Ovo su najružniji super-automobili posljednjih godina
Nema drugog opisa za ove nakarade s idejom performansi i divljanja po stazama diljem svijeta.
Stvarno nema.
Svi znamo što je super-automobil i što sve u današnje vrijeme dotični treba predstavljati: luksuz, stil, performanse, tehnologiju, dizajn i još ponešto.
Svi su ti atributi zaduženi za stvaranje generalne slike čovjeka koji s jedne strane voli brzinu, a s druge ima dovoljno novaca da si tu istu brzinu i priušti.
I to je sasvim u redu – pogotovo ako se sjetimo fotografija na kojima pojedini ljudi kraj svojih super-automobila izgledaju „kul“, dok bez njih djeluju nekako jadno.
Poanta super-automobila se tijekom godina i godina postojanja pomalo izvitoperila. I to je činjenično stanje od kojeg ne treba bježati.
Samim time današnji super-sportaši na četiri kotača s onima od prije desetljeće ili dva često baš i nemaju pretjerano puno poveznica.
No svi se trude na tržištu istaknuti kao nešto posebno.
A kada ne uspiju, onda svojom pojavom „krase“ ovakve top-liste.
I to apsolutno zaslužuju.
Pa krenimo prema zaslugama…
05. Panoz Abruzzi GT
6,2 litre zapremine u kombinaciji s 8 cilindara posloženih u slovo „V“. 650 konjskih snaga. Maksimalna brzina s one dobre strane brojke 300 i nevjerojatna aerodinamična svojstva. Trkaći pedigre i talijanski korijeni preseljeni u Ameriku.
Zvuči super, zar ne?
Možda. Ali samo do momenta u kojem se oči dotaknu sa slikom na ekranu i mozak počne procesuirati jedan od najružnijih GT-automobila svih vremena.
Uglavnom, dobro nam došli na uvodni sat predmeta pod nazivom „Kako ne prihvatiti sugestije oko dizajna od unuka starog 3 i pol godine“.
Tvrtka Panoz na momente se odlično snalazila na stazama diljem svijeta. Model Esperante u kratko je vrijeme postao svojevrsnom legendom, a onda su na red stigli i neki cestovni modeli poput Roadstera i civilne varijacije na temu modela Esperante. Samim time je priča o Panozu gledano na jedno oko djelovala poput one davne o Ferrariju i „pobjeđuj nedjeljom – prodaj u ponedjeljak“ filozofijom postojanja. A onda je pak stigla 2011. godina i Don Panoz je odlučio posvetiti jedan automobil svom djedu i podneblju iz kojeg je dotični djed stigao u Ameriku. Tako je nastao model Abruzzi GT.
Inicijalni planovi podrazumijevali su proizvodni ciklus od 3 godine tijekom kojeg je u planu bilo proizvesti ukupno 81 primjerak ovog modela po cijeni od oko 500,000 dolara. Ali kada je Abruzzi GT svoje vatreno krštenje proživio na stazi, te kada je potom predstavljen svijetu u civilnoj verziji, lista kupaca se odjednom ispraznila. No to pak ni najmanje ne čudi, jer usprkos globalnom fenomenu super-junaka zapravo nema puno ljudi koji žele dati pola milijuna dolara kako bi se vozili u spoju Batmobilea i čudovišta iz močvare. A Panoz Abruzzi GT je upravo tako izgledao.
I zbog tog je čudnog i ružnjikavog dizajna cijeli projekt nakon tri godine razrade jednostavno propao, a ovaj je Panoz postao tek vječnim konceptnim modelom.
04. IFR Automotive Aspid
Ovo je ukratko automobil sve one kojima je Jar-Jar Binks kao lik iz novokomponiranih „Ratova zvijezda“ bio „baš simpa“. Jer Aspid kao produkt španjolske tvrtke IFR Automotive svojim prednjim dijelom doista izgleda kao kreštavi Gunganac na četiri kotača. I da…ovaj automobil predstavljen svijetu godine nam Gospodnje 2008. stvarno potpisuju Španjolci.
Realno gledano, kada se želimo smijati i zgražati nekom filmu, „Torrente“ je idealan izbor za smijeh, dok filmska art-silovanja s potpisom Pedra Almodóvara odlaze na onu drugu stranu. Ako pak želimo mahati glavama na Glam-Rock iz osamdesetih, Heroes del Silencio su savršen izbor. No ako želimo uživati u performansama i stilu jednog pravog sportskog automobila, Španjolci su daleko od prvog izbora – pogotovo kada kombiniraju moderna vremena s ekološki-prihvatljivim motorima u paketu s dizajnom karoserije ekstremno nalik Lotusovom vječnom modelu Super 7.
Priča kaže da je u jednom momentu glavni dizajner dobio cipelu iz firme, pa je na njegovo mjesto došao g. Ignacio Fernandez Rodriguez. No dotični gospodin nikome nije rekao da je s prethodnim dizajnerom prijatelj još iz školskih klupa, te da za osnovnu ideju oko ovog automobila ima osvetu.
