Top 5: Najgori britanski automobili svih vremena
Budimo realni… Britanci rade uvjerljivo najbolju glazbu. Kada se potrude, proizvode uvjerljivo najbolje filmove, a engleski se jezik priča u svim kutevima plave nam planete. No kada se u razgovor dovedu britanski automobili, vrlo brzo postaje jasno kako je britanska auto-industrija u svijet otpratila neke od najgorih automobila svih vremena.
Uglavnom, u nastavku ovog teksta donosimo listu na kojoj se nalaze najgori britanski automobili svih vremena.
Gordon Murray…Tom Walkinshaw…Ian Callum…Sir Colin Chapman… To je samo dio ekipe koja je samoinicijativno svojim idejama promijenila tijek automobilističke povijesti. Zatim ne treba zaboraviti ni vozače poput Jacka Brabhama, Brucea McLarena, Jamesa Hunta i Sir Jackie Stewarta kao „creme de la creme“ britanskog auto-sporta. I dalje bismo mogli nabrajati modele automobila, proizvođače šasija, tvrtke koje svojom tehnologijom u svijetu automobila itekako imaju svoje mjesto, te one koje su na ovaj ili onaj način redefinirale svijet auto-sporta kakav danas poznajemo. Jer spomenuti auto-industriju, a ne sjetiti se McLarena, Lotusa, Jaguara, Aston Martina i njima sličnih legendarnih proizvođača automobila jednostavno ne bi bilo ispravno.
Dakle, s jedne strane priče o Britancima i njihovim automobilima zvuči bajno i fascinantno. S druge pak strane te medalje imamo bijesne radnike, konstantne štrajkove, priglupe sindikate, katastrofalne uvjete rada, spajanje divizija s divizijama i konstantno opadanje kvalitete. I sve su to faktori zbog kojih je britanska auto-industrija svako malo na tržište donosila ispodprosječne modele koji su iz svakog kuta i u svakom pogledu bili jednostavno loši.
No kako i od najlošijih uvijek ima još gorih, u jednom je momentu jednostavno pala odluka da kompiliramo pet najužasnijih automobila koji su ikada stigli iz „51. države“. Pa krenimo s listom…
05. Reliant Robin
Kao direktan nasljednik modela Regal i njegove drvene šasije, Reliant Robin je na svijet stigao 1973. godine. U to je vrijeme naftna kriza itekako pritiskala proizvođače automobila, pa se na sve moguće i nemoguće načine dotičnoj krizi moralo doskočiti. I zato je ova trokolica imala svoje kupce.
Dakle, Reliant Robin je sa svojih 0,75 (odnosno 0,85) litara zapremine izgledao poput automobila, ali s obzirom na vozna svojstva bio je opasniji od bilo kojeg motocikla. A da stvar bude bolja, na prostoru Velike Britanije su uz dozvolu za upravljanje motociklom vlasnici mogli voziti ovaj automobil. Stoga je Robin kao ideja na papiru zapravo savršeno prijevozno sredstvo. Osim što nije. Jer usprkos malenom motoru, niskoj potrošnji i iznimno niskoj cijeni, Reliant Robin je drugi naziv za preuranjenu smrt. Ili barem teško ozljeđivanje. A to je kroz crne statistike dokazano već puno puta.
Usprkos tome je između 1973. i 2001. godine u sklopu tri generacije modela prodano mali milijun primjeraka, a time je Robin postao drugi najomiljeniji automobil na svijetu izražen od fiberglasa. S obzirom na to da je kao automobil nekako „sladak“ (na totalno uvrnut način), Robin je stekao slavu i u sklopu pop-kulture sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Ovaj je automobil čak i u našim krajevima uspio postati poznat, i to prvenstveno zahvaljujući legendarnoj britanskoj seriji „Only Fools and Horses“ (odnosno „Mućke, kako su to naši preveli), a zatim i kroz Top Gear, gdje je kao automobil vrijedan prijezira i sprdnje Robin bio prisutan nekoliko puta.
Uglavnom, ako postoji automobil za čijim se volanom ne biste željeli naći, onda je to upravo Reliant Robin.
