Volkswagen, Škoda i korporativna politika
Dva naziva u kombinaciji s jednim od najgorih dijelova poslovanja današnjih tvrtki – pogotovo u svijetu automobila.
A evo i dokaza toj tvrdnji…
Kada su dva Václava – Laurin i Klement 1895. godine pokrenuli priču oko Škode, vjerojatno nisu mogli ni zamisliti kako će stotinjak godina kasnije tvrtku preuzeti njemački gigant, odnosno Volkswagen.
No upravo to se dogodilo s početkom novog milenija, odnosno tamo negdje 2000. godine i od tog momenta do danas, Škoda se unutar svijeta automobila doslovce vratila iz pepela.
I ne samo to, već je upravo Škoda jedna od najprodavanijih marki automobila tijekom posljednjih godina, što je pak posebno vidljivo kada je 2016. godina (konačno) završila. Naime, u 2016. godini je Škoda odradila tonu novih modela i hrpetinu zahvata na onim već poznatim modelima iz ponude, pa je fiskalna godina završena s ukupno nešto više od 1,127,000 prodanih primjeraka raznoraznih modela.
To je naravno itekako velika brojka.
Tijekom 2016. godine, Škoda je ostvarivala enorman rast prodaje skoro na svim tržištima, a špekuliralo se i oko konačnog početka prodaje i na nekim novim tržištima poput SAD-a i Brazila. Time bi Škoda zaokružila svijet i potvrdila kako je od prdilica s glupavim motorima, te s upitnom pouzdanošću i kvalitetom ova marka doista prešla trnovit put i postala prava zvijezda unutar auto-industrije kakvu danas poznajemo.
Samim time bismo svi zajedno očekivali da tvrtka zajedno sa svojim djelatnicima prosperira i bude hvaljena na sva usta, no kako u današnje vrijeme poslovni svijet često propuhuju neki čudnovati vjetrovi, Volkswagen je odlučio upravo suprotno.
Ako je za vjerovati Reutersu (a ne vidim razloga zašto ne), onda su u Volkswagenovoj grupaciji ovaj Škodin uzlet shvatili ne samo kao nešto loše, već i kao potencijalnu prijetnju glavnom liku te korporativne priče – marki Volkswagen.
Dotični je automobilski gigant potresen aferom „Dieselgate“ (o kojoj stvarno više nema nikakvog smisla pisati), te je zbog manično velikih kazni i ostalih financijskih gubitaka VW morao srezati troškove i maknuti neke od modela iz ponude (baj-baj Scirocco…šmrc). Uz taj obavezan dio priče, Volkswagen je na neki način morao i vratiti povjerenje svojih kupaca, a to se pokazalo poprilično teško – pogotovo u Americi, gdje i dan-danas nove tužbe dolaze na sudove. Dakle, ukratko, Volkswagen je proživio doista teško razdoblje i poprilično kaotična vremena, dok se Škoda kao dio grupacije u prodajnom smislu konstantno kretala uzlaznom putanjom. No umjesto da Nijemci budu zadovoljni i skaču od sreće, Škoda će tijekom nadolazećih mjeseci biti kažnjena zbog vlastitog uspjeha.
Naime, u službenim navodima prenesenim od strane Volkswagena u Reuters, izrečeno je mnogo toga. Spominju se navodi oko „superiornih ocjena od strane medija“, „iznimne profitabilnosti“, floskula poput „pojačana konkurentnost u odnosu na ostale proizvođače iz grupacije“ i slični. No na kraju je kao zaključak doneseno ovo:
„Volkswagenovi manageri i sindikati trenutno traže načine za smirivanje kompetitivnog duha od strane Škode kao partnera iz niže klase. Ideja je dio proizvodnje preseliti u Njemačku, te Češkoj marki naplaćivati više (novaca) za tehnologiju koja se unutar grupacije dijeli između proizvođača“.
Dakle, u prijevodu, radi se o svojevrsnoj kazni za uspjeh.
Najveća zamjerka od strane Volkswagena svodi se na „prednosti koje nisu fer“, odnosno prvenstveno na cijene rada u Češkoj. Jer dok cijena sata rada prosječnog radnika u Volkswagenu (tj. u Njemačkoj) iznosi 38.70 eura po satu (što je satnica za koju bi većina nas „Balkanaca“ pitala koga treba ubiti ili oralno zadovoljiti), u Češkoj cijena radnog sata iznosi bahato skromnih 10.10 eura po satu, odnosno nekoliko puta manje. Time naravno troškovi izrade svakog pojedinog automobila u Mladá Bolesavoj ispadaju nekoliko puta manjima od onih u Wolfsburgu, a to Volkswagenu nikako ne odgovara.
