Što će biti s Ferrarijem?
Luca di Montezemolo odlaskom u mirovinu više nije na čelu tvrtke, te za Ferrari (i opet) kreću neka nova vremena…
Iako nisam pobornik „žutila“ u medijima, te se ikada ne priklanjam teorijama zavjere i sličnim glupostima kakvima se zamaraju ljudi koji nemaju pametnijeg posla u životu, svejedno se tu i tamo uhvatim kako me zapravo zabavlja igrati se s nekim scenarijima u glavi.
To su naravno moje vlastite špekulacije koje često ispadaju apsurdne i poprilično nemoguće, no ja se ne bunim, a i navodno su prema riječima meni bliskih ljudi često isto toliko lucidne koliko i zabavne.
Uglavnom, kada sam prije nekoliko dana vidio najavu da lijepi Luca odlazi u penziju, moram priznati da sam se u vlastitoj glavi itekako poigrao s budućnosti marke pod znakom propetog konjića – tim više što di Montezemolovu poziciju nasljeđuje Sergio Marchionne, koji u svijetu automobila po mom mišljenju i ne predstavlja najsjajniju zvijezdu.
Naravno, planova i konkretnih informacija oko budućnosti Ferrarija u ovom času nema ni pod razno, no uz tu se priču izuzev Sergia i Fiatovog 70-postotnog vlasništva Ferrarija, te Sergiove nedavne ideje oko povećanja proizvodnje Ferrarijevih modela, nekako mi stvari počinju smrdjeti.
Za početak je naš dragi Sergio jedan od onih ljudi kojih se ni s napalmom ne možete riješiti, te je poput Silvia Berlusconija čovjek jednostavno nezaobilazan u talijanskoj auto-industriji.
S druge strane, naš dragi Sergio i nije baš previše pametan, jer očito ne razumije poantu apsolutnih performansi, tehnologije i ekskluzivnosti, odnosno tri stvari koje Ferrari praktički definiraju.
Samim time se Sergio i Luca nisu baš previše voljeli, jer je Luca di Montezemolo poznavao marku i njene kupce i samim time je stao u opoziciju megalomanskoj proizvodnji Ferrarija, čime bi se izgubio identitet marke, dok je Sergio Marchionne bez problema potpisao proizvodnju Fiata 500L.
Drugi problem je u trendu koji čak i od onih najupornijih proizvođača automobila zbog određenih modela čini marku za mase, za što možda najbolji primjer leži u tvrtki Porsche, koja je u maniri povećanja broja vlastitih modela na tržište zapravo predstavila 911 u raznoraznim varijacijama na temu – od SUV-a, preko limuzine, pa sve do nekih verzija manjih gabarita, odnosno modela s nazivima Boxster i Cayman.
Isti su trend slijedili i Bentley, Aston Martin, i Maserati. Čak je i tvrtka Lamborghini, čiji SUV pod nazivom Urus uskoro kreće u proizvodnju, pokrenula tu trendovski-orijentiranu priču, što do prije nekoliko godina nitko normalan ne bi mogao predvidjeti.
Naravno, to su sve proizvođači snova za mnoge i to nije ništa loše, no takve su marke pred izumiranjem već godinama, te je alternativa izumiranju jednostavno prihvaćanje kompromisa i svojevrsno stapanje u sivilo koje definira popis opreme umjesto vozačkog gušta.
Nadalje, takav trend istovremeno i jako zorno prikazuje vrlo izvjestan smjer za Ferrari, čiji će šef postati čovjek koji je (i opet ponavljam) potpisao proizvodnju Fiata 500L, te koji se bori za povećavanje proizvodnje tvrtke iz Maranella, uz istovremeno odbijanje povećanja radne snage i ostalih potrebnih faktora.
Samim time neće biti dovoljno vremena za razvoj nekih komponenata, gama modela će prijeći u domenu SUV-ova, kompaktnih SUV-ova i tko zna čega još sve ne, a s obzirom na masu takvih primjera iz prošlosti i kvaliteta će biti itekako upitna, što bi itekako mogla biti točka na „i“ i presuditi Ferrariju u cijelosti.
Da, to je samo jedna od teorija i ne mora ni približno ispasti istinita, no iako sam u glavi itekako sklon poigravanju s takvim stvarima i situacijama, nekako se bojim da se s ovom aktualnom u smislu Ferrarija čak ne treba ni igrati. Razlog tome stoji rame uz rame s činjenicom da je Marchionne zastupnik ideologije automobila za šire mase, te bi se uz takav način razmišljanja i smjernice pojedinih ljudi, za Ferrari vrlo lako mogao dogoditi sindrom „još jednog talijanskog proizvođača automobila“.
Nadam se samo da svijet automobila uza sve trendove i glupe poteze ipak ima još malo zdrave logike i intelekta, te da se takvog što s Ferrarijem ipak neće dogoditi, jer „Cavallino rampante“ uz to slavno prezime ipak definira jedan dobar dio onoga što bi auto-industrija trebala biti.
