Sretan rođendan „letećem sanduku“
Vjerovali ili ne, prošlo je četvrt stoljeća otkad je Volvo naizgled bez puno muke redefinirao svijet karavana.
Da…Volvo 850 svijetu je premijerno prikazan prije 25 godina.
Svaki puta kada se sjetim tvrtke Volvo, iz nekog mi razloga napamet instantno pada scena iz jednog filma snimljenog početkom devedesetih. Film se naziva „Crazy People“ i portretira jednog čangrizavog i poprilično spaljenog lika koji radi u marketinškoj agenciji.
Uglavnom, kako ne bih otkrivao previše detalja za one kojima će zbog ovog filma nadalje napamet padati ista scena, recimo samo da je nakon ovog sasvim iskrenog oglasa s kojim je cilj reklamirati tadašnje modele marke Volvo glavni lik u filmu dobio otkaz.
Ako ćemo realno, Volvo je dugi niz godina predstavljao revolucionarnog proizvođača automobila čija je tehnologija prvenstveno bila usmjerena prema sigurnosti. No s druge je strane skoro svaki od modela iz devedesetih bilo moguće nabaviti s Turbo-punjačem pod poklopcem motora, pa je uz posvetu sigurnosti i auto-entuzijastima bilo zanimljivo pregledavati kataloge ove marke – pogotovo ako su u tim momentima planirali klince.
Naime, Volvo je u smislu karavana oduvijek imao jedno posebno mjesto u srcima auto-entuzijasta – bilo da se radilo o sveučilišnim profesorima kojima su debeli branici bili prioritet, ili pak „baby-boomerima“ kojima je trebala praktičnost i istovremena sigurnost uz relativno niske troškove održavanja. Uglavnom, Volvo je s nekim od svojih modela (pogotovo serijama 200 i 700) praktički redefinirao poimanje obiteljskog automobila, pa stoga nije ni čudo da je priča nastavljana preko nekoliko puta.
Iako pamtim frendov 244DL karavan u kojem smo se kao blesavi adolescenti po Sljemenu vozili čak i na dva kotača, te 760 Turbo (i opet karavan) koji sam jednom prigodom čak vozio u Milano i nazad u istom danu i bez trunčice umora, onaj najpamtljiviji Volvo (karavan) uobličen je u 850 „plus 5“ (kako se inicijalno trebao zvati), odnosno u 850 T-5R.
Sjesti 1995. godine u takav automobil i osjetiti istovremenu prostranost i apsolutan luksuz nešto je što se skoro pa i ne da opisati riječima…a tek onda slijedi prava senzacija, jer je motor u ovom automobilu nešto apsolutno neponovljivo.
I ne…ne bih navodio svu silu brojki i slova, te opisivao koliko konja i kakvo ubrzanje nudi ova cigla na četiri kotača, već ću radije reći da je Volvo 850 T-5R automobil zbog kojih sam počeo obožavati brze karavane. Doduše, s druge strane te medalje stoji i Audi RS2, koji na mojoj ljestvici najpoželjnijih automobila svih vremena ima svoje posebno mjesto, no T-5R mu stoji rame uz rame na tom imaginarnom tronu cestovnih velikana iz moderne automobilističke povijesti.
Uglavnom, kako se Porsche primio posla oko oba navedena automobila, te je kroz suradnju s Audijem iz RS2 napravio stroj koji je do 50 km/h praktički uništavao čak i McLaren F1, otprilike je jasno otkuda ovaj automobil dolazi i kuda (ili bolje rečeno kako) ide. No Porsche je pružio ruku suradnje i kada je Volvo sklapao svoj pomahnitali karavan, pa ova dva automobila zapravo nisu toliko različita koliko se „na prvu“ čini.
Oba su brza, oba vozaču daju poseban osjećaj za volanom, te svojom praktičnošću zasjenjuju puno veće i nazivno praktičnije automobile – pogotovo u današnje vrijeme, kada SUV-automobili trebaju ispadati praktičnim alternativama za „ružne i neugledne“ karavane, a zapravo im nisu ni do koljena.
