Top 10 trendova koji zaslužuju smrt
Ne, ovo nije ispolitizirana priča o „crvenima“ i „plavima“. Nema veze niti sa šatorima, mirovinskim fondovima, bojanjem tunela i domaćim mecenama koje nikada nisu bile u sukobu interesa.
Ovdje je (naravno) riječ o svijetu automobila i nekolicini.
Odnosno točnije rečeno, o top 10 trendova koji zaslužuju smrt. Ali koji su u sklopu auto-industrije i danas nažalost aktualni.
10. Coupé-automobili s četverim vratima
S obzirom na to da pojam „Coupé“ još od 19. stoljeća znači skraćenu karoseriju s dvojim vratima i s dva sjedala u sklopu interijera, već je dovoljan kompromis to što se s vremenom u sklopu automobila pojavila i stražnja klupa.
Doduše, na prosječnu stražnju klupu jednog Coupé-automobila ne stane ni pigmejac srednje visine, pa su se (pretpostavljam) zato pojedini proizvođači automobila odlučili preoblikovati krov nekih modela s dvojim vratima. I unutar tog procesa dotičnima dodati još par vrata, pa umjesto limuzine na tržište ponuditi Coupé takvog izgleda.
Uglavnom, ovaj trend treba umrijeti samo zato što većini auto-entuzijasta jednostavno vrijeđa inteligenciju.
Jer koliko pojedini automobili s četverim vratima u sklopu tog opisa dobro izgledali, limuzina ne može biti Coupé.
Amen.
09. Povećani dijametri rubnjaka
Da, da, da… Jasno mi je da ovaj trend vezan uz današnje automobile služi boljim aerodinamičkim svojstvima.
Jasno mi je da je samim time smanjena i potrošnja goriva, dok je s druge strane proizvođačima automobila otvorena opcija da pretjeruju s veličinom kotača (o čemu ću malo kasnije).
No ako ćemo realno, današnji preveliki otvori za smještaj kotača unutar rubnjaka većinom izgledaju odvratno.
Razlozi tome su jednim dijelom vezani uz same rubnjake, dok su s druge strane vezani uz škrtost većine proizvođača automobila na tržištu. Tj. vezani su uz popis standardne opreme koji uz sebe često veže uštede i na veličini kotača
A to pak u usporedbi s ogromnim rupetinama na boku automobila izgleda jadno, ružno i pomalo glupo.
08. Lažni otvori za zrak
Eto još jedne forme uštede od strane proizvođača automobila današnjice.
Nekada je u branik bilo sasvim dovoljno staviti neku mrežastu tvorevinu (najčešće) izrađenu od plastike. Ako je postojalo volje, ili je pak bila riječ o modno-osviještenim Talijanima, onda su pojedini modeli uz te mrežice dobivali i svjetla za maglu.
No s time se većina kupaca ni približno nije opterećivala, jer poanta priče stoji u što je moguće direktnijem strujanju zraka pod poklopac motora ili ispod automobila.
Danas su mrežice i slične detalje zamijenili crni poklopci s nekim dezenima nalik onima kakvi su poznati iz nekih prošlih vremena.
Svjetala za maglu najčešće nema (jer ne potpadaju u popis osnovne opreme). I zato te nerijetko predimenzionirane pokrivene rupetine nalik usisnicima zraka jednostavno ne služe ničemu.
Dakle, riječ je o modnom trendu koji je usko povezan s uštedom. Stoga već samim time jednostavno treba izumrijeti što je prije moguće, kad već ionako sam po sebi nema nikakvog smisla.
07. Ekonomični Turbo-punjači
Ušteda za uštedom i eto nam malenih turbinica koje s jedne strane zadovoljavaju legislaturu koja je već odavno u submisivnom odnosu s eko-mentalistima.
Jer vremena Turbo-rupa i Turbo-punjača u kojima su mogla spavati mala djeca u ovim modernim vremenima ispadaju poput prvih crteža na zidovima pećina kada bi ih se usporedilo s e-knjigama.
S jedne strane je to sasvim u redu. Jer voziti neki Turbo-automobil iz osamdesetih često je nalikovalo nečem sličnom seksu jednog prosječnog nevinašca s predivnom ženom. Predigra je trajala užasno dug vremenski period, a sam je čin bio gotov u sekundi.
No ako već ništa drugo, tadašnji su automobili raspolagali i sa zapreminom motora, dok ovi današnji nemaju tu prednost.