Naravno, priča je u teoriji zanimljiva i pomalo podsjeća na zaplet neke meksičke sapunice, ali to je i dalje samo priča. Ali s obzirom na finalni produkt nalik Jar-Jar Binksu kojeg je pregazio Lotus Super 7 ne bi čudilo da priča nije istinita.
Što se motora i performansi tiče, sve je povjereno Hondi i njihovom legendarnom F20-C motoru koji je svojevremeno pogonio Hondin Roadster pod nazivom S2000. Samim time je nekolicina publikacija posvećenih svijetu automobila itekako imala puna usta hvale za performanse ovog automobila. Ali usprkos tome Aspid nitko nije kupovao, jer…hm…treba li reći zašto ili je dovoljno samo pogledati o kakvom se automobilu radi?
Uglavnom, IFR Automotive je Aspid učinila gadnim poput čira na dvanaestercu i to je sasvim dovoljno da se ovaj automobil nađe na ovoj listi.
Ili u prijevodu na Gunganski sleng, „Misa-jusa agli mada. Muj saki saki agli“.
03. Jetstream SC250
Kako vam ovo zvuči za poslovnu ideju: otvoriš firmu. Zatim kupiš šupu i složiš struju u njoj. Kupiš nekoliko kompjutera i zaposliš nekoliko ljudi. Između ostalih ponudiš posao i jednom dizajneru. On (ili ona) to prihvati, pa njemu ili njoj dopišeš titulu „glavni“ ili „glavna“.
Potom tog istog dizajnera ili dizajnericu napenališ nogom u dupe i sprašiš otkaz, pa zaposliš drugog – i to jednog koji tijekom godina i godina rada u Fordu nije čak naučio ni koristiti softver u kojem se dizajni automobila rade. I takav u određenom momentu kaže „ja gotov“.
A rezultatno stanje je neugledna crvena nakupina uglova u kombinaciji s crnim kotačima iz lokalnog „tjunerskog“ dućana.
Eto…tako bi se otprilike mogao opisati automobil iz tipične britanske šupe koji u ciljniku ima natjeravanje i G-sile tijekom nastupa na nekom „Track-Day“ natjecanju ili eventu.
Jetstream SC250 doduše u praksi funkcionira na puno višem i jačem nivou nego što to njegova karoserija pokazuje na fotografijama. Ali to u ovom momentu nije bitno, jer je riječ o ružnoći koja je u ovom slučaju itekako prisutna. A dotičnu ružnoću na kraju cijele priče potpisuje tvorac onog bezličnog Forda Thunderbirda iz 2002. godine, odnosno gospodin pod imenom Brian Rossi.
S obzirom na svu silu uglova i nezgrapno-neuglednu karoseriju, vrijedi pretpostaviti da je čak i Chris Bangle pogledavši ovaj automobil zajaukao od sreće i sam sebi rekao „ima i gorih od tebe“. Jer Jetstream SC250 stvarno jest ružan. I smiješan. I djeluje jadno. A to pak ne bi trebalo biti tako kada je jedan super-sportski automobil i igračka za stazu u igri.
Uglavnom, čak ni 700 kilograma ukupne mase u kombinaciji s Opelovim 250 konja jakim motorom iz Astre OPC nije bilo dovoljno da nastavi koračati do današnjih dana.
Ali to pak ne bi trebalo čuditi nikoga tko je ikada kao mali sjeo za stol i nacrtao auto na papiru.
02. Tramontana R
Opet Španjolci. I to ovaj puta jedna ekstremno artistički-orijentirana ekipa Španjolaca. Odnosno, točnije ekipa koja svoje radne dane provodi unutar zidova tvrtke Atelier Tramontana.
Dakle, nakon Paganija i nekolicine drugih s idejom „ateljea za sportske automobile“ eto nam i ovih pomaknutih Španjolaca koji su kao super ideju vidjeli spajanje bolida Formule 1, retro-lovačkog aviona i cestovnog automobila u kojem mogu sjediti dva čovjeka istovremeno. I koliko je poznato, nitko ni u jednom momentu vezano uz priču o Tramontani i ateljeu nije spominjao drogu. A to bi zapravo tako puno toga uspjelo objasniti…
Naime, fuzija između aviona i automobila na početku je ove priče ispala glavnom okosnicom dizajna. No onda je sociopat u dizajnerima odjednom umro i rodila se ideja o tzv. tandem-interijeru, tj. onom u sklopu kojeg vozač sjedi ispred suvozača. Na to je netko rekao „bravo“ i otpočela je priča o jednom od najružnijih i najsmješnijih super-automobila svih vremena.
Ova je nakarada zajedno sa svojih 1,270 kilograma ukupne težine i 5,5-litrenim V12-motorom doniranim iz Mercedesa predstavljena svijetu tamo negdje 2005. godine. Postoji nekoliko verzija od kojih one s oznakama R i XTR predstavljaju najjače i apsolutno poremećene izvedenice ovog automobila. No u tome je očito od samog početka bio dobar dio poante postojanja za Tramontanu.