No to je već jedna sasvim druga priča…
Izuzev T-5R verzije 850-ice, Volvo je od 1991. do 1996. godine proizvodio „obične“ primjerke ovog modela baziranog na P80 platformi. Pod budnim okom odjela marketinga, Volvo je s ovim modelom nastupio uz reklamiranje „dinamičnog automobila s četiri jedinstvene inovacije“, tj. modela koji je svijetu predstavio neka „drugačija“ rješenja.
Za početak vrijedi spomenuti 5-cilindrične i transverzalno smještene motore zapremina od dvije do dvije i pol litre. Zatim je tu tzv. „Delta-link“ stražnja osovina, a ostatak priče svodi se na SIPS-sustav (odnosno Side Impact Protection System, ako ćemo se kloniti abrevijacija) i sigurnosne pojaseve koji su bili u stanju podešavati sami sebe ovisno o vozaču koji je svoje dupe parkirao u sjedalo.
Uglavnom, sigurnost je za Volvo 850 i opet ispala osnovnim prioritetom, no Volvo je imao i neke druge planove.
Naime, iako su automobili ove marke već bili prisutni na raznoraznim stazama u sklopu šarolikog spektra natjecanja iz domene auto-sporta, upravo je Volvo 850 ispao jednim od najposebnijih trkaćih automobila svih vremena. Uostalom, kada ste zadnji puta na stazi u sklopu nekog prvenstva vidjeli kockasti karavan koji doslovce leti preko pasica?
Volvo je ulaskom u BTCC-seriju natjecanja pod budnim okom legendarnog Toma Walkinshawa u sezoni 1994. godine završio osmi u ukupnom poretku, s time da su Rickard Rydell i Jan Lammers ostvarivali sasvim solidne rezultate unutar kvalifikacija i utrka.
Naravno da je bilo i onih koji su se ideji karavana na stazi itekako smijali, a bilo je i žestokih kritičara kojima je Volvo 850 u ovom obliku na stazi iz nekog razloga smetao, no upravo je zbog svog oblika karoserije i iznimne sposobnosti na stazi ovaj automobil prvo dobio nadimak „Flying crate“ (odnosno leteći sanduk), a zatim je već pri prvom nastupu u sklopu prvenstva ušao u legendu koja i dan-danas živi.
Unutar tih šest magičnih godina za Volvo, 850-ica je prodano poprilično puno. Razni izvori navode i raznorazne brojke, ali kako konkretnih informacija oko broja prodanih primjeraka zapravo i nema, ne bih oko tog dijela priče trošio previše slova. Dapače, ono poznato u smislu prodaje svodi se na verziju T-5R, čijih je banana-žutih primjeraka prodano 1,975 komada, crnih ukupno 3,025, a na kraju se Volvo odlučio na tržište ponuditi i tamno-zelenu boju, pa je tako polakiranih primjeraka prodano još 500.
Reklo bi se da za jedan poprilično skup, atipičan i uglat automobil to nisu nimalo loši prodajni rezultati, zar ne?!
Uglavnom, kada se sve zbroji i oduzme, Volvo je s ovim modelom napravio pun pogodak i svijetu (još jednom) pokazao kako inteligentna rješenja mogu bez problema zaživjeti u praksi i u sklopu jednog naizgled neuglednog obiteljskog automobila ponuditi i fascinaciju u sklopu serijske opreme.
Stoga ovaj Volvo u svoje obje karoserijske izvedbe zaslužuje da ga se sjetimo i spomenemo „srebrni pir“, jer takvog automobila sa znakom ove marke više sigurno nikada neće biti.
Šveđani bi rekli Födelsedagen 850, a ja bih samo dodao jedno veliko hvala što si nekima od nas otvorio oči i pokazao da karavani nisu tek hrpa neuglednog lima koji za cilj ima prevoziti lubenice i vodoinstalatersku opremu.