Samim time usprkos navodima proizvođača kako su takvi motori trajni i otporni na sve i svašta, nekako čisto sumnjam da će itko za volanom automobila s Turbo-motorom zapremine osrednje boce piva uspjeti prijeći opseg zemaljske kugle bez ovećeg servisa.
06. Preveliki kotači
Kada ste u doba moje mladosti kupovali automobil sportske orijentacije, dimenzije kotača 195/50/15 bile su dovoljne da se susjedi skloni svijetu automobila ruše u nesvijest već na prvi pogled.
To je bilo divno vrijeme i oni sretnici kojima su starci mogli kupiti 205 GTI s legendarnim „Fondmetalkama“ ili neki sličan automobil, imali su automatski zagarantiran odličan seksualni život. I to unutar automobila, ali i izvan njega.
Današnji automobili nevezano uz sportske ili nesportske aspiracije imaju opciju pretjerivanja s veličinom kotača. Tako je npr. prosječan Golf moguće nabaviti s 19-inčnim kotačima koji ga (gledano s boka) čine neuglednim, te karoserija izgleda poput kočije.
Naravno da se takvi kotači nalaze u sklopu dodatne opreme. Podrazumijeva se i da koštaju nogu, ruku, bubreg i lijevo plućno krilo. A to pak u kombinaciji s gore navedenom „dizajnerskom“ stavkom ovakvo pretjerivanje same kupce čini pomodnim i pompoznim pripadnicima civiliziranog svijeta s vozačkim dozvolama.
Uglavnom, čak i ako ne spominjem činjenicu koja kaže da takvi kotači na nekom nesportskom i baznom modelu upropaštavaju udobnost, te da zbog ultra-niskih profila guma ne nude ama baš nikakvu zaštitu za felge, već su gore navedeni navodi sasvim dovoljni da bi objasnio zašto ovaj trend zaslužuje sporu smrt u najgorim mukama.
05. Prenapuhane karoserije
Donedavno je ovaj trend vrijedio skoro isključivo za SUV-automobile, CrossOvere i slične svijetu sasvim nepotrebne i izmišljene kategorije automobila.
No malo pomalo je taj trend poput kakvog virusa koji se širi zrakom, prešao u svijet donedavno normalnih automobila.
Tako su nastale današnje prenapuhane i predimenzionirane varijacije na temu nekada relativno malih automobila. I to onih čiji su glavni atributi bile male dimenzije i savršena doza mediokriteta.
Ideja je jasna: onima koji se baš i ne snalaze za volanom dati (lažan) osjećaj sigurnosti kroz oveće gabarite karoserije. A kompleksima manje vrijednosti pomagati podizanjem iste što je više moguće od poda.
Samim time je jasna i poveznica s onom „sve za sve“ filozofijom koja usprkos svojoj sociološkoj korektnosti nema ama baš nikakvog smisla. I u toj maniri podilaženja pojedinim udrugama dušobrižnika, recimo da samo izmišljanje novih trendova za pomoć nesposobnim vozačima ne samo da izgleda ružno, već i ispada pomalo opasnim.
Dakle, jasno je zašto ovaj trend osuđujem na smrt, zar ne?!
04. Visoki bokovi automobila
Ideja je jasna: manje stakla znači manje problema u slučaju pucanja istog, dok više bočne zaštite u vratima i ostatku bokova automobila znači manje uvijanja karoserije i samim time veću sigurnost vozača i putnika.
To je u nekom kutku poznatog nam svemira možda doista tako, ali u praksi današnji prosječan automobil zbog predimenzioniranih metalnih dijelova karoserije ispada poput bunkera iz kojeg se baš i ne vidi van.
I zato između ostalog danas imamo svu silu senzora i kamera koje služe parkiranju i provjerama mrtvog kuta.
Znam da crash-testovi govore u prilog ovom trendu i da je prosječni automobil iz današnjeg vremena stoput sigurniji od nekog s datumom proizvodnje od prije samo dva desetljeća. No ako ćemo realno, visoki bokovi automobila samo pomažu u preživljavanju, dok bi veće staklene površine onima koji za volanom znaju što rade mogle značiti prevenciju.