04. Jaguar XJ6
Ako bismo tražili kombinaciju tradicije, elegancije, performansi, luksuza i dugovječnosti, onda Jaguar XJ iskače na scenu poput komunista na derneku ultra-desnice. Predstavljen svijetu 1968. godine, XJ-serija za mnoge je štovatelje performansi i luksuza ispala mračnim predmetom želja. Ali onda se dogodila 1986. godina i svijetu je predstavljena Jaguar XJ serije XJ40, odnosno u prijevodu jedan od najnepouzdanijih automobila svih vremena.
Za početak je XJ40 kasnio skoro puno desetljeće, jer se u British Leylandu nisu mogli dogovoriti ni oko čega. Zatim je krenula priča oko modernizacije, digitalnih instrumenata i još koječega drugog. Ali u eri škrtarenja, radničkog nezadovoljstva i sporadičnog obustavljanja poslovanja za British Leyland, Jaguar je s XJ40 ostao bespomoćan, ali i u obavezi gurati ovu pomalo smiješnu i neskladnu gromadu na tržište. I upravo je zbog tog modela (tj. generacije) Jaguar zapao u tešku krizu identiteta, te je XJ40 uzrokovao ljutnju sa svih strana – posebice onih kojima su Mark 2 i originalni XJ6 još uvijek bili u svježem sjećanju. Uglavnom, ako je potrebno tražiti jedan od najgorih luksuznih automobila svih vremena, ili pak Jaguarovu crnu ovcu, onda je to upravo ovaj automobil. Luksuzan koliko su mu to dopuštali štrajkovi i nasilne uštede, te trajan i pouzdan poput prosječnog hrvatskog ministra.
03. Austin Allegro
„Allegro“ je prema definiciji iz domene glazbe zadužen za prikazivanje pokreta i jedan je od načina brzog sviranja. No u domeni auto-industrije Allegro znači nešto dijametralno suprotno. Jer ne samo da je ova Austinova nakarada spora poput magle, već je nerijetko bivao i nepokretnim – čak i tijekom trajanja garantnog roka.
Promoviran je kao napredna obiteljska limuzina s Hydrogas-ovjesom i prednjim pogonskim kotačima. Dakle, poput Golfa ili Alfasuda. No u stvarnosti je Austin Allegro bio daleko od bilo kakvog napretka. Dapače, s obzirom na izgled, performanse i pouzdanost, Allegro i dan-danas zorno prikazuje kako ne bi trebao izgledati i funkcionirati jedan automobil. Jer usprkos najavama i svom tom „napretku“, u stvarnom je svijetu Allegro u srži zapravo ispao definicijom za kompromis. Dizajniran je kao kompromis između tradicije i modernog vremena, te izrađen od materijala od kojih su proizvođači automobila u to vrijeme već odavno digli ruke. A da stvar bude gora, za izradu ove pokretne katastrofe korišteni su strojevi i alati koji datiraju još iz II. svjetskog rata.
Od 1973. do 1982. godine proizvedeno ih je otprilike 640,000 komada. I svi su izuzev četvrtastog volana sa zaobljenim rubovima bili katastrofalno loši i nepouzdani – i to čak toliko da su se u jednom momentu tamo negdje 1974. godine Talijani iz danas već odavno propalog Innocentija odvažili napraviti bolju i pouzdaniju verziju. I u tome uspjeli. Da…Talijani u sedamdesetima.
U današnje vrijeme Allegro predstavlja savršen odabir za Hipstere kojima su automobili u fokusu. Dotični se kunu u krivu interpretaciju ovog modela na tržištu, te pokušavaju svijetu objasniti kako je Allegro nepravedno podcijenjen automobil. No kako svi znamo da Hipsteri kao pomodarski-nastrojena ekipa baš i nisu najpametniji pokret na svijetu, takve se izjave mogu uzeti s debelom dozom rezerve.
Uostalom, samo priupitajte nekog bivšeg vlasnika što misli o Allegru i Austinu u cijelosti, a onda izmaknite glavu s puta leteće pepeljare ili boce koja će obavezno poletjeti prema vama.
Da…Allegro je stvarno toliko užasan automobil.
02. Morris Marina
„13 godina nesreće“. Tako bi se mogao nadjenuti nadimak za ovu britansku katastrofu na četiri kotača. Jer Morris Marina samom svojom pojavom može poslužiti kao definicija za katastrofu. Proizvodnja ovog automobila tekla je od 1971. do 1984. godine i u tom je razdoblju ovaj automobil uporno prikazivao sve sivilo, jad i bijedu tadašnje britanske auto-industrije.
