Top 10: automobili koji su u stanju napuniti gaće – 2. dio
Kako je jučer obećano, u nastavku slijedi još 5 automobila koji su u stanju i najhrabrijim vozačima napuniti gaće od straha.
Pa da ne duljim, ‘ajmo jednostavno krenuti s nastavkom ove poprilično poremećene liste…

05. TVR Cerbera Speed 12
Originalno nazvan „Project 7/12“, ovaj je automobil dugo vremena predstavljao mokri san i konceptni automobil s kojim se gazda tvrtke TVR hvalio frendovima na kavi. Ali onda je krajem devedesetih naziv promijenjen u Cerbera Speed 12 i odjednom je san postao stvarnost.
I to paklena stvarnost od koje se čak i test-vozačima ledila krv u žilama.
Naime, Cerbera Speed 12 svoj život započinje u garaži. I tamo lomi valjke (odnosno „dyno“) već na prvim testiranjima.
Njenih 12 cilindara u kombinaciji sa 7,73 litara zapremine, 900 konja i samo 1,100 kilograma ukupne mase valjci jednostavno nisu mogli podnijeti i preživjeti svu brutalnost ovog automobila.
Zatim je Peter Wheeler kao gazda skoro izgubio glavu za volanom ovog automobila. A onda su se i neki novinari u*rali u gaće tijekom testiranja. No planovi oko proizvodnje i sporadičnog utrkivanja s ovim automobilom nisu jenjavali. Čak niti kada je TVR (po tko zna koji puta) upao u financijske probleme.
Usprkos svemu tome Cerbera Speed 12 zapravo nikada nije vidjela svjetlo dana i serijsku proizvodnju, pa se tako u današnje vrijeme po svijetu prevozi tek jedan-jedini prototip. Ali i to je sasvim dovoljno da bi auto-entuzijasti imali čime plašiti svoju djecu prije spavanja, jer Cerbera Speed 12 predstavlja apsolutnu Baba-Rogu na četiri kotača i jedan od automobila pred kojima se od straha tresu čak i Ferrari i Lamborghini.
A to definitivno nije mala stvar.

04. Ferrari F50
Ferrarijev je odjel marketinga tamo negdje 1995. godine bio apsolutno fasciniran likom i djelom Michaela Schumachera. Stoga je ovaj slavljenički model pod poklopcem motora imao pravi Ferrarijev motor iz bolida Formule 1.
Ali usprkos tome slogan koji F50 opisuje kao „bolid Formule 1 za cestovnu upotrebu“ nije bio ništa više od glamuroznog i dobro upakiranog pretjerivanja.
Razloga naravno ima hrpetina. Ali z F50 ih nije potrebno tražiti mikroskopom, jer su isti vidljivi već na prvi pogled.
Za početak bolidi Formule 1 nemaju farove. Zatim nemaju pokazivače smjera. Izuzev u “tandem” opciji (s kojom se nitko ne utrkuje) nemaju niti dva sjedala i nemaju nekolicinu stavki opreme poput radija i klimatizacijskog uređaja.
A F50 je sve to itekako imao.
Sva je ta civilna oprema ovaj automobil učinila teškim, a s obzirom na ovjes koji je svojom tvrdoćom parirao tek prosječnom kamenu, Ferrari F50 na cesti je ispao poprilično neupotrebljivim automobilom.
U performanse nitko nije trebao pretjerano sumnjati, jer je u krajnjoj liniji i dalje riječ o Ferrariju. I to onom slavljeničkom koji je na scenu stupio nakon legendarnog prethodnika u obliku modela F40.
Brojke vezane uz „Tipo F130B“ motor, njegovih 4,7 litara zapremine, 12 cilindara i nekih 520 konja također su bile uvjerljive. Čak su i performanse poput ubrzanja do stotke i maksimalne brzine od 325 kilometara na sat na papiru odavale dojam opakog sportskog automobila, ali u praksi su stvari ipak bile kudikamo drugačije.
F50 nije imao samo motor iz bolida Formule 1, već je i ovjes koncipiran po recepturi iz bolida. A to pak u prijevodu znači da je u vožnji bio udoban otprilike kao i fakirski krevet za popodnevni odmor. U vožnji se ovaj automobil ponašao kao da ima kroničnih psiholoških problema, a uz opako visoku cijenu sve to jednostavno nije išlo jedno uz drugo.
Zbog toga je među Ferrarijevim slavljeničkim modelima F50 ispao tek pokretnim marketinškim sloganom koji s obzirom na svoje sposobnosti u vožnji jednostavno nema baš pretjerano puno smisla.
Ali je lijep, glasan i crven pa mu opraštamo.

