehnologiju razrijedila bi domaća vegetacija i vodene površine.
Rezidencije će biti opremljene najnovijim tehnologijama poput kućne robotike za pomoć u svakodnevnom životu. Kuće bi uspomoć umjetne inteligencije temeljene na senzorima trebale konstantno provjeravati i brinuti se o zdravlju ljudi nastanjenih unutar granica ovog grada. Briga za osnovne potrebe i konstantno poboljšavanje svakodnevnog života primarne su ideja ovog projekta, jer se njima prvenstveno stvara prilika za integriranje i pouzdanost, te sigurno i pozitivno implementiranje tehnologije koja u svojoj srži primarno podrazumijeva povezivost.
Za kretanje stanovnika kroz grad bit će dopuštena samo potpuno autonomna vozila s nultom stopom emisije na glavnim prometnicama. Autonomna Toyotina “e-paleta” koristit će se za prijevoz i isporuku, ali i za promjenjivu mobilnu maloprodaju roba.
Unutar grada nalazit će se dva sporedna parka i jedan veliki središnji park za rekreaciju. Unutar tih je parkova planiran i središnji prostor za druženje, a sve je zajedno pomno osmišljeno kako bi se na dotičnim mjestima okupljala cjelokupna zajednica. Toyota vjeruje kako će uz onaj tehnološki, samo poticanje ljudske povezanosti biti jednako važan aspekt cijelog ovog iskustva.
Toyota u početnim fazama naseljavanja ovog projekta planira naseliti “Woven City” sa 2,000 ljudi. Primarno je riječ o zaposlenicima korporacije i njihovim obiteljima, ali i parovima u mirovini, trgovcima, te gostujućim znanstvenicima i partnerima u industriji“.
Sve su to najave iza kojih g. Toyoda itekako čvrsto stoji, pa se ova Toyotina utopija ne čini samo stvarnom, već je samo pitanje vremena kada će zaživjeti kako je i zamišljena. A poznavajući Japance, to bi se moglo dogoditi jako brzo.
Pa iako sve zajedno doista djeluje zanimljivo, tehnološki napredno, civilizirano i humano, svejedno na neki način ostaje pomalo gorak okus u ustima zbog ovakve ideje i svega što dotična predstavlja. Jer ako nakratko iz jednadžbe čak i izuzmemo ljudsku prirodu koja će kad-tad napraviti svoje, povijest jako dobro pokazuje kako utopija i čovječanstvo jednostavno ne idu zajedno. A to svi znamo što znači i kojim putevima vodi. Jer usprkos našem blagonaklonom pogledu prema cijeloj ovoj priči (a stvarno blagonaklono gledamo na ovo), ipak se vrijedi zapitati čemu sve to, kada svijet još uvijek imamo. I može se preurediti kako bi bio humaniji, civiliziraniji i ljepši.
No to je već ipak jedna druga strana priče…
…i onda se pitamo zašto Toyota nije imala novaca (ili volje) razviti sama novu Supru…
