Volkswagen Corrado slavi 33 godine
Da… Volkswagen Corrado doista slavi 33 godine svog postojanja.
Stvarno je već toliko vremena prošlo…
Iako će se sektaši itekako buniti oko ove rečenice, realno gledano, u usporedbi s nekim drugim „mainstream“ proizvođačima automobila, Volkswagen početkom devedesetih nije proizvodio ništa posebno.
Da, Golf „dvojka“ je i dalje bio aktualan model i u svojoj je GTI-verziji mamio poglede zaljubljenika u kombinaciju brzine, praktičnosti i trajnosti. Isto tako je u sklopu proizvodnog opusa postojao i vječno siv VW Passat.
Polo je također bilježio uspjehe u prodaji, pa je i ta kategorija imala svog respektabilnog predstavnika iz Wolfsburga, a onda je tu i u tom momentu već vremenom pregaženi Scirocco za koji je Volkswagen u pravilu tražio adekvatnu zamjenu.
Uglavnom, negdje sredinom 1988. godine ta se zamjena i pojavila na tržištu…
Kada je osvanula 1988. godina, koncept tog nasljednika za Scirocco ulazio je u posljednje faze razrade. I nedugo potom, odnosno već iste godine, na scenu stupa novi Volkswagenov kompaktni coupé sportskih aspiracija.
Dotični je nazvan Corrado.
A ostalo je povijest.
Sklopljen u kolaboraciji s legendarnim Karmannom u sklopu proizvodnog pogona te tvrtke u Osnabrücku, Corrado je praktički istog momenta po izlasku na tržište postao traženom robom.
Iako su dizajn inicijalno trebali odraditi Talijani, ovaj je automobil njemačkog pera djelo, te ga potpisuje g. Herbert Schäfer. Tj. čovjek koji je više od dvadeset godina u Volkswagenu imao ulogu prve violine unutar odjela dizajna. To u prijevodu znači da je i VW Scirocco izašao s njegovim potpisom, pa stoga ne čudi da Corrado kao nasljednik tog legendarnog VW-ovog coupéa itekako vuče poveznice od svog starijeg brata.
No zanimljivost vezana uz ovaj dio obiteljskog stablo stoji u tome što Corrado zapravo nije zamijenio Scirocco, već se djed nastavio proizvoditi još pune tri godine. Stoga je Corrado zapravo na scenu stupio kao svojevrsna kombinacija Scirocca i Golfa, pa su prodajni rezultati u početku bili itekako upitni.
Naime, Volkswagen je tijekom samo nekoliko godina proizveo tek nešto manje od 100,000 primjeraka ovog zanimljivog automobila.
Time je Corrado zapravo u jako kratkom vremenu postao jednom od Volkswagenovih najvećih uspješnica.
Za taj su silan uspjeh dobrim dijelom razlozi ležali u iznimnoj dopadljivosti ovog automobila, dok je s one druge Corrado i na cesti ispadao iznimno sposobnim automobilom koji je vozaču itekako uspijevao na lice izmamiti osmijeh tijekom natjeravanja po cesti.
Pri tome Corrado nije bio pretjerano brz, ali u tome niti nije bila poanta.
Ovo je bio automobil za entuzijaste kojima bankovni računi nisu bili krcati novcima, te koji su u jednom automobilu morali zadovoljiti formu, funkciju i performanse. Stoga je Corrado prvenstveno bio lijep i dinamičan, ali i praktičan do samih limita ovog tipa karoserije. Samim time je već u prvoj godini proizvodnje itekako traženo nekoliko primjeraka više nego je Volkswagen pomišljao proizvoditi, a time su se otvorila i vrata za daljnju razradu modela.
Tadašnja Volkswagenova A2 platforma na kojoj je Corrado baziran osiguravala je savršen balans između tvrdoće i udobnosti, pa Corrado nije patio zbog rupa na gradskim prometnicama.
S druge je pak strane na otvorenoj cesti često ispadao uvjerljivijim od mnogih drugih automobila u kompaktnoj klasi.
Iako je Volkswagen od samog početka imao u planu stvoriti savršen kompromis između kompakta i coupéa, prvi primjerci u smislu snage motora na papiru nisu baš zvučali uvjerljivo. Jer motor s četiri cilindra i 16 ventila, te s 1,8 litara zapremine na prednje je kotače bio u stanju isporučiti tek nekih 130 konja.
Jača je izvedenica također imala istu bazu, samo je motoru pridodan vječno problematični G-Lader, pa se uz oznaku G60 veže i ukupno 160 konja.
I mnogima to nije ni približno bilo dovoljno.
Ali…
S tim je sufiksom snage Corrado ubrzavao uvjerljivije i išao bolje, ali je spomenuti G-Lader bio poprilično traljavo izveden i ove su se verzije Corrada poprilično često kvarile.