03. Callaway Sledgehammer
Ako bismo zaigrali igru asocijacija i time se vratili u doba „Kviskoteke“, više od 400 kilometara na sat maksimalne brzine u pravilu asocira na Bugatti Veyron.
Hm… Bugatti Veyron?
Ma kakav mrtvi Veyron?!?
Dok je Ferdinand Piëch svoje zaposlenike mučio poput veslača na galiji, Reeves Callaway je već odavno spavao na lovorikama prešavši barijeru od 400 kilometara na sat.
Jer tvrtka Callaway Engineering je još tamo negdje 1988. godine proizvela jedan od najbolesnijih automobila svih vremena. I to u obliku Corvette 4. generacije koja je na službenim testiranjima postigla brzinu od 408 i nešto sitno kilometara na sat.
I time je (naravno) ova Corvette instantno postala najbržim automobilom na svijetu.
Iako je „Sledgehammer“ baziran na četvrtoj generaciji Chevroletovog modela Corvette (iz osamdesetih), s tom je bazom bio povezan poput neželjenog i odbačenog djeteta sa svojim roditeljima. Doduše, dizajnom se Callaway Sledgehammer bez suzdržavanja oslanjao na četvrtu generaciju tog legendarnog američkog sportskog automobila. Ali tu priča o sličnostima prestaje.
Izuzev aerodinamičkih pomagala, ovaj je sveamerički monstrum pod poklopcem motora imao 8 cilindara, dva Turbo-punjača i nekih 880 konja. Odnosno, u prijevodu možemo reći kako je sva sila ovog svijeta bila ispod noge vozača i brzina je ovisila samo o hrabrosti dotičnog.
Ili bolje rečeno ludosti, jer je usprkos svim preradama i doradama na ama baš svakom dijelu ovog automobila „Sledgehammer“ i dalje imao ovjes skinut s „Wells Fargo“ poštanske kočije iz 1842. godine.
Dakle, s jedne strane jednadžbe ovog automobila imamo apsolutnu fascinaciju brojkama, dok s one druge imamo ekvivalent eunuha u kupleraju. Tj. upotrebljivost koju je moguće izraziti u obliku apsolutne nule.
I to ovaj automobil čini itekako opasnim.

02. Fiat S76
Da… Fiat. Dobro ste pročitali.
Ona ista marka koja danas proizvodi sto i jednu varijaciju na temu uskrslog modela 500 i jedna od onih na čiji spomen ljude počinje boljeti glava.
Ili pak jednostavno krepavaju od smijeha.
Usprkos današnjim za ovu marku poprilično kastriranim vremenima, Fiat je tijekom svoje bogate povijesti itekako znao iznenaditi i fascinirati štovatelje svijeta automobila i one koji se takvima osjećaju. No od svih je tih iznenađenja definitivno najveće uobličeno u „Zvijer iz Torina“, kako su od milja nazivali Fiat S76.
Ukratko, radi se o automobilu nalik atomskoj bombi u koju je moguće sjesti.
Fiat S76 imao je karoseriju, volan i četiri kotača te manje-više sve ostale bitne komponente od kojih se jedan automobil sastoji. Imao je i motor s rednih četiri cilindra koji je na stražnje kotače donosio nekih 300 konjskih snaga. I to 1910. godine, kada je 300 konja predstavljalo znanstvenu fantastiku, a ne realnu brojku.
No s obzirom na 28,5 litara zapremine, to možda i nije toliko čudno. Barem ne iz aspekta vremena u kojima živimo, kada jedan običan Golf u kombinaciji s 10 puta manjim motorom razvija identičnu količinu snage.
Ovaj je Fiat u rukama jednog poprilično poremećenog čovjeka sa svojih 186 i sitno kilometara na sat postavio brzinski rekord.
A potom je pao u ropotarnicu povijesti – sve dok 104 godine nakon inicijalnog predstavljanja svijetu nije uskrsnut od strane jednog mehaničara i kolekcionara.
Uglavnom, ako vas je ikada interesiralo kako zvuči strah, onda je ovaj Fiat utjelovljenje tog zvuka.