Dakle, ako se dobro sjećam stare narodne poslovice i nekolicine slogana pojedinih reklama koji kažu „bolje spriječiti nego liječiti“, sve se nekako pitam kada je i ta poslovica doživjela reciprocitet…
03. „Umjetni“ nastavci ispušnog sustava
Ajme majko…
Ne znam kako ostatak svijeta gleda prema tome, no ako se dobro sjećam, donedavno su se na ulici ljudi rugali vlasnicima Hondi s predimenzioniranim stražnjim ispušnim loncima i nastavcima koji su na njih montirani.
Pa iako sam i sam bio jedan od tih ljudi koji su se smijali takvim pojavama (pogotovo ako su bile „DTM-Style“), danas mi ti klinci sa svojim automobilima ispadaju sasvim OK u usporedbi s nekim proizvođačima automobila.
Razlog?
Jednostavan: klinci su imali prave lonce i nastavke, dok današnji proizvođači automobila imaju predimenzionirane ukrasne nastavke na neuglednim cijevima malih promjera.
Taj je trend zahvatio oveći dio svijeta automobila i u današnje vrijeme se s takvim lažnim detaljima ne prostituiraju samo Mazda i Lexus, već i Audi, Honda, Renault, pa čak i Lamborghini.
Naravno da to smatram smiješnim i nepotrebnim, no to je danas trend i gotovo.
Samim time je prosječni kupac bilo kojeg automobila s „dva auspuha“ itekako podložan varanju već od strane samog proizvođača.
A to ni u kojoj dimenziji priče ne vidim kao nešto pozitivno.
I zato se nadam da će ovaj trend s vremenom izumrijeti poput dinosaura.
02. „Umjetni“ zvukovi ispušnog sustava
Dopao vam se zvuk koji proizvodi novi BMW M3 ili M4?
Sviđa vam se zvuk Mustanga s EcoBoost motorom?
Audi RS4 vam je najbolji automobil u svemiru?
Kupili biste opciju „Sound Symposer“ za svoj Porsche 911?
Ako su odgovori na ova pitanja pozitivni, onda prestanite čitati ovaj portal i posvetite se izradi mobilne aplikacije za neku od domaćih političkih stranaka, tj. za plasiranje laži i floskula potencijalnim glasačima.
Razlog?
Jednostavno zato što su dotični automobili utilizirali raznorazne procesore zvuka, što pak u prijevodu znači da se lažno glasaju.
Iskreno ne znam otkud je taj trend stigao i čemu zapravo služi. Ali gurati procesor zvuka u Porsche 911 ili neki drugi sportski automobil tog tipa ispada jednostavno krivim pristupom svemu onome što jedan takav automobil treba biti.
Stoga se iskreno nadam da će se netko pametan sjetiti samo jednom striktnom zabranom poubijati sve te umjetno proizvedene simfonije i vratiti svijet automobila u ono analogno doba brutalne istine i apsolutnog gušta.
01. Loša sjedala
Nedavno sam pročitao da s obzirom na sve moguće i nemoguće legislaturne prohtjeve prosječnom proizvođaču automobila treba skoro sedam godina da bi dizajnirao sjedalo koje odgovara svemu tome.
Samim time se opako čudim kad u 2021. godini sjednem u neki novi automobil i imam osjećaj kao da se nalazim na drvenoj klupi u parku.
Ne znam kako kod vas stoje stvari, no u automobilu se s jedne strane želim osjećati sigurno i udobno. Ali s druge strane kroz to isto sjedalo želim osjetiti sve ono što mi cesta i sam automobil tijekom vožnje eventualno žele poručiti.
No današnja sjedala usprkos svim tim legislaturnim pravilima i idejama često nemaju ama baš nikakvog smisla i izgledaju kao da su produkt uštede. Ili kao da su zapravo kupljena u nekom od salona namještaja koji je propao prije dvadeset godina.
Naravno da uz određene doplate i proširivanja popisa opreme na pojedinim automobilima i sjedala postaju udobnija, komunikativnija i ergonomičnija. No s obzirom na to koliko su kao komponenta za vozača ipak od saveznog značaja, nekako si ne mogu pomoći, a da mi cijela priča oko zakona i propisa ne ispada smiješnom u usporedbi s finalnim produktom za one koji nemaju pretjerano velik budžet pri kupnji novog automobila.
Stoga mislim da bi proizvođači automobila trebali dvaput razmisliti oko ovog trenda, jer u nekim segmentima proizvodnje automobila uštede ipak ne bi smjele biti nit-vodilja.
Glasajte i time rangirajte koji od navedenih trendova su po vama najgori!