Volkswagen je tome doskočio sredinom proizvodnog ciklusa za Corrado, te je G-Lader izbačen iz igre. Umjesto umjetnog disanja i nepouzdanih mehaničkih sklopova, u Volkswagenu su se vratili korak unazad, te su se posvetili čistoj mehanici u svom autohtonom smislu.
Tada je određenim zahvatima i određenim revizijama samom motoru povećana zapremina na okrugle dvije litre.
Time je tek neznatno narasla snaga, ali je tržište do tog momenta već naviklo na dvije opcije u ponudi za ovaj model.
Stoga se po tom pitanju nešto moralo napraviti.
I upravo tada je otpočela je saga o „VeeRšestici“…
Volkswagen se 1992. godine zapravo odlučio na jedan poprilično megalomanski potez, te je Corrado dobio motor sa šest cilindara i 2,8 litara zapremine. Time je snaga narasla na nekih 180 konja, ali to zapravo i nije toliko bitno za ovu priču.
Ono što pak jest, svodi se na zvuk koji je s vremenom ispao najjačim prodajnim adutom za ovako motorizirani Corrado.
Taj je bolesno dobar zvuk posebice fascinirao u sklopu kasnijih primjeraka modela čija je zapremina motora narasla na 2,9 litara.
Taj je posljednji krik za Corrado na momente bio civiliziran i čak bi se reklo tih. Ali s druge je strane pak zvukom bio toliko brutalan da poskakivanje slučajnih prolaznika pri prolasku VR6-ice nije bio rijedak slučaj.
Dodacima na ispušnom sustavu i onom koji se bavi usisom, neki su primjerci dobili zvuk koji je na momente bio neodoljivo sličan nekakvom Ferrariju ili sličnom sportskom automobilu, pa je u tom dijelu ekipa stvarno uživala do iznemoglosti.
U tom je momentu Corrado usprkos poprilično paprenoj cijeni lagano ulazio u zaštićenu zonu kompaktne klase u kojoj je tih dana suvereno vladao Golf.
Pa kako se ne bi događale čudnovate i nepoželjne stvari, tadašnji je Golf treće generacije također dobio VR6 pod haubu.
Time je stvoren dinamični duo iz Wolfsburga, te su oba automobila označila neka nova vremena.
I to ne samo za Volkswagen, već i za ostatak svijeta automobila tog vremena.
Danas je Volkswagen Corrado uvršten među moderne klasike na mnogim stručnim i službenim listama. Ali i među auto-entuzijastima diljem svijeta.
Samim time su već počele rasti cijene ovom VW-ovom modelu, pa je za pretpostaviti kako će usprkos masovnoj produkciji Corrado ispasti jednim od onih modela za koje tržište uvijek postoji.
U Volkswagenu to itekako dobro znaju, pa se već neko vrijeme šuška o ponavljanju proizvodnje nekih dijelova i komponenata, ne bi li vlasnici ovog VW-ovog modela svoje primjerke mogli što je moguće duže održavati u vrhunskom stanju.
I time bi zapravo na praktičan način mogla biti oobilježena prema mnogima najslavnija vremena za Volkswagen.
Ali kako još ništa nije službeno, tako ovom prigodom baš i ne bih navodio neke konkretnije navode. No lijepo je znati da se Volkswagen nije izgubio u dizelskim parama i ekranima, pa i to valjda nešto vrijedi.
Što se nas tiče, Volkswagen Corrado čak i bez VR6-motora kotira visoko na našim imaginarnim listama ponajboljih automobila za čiji smo volan imali prilike (ali i privilegije) sjesti.
Sviđa nam se bezvremenski dizajn i ako se nas ovdje pita, vozna svojstva ovog modela su apsolutno na nivou. Ali od svega nam se Corrado i dalje najviše dopada kao podsjetnik na vremena u sklopu kojih ovakvi automobili nisu dobivali dieselske izvedenice “zbog toga što tržište to zahtjeva”.
Stoga nam je ovaj automobil itekako drag. I u tome nismo jedini, jer se more fanova i mnoge druge publikacije vezane uz svijet automobila s nama itekako slažu.
Dapače, nekolicina magazina iz domene svijeta automobila Corrado je proglasila jednim od najboljih automobila koji je od strane Volkswagena ikada proizveden. A lovorike odlaze i puno dalje od toga.
Nedavno je Corrado uvršten na listu 25 automobila koje auto-entuzijast za života mora probati, a dotični se našao u samom vrhu nekolicine listi „kul automobila“.
Dakle, Corrado doista jest nešto posebno – čak i danas, tj. više od tri desetljeća nakon izlaska na tržište.
I upravo je zato na ovaj legendarni i vječno ljepuškasti model iz Wolfsburga vrijedilo podsjetiti i vas cijenjene čitatelje.
Slažete li se?