01. Porsche 917/30
„Can-Am“ utrke oduvijek su bile poprilično poremećene. Jer izuzev ultra-jake i poprilično spaljene konkurencije, tu su bile i zamorne staze, raznorazni vremenski uvjeti te sva sila brzina o kakvima današnji vozači utrka mogu samo sanjati.
A Porsche je 1973. godine sve to pomaknuo za još koju potenciju, stvorivši 917/30, odnosno svojevrsnu evoluciju sveopće poznatog trkaćeg modela 917.
Ovaj automobil čak i na papiru tjera strah u kosti i potiče lučenje adrenalina u nenormalnim količinama.
Izuzev dva Turbo-punjača, nekih 5,4 litre zapremine i 12 cilindara, ovaj Porsche bez ikakvog krova na sebi donosi i 1,100 konjskih snaga. Odnosno čak 1,500 konjskih snaga na nekim utrkama u sklopu sezone „Can-Am“ utrka tijekom 1973. godine.
A to je puno. Jako puno. Pogotovo u ludim sedamdesetim godinama prošlog stoljeća.
Inicijalno je bilo u planu ovaj trkaći automobil predstaviti s motorom koji raspolaže sa 16 cilindara. Ali su onda u jednom trenutku u Zuffenhausenu odlučili kako je i ovih 12 sasvim dovoljno da bi McLaren i Chevrolet zajedno plakali ispred pobjedničkog podija. Činilo se kako nije potrebno pretjerivati, pa je motor za 917/30 na kraju stigao u nešto smanjenom i slabijem obliku.
Tijekom premijernog su nastupa konkurenti ovom automobilu na stazi djelovali kao da stoje.
Neki su pak djelovali i kao da idu unazad, a neki su jednostavno odustali pred velesilom zvanom Porsche 917/30.
Uglavnom, s ovim je trkaćim automobilom Porsche stvorio ne samo najluđi i najjači bolid svih vremena, već i jedan od najopasnijih.
Cijelu je priču vezanu uz ovaj automobil moguće opisati kao puko pretjerivanje. Ono koje zorno potvrđuje da čak ni poslovično odgovorni i pomalo dosadni Nijemci tu i tamo imaju svoje momente u kojima se ludilo i megalomanija savršeno preklapaju.
Porsche 917/30 predstavlja jedno sasvim drugačije vrijeme od ovog u kojem danas provodimo dane i kao takav je ovaj trkaći automobil apsolutno neponovljiv.
No možda je tako i bolje…
Eto… To bi bio kraj ove top-liste u sklopu koje su svoje mjesto našli najopasniji i najluđi automobili svih vremena.
Naravno da ovih deset pozicija nije dovoljno da se obuhvate baš svi kandidati za koje sam siguran da postoje. Odnosno oni za koje sam siguran da ih vi cijenjeni čitatelji imate u rukavima.
Ali ako već ništa drugo, za taj dio priče postoje komentari na našoj Facebook-stranici.
Stoga slobodno dajte svoje prijedloge. Bit će nam drago vidjeti ih u sklopu komentara.
A do tada želim ugodan dan i do čitanja.
