Vozačka dozvola i ostali dokumenti nisu mjesta za crtanje penisa!
Vozačka dozvola je samo jedan u nizu dokumenata koje je Australac Jared Hyams upotrijebio za svoj osebujan potpis. Ne u vidu slova, nego nacrtanog penisa. Stiliziranog i šaljivdžijskog, onako na brzinu napravljenog. Znate već. Naišao je zatim na krute otpore.
Kao što već znamo, termin trol je odavno prestao računalno pismene ljude asocirati na šumsko biće iz skandinavske mitologije. Trol i trolanje danas u internetskom nazivlju označavaju osobe i njihove aktivnosti koje služe isključivo kako bi na internetu potpaljivale i izazivale ostale s ciljem remećenja redovnog odvijanja nečega, a sve iz neke dosade i/ili zabave kao pobude. Imajući to na umu, moramo priznati kako je onda Jared Hyams, žitelj dalekog Melbournea, zaista jedan od većih trolova na koje se može naići. Čim je o njemu izvijestio “gotovo cijeli internet”. No opet, možda je i nadišao okvire normalnog trolanja, jer se isti zasnivaju na anonimnosti i deindividualizaciji koja služi kao sigurna zona za operiranje.
Čovjek je iz puke šale umjesto svog vlastoručnog potpisa na dokumentu nacrtao sliku penisa, veseljka ili kako god ga već zovete. I to u namjeri da ga promijeni sljedeće godine. Nije mu to predstavljalo ništa važno, već samo nonšalantnu djetinjastu zezanciju, kako objašnjava. Sve je krenulo iz znatiželje “provjeraju li oni taj potpis ikada”. Pošlo mu je to za rukom čak nekoliko puta bez ikakve pozornosti, u što se i sami možete uvjeriti jednostavnim pogledom na slike u članku. No jednom kad je naišao na otpor i upozorenje da ne može to upotrijebiti kao potpis, spoznao je da “možda ima nešto u tome” pa se nastavio boriti. Boriti za što? Za svoje pravo da umjesto vlastoručnog potpisa crta penise. Baš kad su mu se suprotstavili, on se zaustavio i pomislio kako sad baš neće odustati od toga.
Inati se Australijo.
On smatra kako potpis služi kao forma te da sadržaj istoga nije bitan, a i to da se većina potpisa ne razaznaje od nerazumljivosti. Vlasti se baš i ne slažu s njim te očito žele prethodno spriječiti eventualno buduće gomilanje tko zna kakvog znakovlja za ljude koji su preosebujni da našaraju nešto za vlastoručni potpis. Nije loše za napomenuti da je u pitanju osoba u Isusovim godinama (33, dakle). Izrazi njegovog lica na svim tim dozvolama i dokumentima upućuju također na .. pa.. opušten karakter, ako ćemo se izražavati eufemizmima. Kako uopće dopuštaju takve grimase na fotografijama na dokumente? No nebitno. Komentari ljudi su podijeljenji. Neki se slažu sa šaljivim Australcem i zapitkuju ostatak svijeta gdje su izgubili dijete u sebi, dok se drugi zgražaju zbog posredne vrste uznemiravanja administrativnih djelatnika takvim karikaturama te argumentom da takva osoba ne može raditi s djecom. Koliko se zna, Hyams je postao student prava zbog cijelog slučaja, a događaj kad su ga jednom prilikom odbili da radi s djecom priznaje kako čak pomalo i razumije.
Nova etapa u internetskoj “borbi za ljudska prava”, očito, jer prava ljudska prava nisu fenomeni podložni šalama, precizno su određeni i iza sebe imaju nezavidne borbe i žrtve. Na kraju ove komedije, sud njegove napore smatra trošenjem svog vremena što rezultira opetovanim odbacivanjem, a sam Jared Hyams misli da je od samog početka bio u pravu i da treba ustrajati dalje. To vjerojatno misle i tisuće drugih slučajeva koji vlastitu djecu planiraju nazvati V8 ili 4Real pa budu, srećom, spriječeni u svom naumu. Ono što mi mislimo je da je u pitanju još jedna internetska vijest za nasmijati se, odmahnuti rukom i krenuti dalje.