Sa svojih 60 konja i 92 Nm maksimalnog okretnog momenta (buraz), Morris Marina čak ni u rikverc nije bio agilan i brz automobil. A podupravljanje nastalo tvorničkim greškama i krivo dizajniranim komponentama, cijeloj su priči oko ovog pokretnog užasa samo išli u prilog.
Usprkos svemu tome, Morris Marina je iz nekog razloga ispao jednim od najsposobnijih britanskih Rally-automobila iz sedamdesetih, a zatim je priča o ovoj bezličnoj nakupini dijelova prešla brda i doline, mora i kontinente, te svu silu kulturoloških i inih drugih razlika, te na kraju zabilježila svoj nastavak unutar prvog bitnijeg poglavlja sage o korejskom proizvođaču automobila pod nazivom Hyundai. Jer upravo je Morris Marina svojom bazom zaslužna za prvi Hyundai Pony.
…pa se vi sad pitajte zašto je Hyundai Pony jedan od najužasnijih automobila svih vremena…
Iako je za Marinu najveći grijeh sveden na sveopću bezličnost, mnogi ovaj automobil doživljavaju kao jedan od najvećih razloga za „hejtanje“ britanske auto-industrije iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Osnovna uloga za ovaj automobil bilo je popunjavanje rupe na tržištu tijekom restrukturiranja British Leylanda. No umjesto popunjavanje rupe, Marina je dotičnu rupu još jače otvorila i svijetu zorno prikazala sivilo s kojim se britanska auto-industrija tog vremena itekako borila.
Iako je dizajnirana i sklapana punih 18 mjeseci, Marina je savršen prikaz manjka truda, želje, volje i pameti. Dokaz da su uštede u domeni auto-industrije uvijek loše, te da postoje projekti i ideje koje s razlogom nikada ne vide svjetlo dana.
Stoga Morris Marina nije automobil, već samo jedan u nizu loših pokušaja krpanja nečega što se nikada nije trebalo krpati.
01. Rover serije 800
Posrnuli div Rover tijekom osamdesetih je stvarno bio izgubljen u vremenu i prostoru. Za početak je stavljen pod kapu British Leylanda koji se kartom auto-industrije na prostoru Velike Britanije proširio poput tumora na mozgu. Zatim je strpan u isti koš zajedno s Austinom koji još tamo negdje od početka šezdesetih nije proizveo ništa nalik automobilu, a onda je tada već vremešni i uvelike poseban model SD1 stigao do kraja svog životnog vijeka. Stoga je nekako trebalo nastaviti sagu o uspjehu „luksuznog automobila za običnog čovjeka“.
Britanci su u tom momentu oči okrenuli prema istoku, odnosno točnije prema Japanu. Stvorena je kolaboracija između Rovera i Honde, te je Britancima obećan povratak korijenima za Rover. Tj. povratak istovremenom luksuzu i performansama koje su krasile neke od modela iz nekih drugih vremena. Ali umjesto Hondine pouzdanosti i kvalitete u kombinaciji s Roverovom tradicijom i pedigreom, serija 800 ispala je upravo suprotno – nekvalitetno i tradicionalno-japanski u smislu dizajna. Tj. ako ćemo priču svesti na jednostavan opis, onda je Rover 800 tek jedan od onih bezličnih i ultra-nekvalitetnih automobila kakvih se proizvođači srame. Ili bi se trebali sramiti.
Motori su bili bezlični. Ovjes ovog modela bio je tek nazivno upravljiv. S karoserija su otpadala vrata, a hrđa je bila prisutnija nego u Kadettima iz devedesetih. Luksuzna orijentacija bila je gotova onog momenta kada je prvi Rover 800 ostao parkiran na suncu duže od sat vremena, jer je tada krenula skoro obavezna dezintegracija dijelova interijera. A ono najgore od svega svodilo se na poprilično visoku cijenu s kojima su Roveri ove serije dolazili u prodajne salone.
Uglavnom, zbog te je cijene, ali i svih ih obećanja oko „povratka tradiciji“, „luksuzne orijentacije“, te „performansi spremnih za 21. stoljeće“ ovaj automobil definitivno zaslužuje prvo mjesto na ovoj malenoj top-listi najvećih britanskih auto-katastrofa.
A vi cijenjeni čitatelji smislite zaslužnijeg kandidata za ovu „prestižnu“ titulu. Naravno, ako imate dovoljno mašte (ili bolje rečeno prljavih misli).