Stoga će Volkswagen unutar neke skorije budućnosti preseliti proizvodnju pojedinih Škodinih modela unutar zidova „nekih od tvornica koje rade s manjim kapacitetom“, te će od Škode uzimati više novaca za tehnologiju koju kroz modele koju Česi dijele s Nijemcima.
Time bi se (prema ideji glavnih i odgovornih ljudi na čelu VW-grupacije) trebalo „poraditi na reafirmiranju top-marke unutar grupacije, te pojačati i poboljšati prodaju svih modela iz ponude zbog nadolazećeg trenda elektrifikacije koji je u poodmaklim fazama planiranja“.
I što to sve skupa na kraju govori? Jednostavno – Volkswagen je zbog Škodinog itekako zamjetnog porasta prodaje sam sebi stvorio probleme. S druge strane je VW zbog varanja legislature i vrludanja oko pravila na pojedinim tržištima popušio ogromne količine novaca, te ih dobrim dijelom nastavlja gubiti iz dana u dan. S one treće pak ispada kako su se VW-ovci malčice ulijenili na lovorikama i malčice previše ozbiljno uzeli navode oko „najpoznatije“ i „najprodavanije“ marke automobila na svijetu, pa sad kažnjavaju partnere zbog uspjeha, umjesto da se posvete konkurencija izvan Wolfsburga i Njemačke. Eto nam svima stvarnog značenja za slogan “Das Auto”.
Planovi podrazumijevaju napad na tržište električnih automobila, no u toj domeni trenutno postoji samo jedan jedini vladar, a taj se naziva Tesla. Modelima i tehnologiji te tvrtke Volkswagen sa svojom aktualnom ponudom električnih modela ne može konkurirati ni pod razno i proći će još puno godina do ravnopravnog stavljanja Tesle i VW-a u sklop iste rečenice (naravno, ako se to ikada uopće i dogodi). U Volkswagenu to itekako dobro znaju, pa se u tradiciji dobrog starog korporativnog podmetanja ovo „kažnjavanje“ Škode jednostavno više isplatilo potegnuti.
Realno gledano, Volkswagenovi su modeli unutar pojedinih klasa i kategorija današnjeg svijeta automobila poprilično precijenjeni. Dizajnom već godinama ne predstavljaju ništa posebno atraktivno i pamtljivo, pa samim time tu u nepovrat odlazi onaj „wow-faktor“ koji je za automobil kao pojam izuzetno bitan. „Dieselgate“ je također napravio svoje, i te će gubitke novaca i integriteta na tržištu Volkswagen osjećati još dugi niz godina, a novi trend elektrifikacije donijet će i opake nove troškove koji nikome ne sjedaju bez problema i znoja na licu.
S druge strane Škoda dizajnom žari i pali. Novih modela ima nekoliko, a tehnologija i kvaliteta ispadaju iznimno jakim adutima njihovih današnjih modela. Nisu dosadni i bezlični, a i cijenom pucaju na kupce koji si još uvijek (većinom) mogu priuštiti novi automobil, bez da ih banke kamatare i uzimaju im organe putem rata i ovrha. Stoga je računica u Škodi jasna, pa je „prijetnja“ vrhu perjanice Volkswagenove grupacije tim jača i realnija. Zato se stvari i razvijaju na ovakav način i to zapravo jest tužno, ali nije nimalo čudno.
Volkswagen je s ovim potezom samo pokazao da je zapravo maćeha, a ne majka, jer posegnuti za ovakvim instrumentima unutar poslovanja možda ima opravdanja s poslovne strane, ali s one druge svi znamo zašto je do toga došlo. A Škoda se u svemu tome našla kažnjena zbog vlastitog uspjeha.
Iskreno se nadam da će se stvari ipak razvijati u nekom malo mirnijem i puno lojalnijem tonu, jer Škoda kao marka u svijetu automobila doista vrijedi i taj svijet (ma koliko se neki smijali i sprdali na račun Škode) bez ovih tvrdoglavih i upornih Čeha ne bi bio ovo što je danas.
Stoga u maniri domaćih internetskih ideja i inicijativa, možda je najbolje reći jednostavno #Škodaizdrži.