Materijali za medije kažu kako Tramontana u svojim najjačim verzijama ima 900 konja i 980 Nm maksimalnog okretnog momenta (buraz), a to pak u prijevodu znači da je ovaj automobil isto toliko bolestan koliko je i gadan – jako.
Navodno je za proizvodnju svakog primjerka potrebno preko 4,000 radnih sati, a to pak u prijevodu znači puno radno vrijeme tijekom pune tri godine za jednog trkaćeg inženjera. Stoga je ovih automobila u stvarnom svijetu izuzetno mali broj.
A faktor ekskluzivnosti je još kudikamo jači zbog ideje oko prodaje proizvedenih primjeraka kupcima koji se nalaze na listi. Uglavnom iz ateljea Tramontana kažu kako je selekcija kupaca izuzetno kompleksna i kako se vlasnici ovog automobila pomno biraju.
No s obzirom na izgled ove pokretne megalomanski-orijentirane dizajnerske katastrofe, to zapravo nije nimalo čudno.
01. Lamborghini Egoista
Zašto… Ali pobogu zašto pojedini glavonje iz svijeta automobila smatraju kako je spajanje borbenog aviona s automobilom nešto vrijedno hvale i divljenja? Još od 1953. godine, kada je g. Harley Earl svijetu predstavio General Motorsov konceptni „automobil“ pod nazivom Firebird, cijela priča oko ovakvih fuzija neba i zemlje nema nikakvog smisla. Uostalom, pogledajmo samo Vector W2 ili pak drugo mjesto ove top-liste na kojem se nalazi Tramontana R i praktički istog momenta postaje jasno kako spojevi komponenata automobila i aviona nemaju nikakvog smisla.
Lamborghini u svijetu automobila u posljednje vrijeme dobar dio dizajna naslanja na Stealth Fightere i njima slične borbene letjelice. Aventador iz pojedinih kuteva djeluje kao produkt takve inspiracije i usmjerenja, a Reventón čak ni na prvim službenim fotografijama nije mogao proći bez Panavia Tornada i par pilota. No koliko god da su oba automobila svojevremeno bili (ili još uvijek jesu) fora i zanimljivi, ekipa u Sant´Agati Bolognese ipak svako malo zastrani. I to sa svojim konceptnim automobilima koji se iz nekog razloga već godinama striktno naslanjaju na svijet borbenih zrakoplova.
Naime, Daniel Chinchilla Ochoa (što predstavlja jedno od najsmješnijih imena i prezimena svih vremena) i njegov školski kolega Alberto Fernandez Albilares u obliku koncepta pod nazivom Indomable spojili su F22 i Lamborghini. Zatim je tu koncept pod nazivom Perdigón u sklopu kojeg je Ondrej Jirec kao mladi dizajner kombinirao čak dva aviona: F117 Nighthawk i F22 Raptor.
A onda je tu i Walter de Silva koji je „zlatni pir“ za Lamborghini odlučio proslaviti s konceptom pod nazivom Egoista. I time je stvoren ne samo jedan od najružnijih konceptnih automobila svih vremena, već i jedan od najodvratnijih automobila u općenitom smislu.
Predstavljen svijetu 2013. godine, ovaj „hedonizam pomaknut do ekstrema“ (kako to g. de Silva objašnjava) ima uglatu karoseriju, jedno sjedalo i narančaste kotače. A to pak i bez pogleda na fotografije zvuči kao savršeni recept za oboljenje mozga. Inspiriran je kombinacijom borbenog aviona i bika koji samo što nije krenuo ubiti nekoga, a ispod te užasne i ultra-uglate ljušture skriva se V1-motor s 5,2 litre zapremine i nekih 600 konja.
Odnosno u prijevodu, motor iz tadašnjeg modela Gallardo.
Usprkos skakutanju uzduž i poprijeko pozornice od strane g. Domenicalija, te izjavama poput „ovaj konceptni automobil dobit će svoju malu seriju ekskluzivnih primjeraka za najveće štovatelje marke“, Lamborghini Egoista danas, tj. nekih 6 godina kasnije skuplja prašinu u Lamborghinijevom muzeju.
I to je zapravo super.
Jer ovakvu nakaradu definitivno ne bi trebalo pokazivati djeci i osobama s posebnim potrebama. A u Lamborghiniju su toga očito postali svjesni.
Uglavnom, eto…to bi bila naša mini top-lista najružnijih super-automobila koje su njihovi proizvođači na ovaj ili onaj način pustili u svijet. Naravno da je kroz povijest ovakvih modela i koncepata bilo još mali milijun, ali to je već tema za jednu drugu i malo opširniju top-listu. A vi nam cijenjeni čitatelji slobodno podarite pokoju sugestiju u sklopu komentara.
…a do tada srdačan pozdrav.
Osoblje.
